REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-905/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. H. C. d.o.o. Z., 2. H. P. p. d.o.o. Z., 3. H. I. d.o.o. Z., svi zastupani po Odvjetničkom društvu S. i p., Z., protiv tuženika: 1. M. d.o.o. iz V., zastupan po A. F., odvjetniku u P. i 2. A. o. d.d. Z., (ranije J. o. d.d. Z.) zastupano po Odvjetničkom društvu G. i p., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu 2. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-395/2021-6 od 3. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-405/08-24 od 13. prosinca 2012., na sjednici održanoj 18. lipnja 2024.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-395/2021-6 od 3. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-405/08-24 od 13. prosinca 2012. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Je li drugostupanjski sud dužan kada odlučuje o prigovoru zastare iznijeti razloge o odlučnoj činjenici od kada počinje teći zastara, a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Rev-1389/2011-3 od 25.01.2017.?
2. Da li je drugostupanjski sud donio nezakonitu presudu kada je o prigovoru zastare naknade štete uzrokovane kaznenom dijelom (čl. 377. ZOO/91) odlučio primjenom roka određenog za apsolutnu zastaru kaznenog progona u slučaju kada je kazneni progon poduzet i završenih unutar roka zastare kaznenog progona donošenjem pravomoćne osuđujuće presude, a sve imajući na umu pravna shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-1214/2017-2 od 07.09.2021. Rev-2139/11-2 od 22.04.2015., Rev-1993/10-2 od 30.10.2012., Rev-x-524/2011-2 od 18.04.2012.?
3. Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika (ovdje podnositelja revizije) drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. i čl. 365., čl. 375. sve u svezi s čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući je propustio ocijeniti i obrazložiti konkretne prigovore na činjenične i pravne zaključke koje je 2-tuženik iznio u odnosu na prigovor neosnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadom štete po osnovi odgovornosti priključnog vozila, te je propustio ocijeniti obrazložiti konkretne prigovore tuženika u odnosu na izvršenu preinaku tužbenog traženja tužitelja sve vodeći računa da su tužitelji podneskom od 14.03.2001. izričito naveli da UREĐUJU TUŽBU i izričito naveli da naknadu štete od 2-tuženika U OVOM PARNIČNOM POSTUPKU POTRAŽUJE PO OSNOVI ODGOVORNOSTI PRIKLJUČNOG VOZILA (prikolice) dok su tek nakon 16 godina i to podneskom od 15.11.2012. naveli da potražuju naknadu štete i po osnovi odgovornosti vučnog motornog vozila radi čega je 2-tuženik istakao prigovor zastare na ime traženja naknade štete po osnovi odgovornosti vučnog motornog vozila, pa da li je radi ovih nedostataka drugostupanjske presude ista u protivnosti sa pravnim shvaćanjima iznesenim u odlukama Revr-383/06-2 od 27.06.2006., Rev-x 1174/11-2 od 11.07.2012. i Rev-x 647/2015-3 od15.12.2020. s kojima se zauzima stav da kada navodi žalbe sadrže konkretne prigovore na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora, žalbeni sud je dužan ocijeniti i obrazložiti takve žalbene navode jer je u protivnom takva drugostupanjska presuda nezakonita, ali imajući na umu i stajalište izraženo u odluci Žs u Splitu Gž R-1/2018-2 od 05.06.2018. prema kojoj zadaća suda odlučivati isključivo o tome da li konkretna zaštita koju tužitelj izričito i određeno traži je na zakonu osnovana?
4. Da li u smislu odredbe čl. 191. Zakona o parničnom postupku dolazi do preinake tužbe kada tužitelj promjeni činjeničnu osnovu na kojoj temelji tužbeni zahtjev tako da promijenjena činjenična osnova predstavlja drugi historijski događaj iako je on formalno ostao isti,
odnosno da li je došlo do preinake tužbenog traženja sve vodeći računa da su tužitelji podneskom od 14.03.2001. izričito naveli da UREĐUJU TUŽBU i izričito naveli da naknadu štete od 2-tuženika U OVOM PARNIČNOM POSTUPKU POTRAŽUJE PO OSNOVI ODGOVORNOSTI PRIKLJUČNOG VOZILA (prikolice) dok su tek nakon 16 godina i to podneskom od 15.11.2012. naveli da potražuju naknadu štete i po osnovi odgovornosti vučnog motornog vozila radi čega je 2- tuženik istakao prigovor zastare na ime traženja naknade štete po osnovi odgovornosti vučnog motornog vozila, pa ukoliko navedeno predstavlja preinaku tužbe da li je istaknuti prigovor zastare potrebno prihvatiti i odbiti tužbeni zahtjev makar je on formalno ostao isti, a sve pri tome imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-x 294/2011-2 od 15.06.2011., Rev- 1777/2010-2 od 03.04.2012., Rev-x-424/2011-2 od 29.01.2014., Rev-2790/91 od 11.03.1992.-IO 1994/305 i Rev-x 848/2014-2 od 24.02.2015., kao i Žs u Varaždinu Gž-202/07 od 11.11.2008.-ING PSP 2009-8-32 i Žs u Zagrebu Gžn-2049/10-2 od 19.06.2012.?
5. Kada u prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovalo vučno motorno teretno vozilo sa prikopčanom prikolicom koja prikolica nije imala samostalnost nego je u cijelosti ovisila o radnjama vozača vučnog motornog teretnog vozila i kada su vučno motorno teretno vozilo i prikolica činili jednu cjelinu osiguratelj prikolice može odgovarati po odgovornosti prikolice, te da li je tužbeni zahtjev za naknadom štete upravljen po osnovi odgovornosti prikolice potrebno odbiti, a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Rev x 73/08-2 od 04.11.2009.?“ pozivom na čl. 385.a st. 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP, te na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i to povreda prava na pravično suđenje – čl. 29. Ustava i pravo na mirno uživanje vlasništva čl. 48. Ustava, te prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija) i to čl. 6., čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, a pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Postavljenim pravnim pitanjima 2. tuženik polazi od činjeničnih utvrđenja koja odstupaju od onih na kojima sud temelji svoju odluku a pritom netočno prikazuje bitne okolnosti na kojima se postavljena pravna pitanja temelje.
5. Stoga i odluke na koje se kao razloge važnosti u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva ne koincidiraju u odnosu na konkretnu procesnu situaciju (budući je u pobijanoj odluci iznijeto pravno shvaćanje iz kojeg razloga nije osnovan prigovor zastare, kao i od kada je zastara počela teći).
6. U pogledu razloga – povrede temeljnih prava iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav), te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija) valja odgovoriti da s obzirom na datum donošenja pobijane odluke (Gž-395/2021-3 od 3. prosinca 2021.) temeljem čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 80/22, dalje: ZIDZPP) u ovom postupku se ne primjenjuje čl. 62. ZIDZPP kojim su ovi razlozi za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije predviđeni (čl. 385.a st. 2. ZPP), pa stoga revizija iz ovih razloga nije dopuštena.
7. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 387. st. 5.a u svezi sa čl. 385.a ZPP riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
