REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gž-15/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Silviji Kirin Palčić, odvjetnici u Jastrebarskom, protiv tuženika IVG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Relji Pećini, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mladen Markoč, Relja Pećina i Fran Kušeta u Zagrebu, radi poništaja arbitražnog pravorijeka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj P-5/2023-11 od 25. siječnja 2024., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Županijskog suda u Zagrebu broj P-5/2023-11 od 25. siječnja 2024. u pobijanoj točki I., II. i IV. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio poništenje pravorijeka Arbitražnog suda Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori broj AS-P-2022/28 od 10. studenoga 2022. te da se utvrdi da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke. U toč. II. prvostupanjske presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 EUR-a, a u toč. III. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u dijelu u kojem su isti zahtijevali da im se nadoknade troškovi sudskih pristojbi u odluci suda i u dijelu u kojem zahtijevaju da im se na troškove parničnog postupka dosude zatezne kamate. U toč. IV. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 25. siječnja 2024.
2. Protiv prvostupanjske presude u odnosu na toč. I., II. i IV. žalbu je izjavio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Tuženici su dostavili odgovor na žalbu u kojem su predložili da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana te u cijelosti potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Postupajući na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, u odnosu na koje bitne povrede nije našao da bi bile počinjene tijekom prvostupanjskog postupka.
6. Predmet ovog spora je zakonitost pravorijeka Arbitražnog suda, odnosno da li je tužitelju neizvođenjem dokaza njegovim saslušanjem onemogućeno raspravljanje pred Arbitražnim sudom te je li donijeti pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske čime bi prema tvrdnjama tužitelja bili ostvareni razlozi za poništaj Arbitražnog pravorijeka iz čl. 36. st. 2. toč. 1.c i čl. 36. st. 2. toč. 2.b Zakona o arbitraži ("Narodne novine", broj 88/01 – dalje: ZA).
7. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da okolnost što je dokazni prijedlog saslušanja stranaka odbijen ne znači da je takvim postupanjem Arbitražni sud tužitelju onemogućio raspravljanje pred sudom iz razloga što je isključivo na Arbitražnom sudu ovlaštenje da odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, a slijedom toga ne radi se o onemogućavanju raspravljanja pred Arbitražnim sudom, a ujedno se ne radi niti o povredi javnog poretka. Tužitelj dalje u žalbi navodi da je upravo prihvaćanjem i izvođenjem dokaznih prijedloga tuženika (čitanjem pisanih iskaza prvo i treće tuženika) Arbitražni sud u biti saslušao ta dva tuženika te im dao mogućnost da se neposredno izjasne o predmetu spora i daju svoj iskaz pisanim putem, dok s druge strane tužitelju to nije omogućeno odbijanjem dokaznog prijedloga njegovim neposrednim saslušanjem. Tužitelj ujedno u žalbi tvrdi da je na taj način došlo do povrede postupovnog prava i javnog poretka, odnosno pravorijek je u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske i gdje je povrijeđeno načelo saslušanja stranaka, načelo ravnopravnosti stranaka i načelo jednakosti postupanja sa strankama.
8. Nije sporno da je u arbitražnom postupku održano jedno ročište 10. studenoga 2022. na kojem su izvedeni dokazi uvidom u isprave koje su do ročišta dostavljene u spis, nije sporno niti da su prije ročišta stranke, a nakon zaprimanja tužbe i nakon toga odgovora na tužbu, Arbitražnom sudu podnosile podneske i to tužitelj 22. kolovoza 2022. i 28. listopada 2022. te tuženici 6. rujna 2022., da je Arbitražni sud strankama prije održavanja prvog ročišta uputio ispravu o određivanju zadaća Arbitražnog suda od 18. rujna 2022. u kojoj je, između ostalog, naveo koja činjenična i pravna pitanja smatra da je potrebno raspraviti te nije sporno da je Arbitražni sud dana 10. studenoga 2022. donio pravorijek kojim je odbio tužbeni zahtjev tužitelja pri čemu Arbitražni sud tijekom postupka nije izveo dokaz saslušanjem stranaka, odnosno taj dokazni prijedlog tužitelja je odbio.
9. Prema odredbi čl. 36. st. 2. toč. 1.c ZA sud može poništiti pravorijek iz čl. 43. st. 1. ZA samo ako stranka koja podnese tužbu dokaže da nije bila uredno obaviještena o pokretanju arbitražnog postupka ili da joj je na drugi nezakoniti način bilo onemogućeno raspravljanje pred Arbitražnim sudom. Člankom 36. st. 2. toč. 2.b ZA određeno je da pravorijek može poništiti sud iz čl. 43. st. 1. ZA ako nađe, i kad se stranka na to nije pozvala, da je pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske. Upravo na razloge iz čl. 36. st. 2. toč. 1.c i čl. 36. st. 2. toč. 2.b ZA se poziva tužitelj u žalbi.
10. Ovaj sud u potpunosti prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da nije došlo u arbitražnom postupku do navedenih povreda iz razloga jer sama činjenica što je Arbitražni sud odbio provesti dokaz saslušanjem stranaka u situaciji kada je pročitao pisane iskaze prvo i treće tuženika ne predstavlja onemogućavanje raspravljanja pred Arbitražnim sudom. To iz razloga jer pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je i sam tužitelj mogao pisanim putem, a to nije učinio, podnijeti sve dokaze pa tako i podnijeti očitovanje ili iskaz tužitelja kao što su učinili prvo i treće tuženici. Stoga tužitelj nije imao nikakav povlašteni položaj u postupku i mogao je na isti način iznositi činjenice i predlagati dokaze kao što su to učinili tuženici. Dakle, u arbitražnom postupku Arbitražni sud nije proveo dokaz saslušanjem niti jedne stranke, već je svoju odluku temeljio na ispravama koje su dostavile stranke.
11. Slijedom navedenog, ne radi se niti o tome da bi pobijani pravorijek bio protivan javnom poretku jer se uopće niti ne radi o onemogućavanju tužitelja u raspravljanju pred Arbitražnim sudom.
12. Obzirom da nisu ostvareni razlozi iz čl. 36. st. 2. toč. 1.c i čl. 36. st. 2. toč. 2.b ZA, valjalo je u toč. I. izreke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženicima nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ovog postupka.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
