REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-825/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja B. B., OIB ..., iz S., i drugotužiteljice I. M., OIB ..., iz S., oboje zastupani po punomoćniku dr. sc. D. P. odvjetniku u Odvjetničkom društvu „P. i p.“ j.t.d. S., protiv tuženika Č. M., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžo-384/2014 od 7. listopada 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-570/11 od 19. veljače 2014., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžo-384/2014 od 7. listopada 2015.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tuženika protiv rješenja o parničnom trošku sadržanog u presudi Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžo-384/2014 od 7. listopada 2015.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-570/11 od 19. veljače 2014. naloženo je tuženiku, tužiteljima isplatiti iznos od 750.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 23. lipnja 2008. do isplate (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku, tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 85.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke).

2. Presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžo-384/2014 od 7. listopada 2015. odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga propisanih odredbom čl. 385. st. 1. ZPP-a. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže tuženik da se pobijana presuda preinači a podredno ukine.

4. U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju revizijske navode i predlažu da se revizija odbije.

5. Revizija protiv presude u dijelu u kojem je odlučeno o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude u odnosu na glavnu stvar (dalje: revizija protiv presude) nije osnovana, dok revizija protiv presude u dijelu u kojem je odlučeno o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u prvostupanjskoj presudi (dalje: revizija protiv rješenja) nije dopuštena.

O reviziji protiv presude.

6. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje drugostupanjsku presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se u reviziji poziva tuženik. Suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati. Drugostupanjski je sud u obrazloženju presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskoga suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu pa nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju se također poziva tuženik u reviziji.

8. Kada je riječ o drugostupanjskim odlukama kojima se odlučuje u povodu pravnog lijeka, sud prema navedenoj zakonskoj odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Suprotno tvrdnjama tuženika, pobijana drugostupanjska presuda sadrži dostatno obrazloženje iz kojeg je moguće provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud utemeljio svoju ocjenu o neosnovanosti žalbe tuženika protiv prvostupanjske presude.

8.1. Konkretno, iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude jasno proizlazi da je žalba tuženika odbijena zbog toga što je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenih činjenica valjano zaključio o postojanju pretpostavki za usvajanje tužbenoga zahtjeva.

9. S obzirom na revizijske prigovore, potrebno je navesti da je sud na temelju izvedenih dokaza iznio valjane razloge (detaljnim obrazloženjem u prvostupanjskoj presudi koja utvrđenja i zaključke prihvaća i drugostupanjski sud) o tome zašto godišnji poslovni plan I. b. d.d. od 17. siječnja 2007. predstavlja godišnji financijski plan za 2007. (a ne plan iz lipnja 2007. kako to tvrdi tuženik). S obzirom na revizijske navode, potrebno je navesti da je tuženik istovremeno sa revizijom podnio i prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka (s tvrdnjom da je stekao mogućnost upotrijebiti nove činjenice i dokaze, koji bi ukazivali na to da je upravo program razvoja i rada I. b. d.d. iz lipnja 2007. kojega je sačinio tuženik jedini financijski plan I. b. d.d. za 2007.) te da je taj postupak je pravomoćno dovršen odbijanjem prijedloga tuženika za ponavljanjem postupka (rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-570/2011 od 9. prosinca 2021.).

10. Nadalje, postupajući po žalbi drugostupanjski sud je pravilno primijenio i odredbu čl. 8. ZPP-a, pri čemu su neosnovane tvrdnje kako nisu u postupku pred nižestupanjskim sudovima ocjenjeni svi izvedeni dokazi, jer suprotno proizlazi iz obrazloženja nižestupanjskih odluka (tako i u odnosu na ocjenu iskaza saslušane svjedokinje Ivane H. P.) jer prvostupanjski sud u obrazloženju presude, jasno navodi da je analizirao cjelokupni provedeni dokazni postupak, cjelokupno prikupljeni materijalno gradivo i iskaze saslušanih svjedoka i stranaka (tužiteljice i tuženika). Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a sukladno kojoj odredbi bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije promijenio ili nepravilno primijenio koju odredbu ZPP-a, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Neosnovani su i revizijski navodi kako ne bi u tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima bila pravilno primijenjena odredba čl. 221.a ZPP-a, jer nižestupanjskih sudovi pri odlučivanju nisu niti primjenjivali navedenu zakonsku odredbu, već je činjenično stanje utvrđeno na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a).

10.1. Prema tome, neosnovano tuženik ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

11. S obzirom na to da, u činjeničnim utvrđenjima na kojima su nižestupanjski sudovi temeljili svoje odluke, ovaj sud ne nalazi nikakve protivnosti, nelogičnosti ili nejasnoća u odnosu na dokaze ili zapisnike o provedenim dokazima - a to su u reviziji ponovno iznijeti prigovori koji se odnose na utvrđivanje postojanja godišnjeg plana poslovanja od 17. siječnja 2007. i neprimjenjivanja programa iz lipnja 2007. za kojega tuženik tvrdi da predstavljao plan poslovanja I. b. d.d. za 2007. - ti su prigovori ocijenjeni kao prigovori koji u svojoj biti predstavljaju revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11.1. Prema odredbi čl. 385. ZPP-a pogrešno je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, pa revizijski navodi kojima tuženik prigovara činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova i time dovodi u pitanje postojanje uvjeta za donošenje osporenih presuda, odnosno, navodi kojima iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza koji su različiti od ocijene na kojoj je osporena odluka zasnovana, ne mogu biti razmatrani po ovome sudu.

12. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava, koji postoji kada sud nije primijenio materijalno pravo koje je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

13. Predmet spora je zahtjev za isplatom utuženog iznosa 750.000,00 kn, koji iznos je isplaćen tuženiku kao predsjedniku uprave I. b. d.d. i to kao akontacija, stimulacije uprave i ključnih zaposlenika banke, za 2007.

14. Tijekom postupka je u bitnome utvrđeno:

- da su tužitelji, dioničari i većinski vlasnici I. b. d.d., sa tuženikom kao predsjednikom uprave I. b. d.d., sklopili 5. lipnja 2007. ugovor radi reguliranja prepuštanja dobiti banke predsjedniku uprave banke, u slučaju ostvarenja godišnjeg poslovnog plana banke;

- da je tim ugovorom propisana stimulacija članova uprave, zbog dobrih rezultata, na način da se prepusti dio dobiti ukoliko banka ostvari dobit više od 80% neto dobiti predviđene godišnjim poslovnim planom, a da ukoliko ostvarena neto dobit banke bude manja za 20% od one predviđene godišnjim poslovnim planom da tada prestaje pravo na stimulaciju osobama koje bi u slučaju ostvarene dobiti to imale;

- da je tuženiku 9. srpnja 2007. isplaćen iznos od 750.000.00 kn;

- da je tuženik 16. srpnja 2007. odlukom nadzornog odbora imenovan predsjednikom uprave banke;

- da je tuženiku stimulacija za 2007. isplaćena i prije imenovanja za predsjednika uprave I. b. d.d., zbog čega ta isplata predstavlja akontaciju stimulacije;

- da bi tuženik takvu akontaciju mogao zadržati samo da je ostvario utvrđeni plan dobiti banke prema programu rada;

- da je u planu i programu banke za 2007. utvrđeno povećanje bilančne sume za 28% u odnosu na prethodnu godinu, a povećanje depozita građana za 30%;

- da je planom za 2007. bila predviđena dobit banke u iznosu od 8.000.000,00 kn, a ostvarena je dobit od 5.189.146,71 kn

15. Temeljem navedenih utvrđenja, zaključuju nižestupanjski sudovi kako predviđena dobit za 2007. I. b. d.d. nije ostvarena, i posljedično, da tuženiku ne pripada stimulacija za 2007. odnosno da postoji obveza tuženika na povrat isplaćene akontacije stimulacije za 2007., slijedom čega usvajaju tužbeni zahtjev.

16. Revizijskim prigovorima nije dovedena u pitanje pravilnost primjene materijalnoga prava. Naime, pravilnom primjenom odredbe čl. 319. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) nižestupanjski sudovi su protumačili ugovorne odredbe ugovore iz lipnja 2007., temeljem kojih tuženik ne ostvaruje pravo zadržati isplaćenu akontaciju stimulacije iz gore navedenih razloga.

17. Slijedom navedenoga, valjalo je presuditi kao u izreci ove presude, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a

O reviziji protiv rješenja o troškovima postupka.

18. S obzirom na to da se revizijom osporava i odluka o troškovima parnice, u odnosu na taj dio revizije (protiv odluke o troškovima postupka) treba navesti da rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a, protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor nije ni počeo niti se dovršava. Parnične troškove čine izdaci u činjenju u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a) i o njima sud odlučuje u presudi i rješenju u kojem se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a), ali nemaju karakter rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a.

19. Navodi se i to kako je u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka, zauzeto pravno shvaćanje na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, 16. studenoga 2015. koje glasi:

„Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija“.

20. Na osnovu izloženoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a, reviziju tuženika u dijelu protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja pod točkom I.

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.