REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1402/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Gordani Kolar Marić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB: 22694857747, sa sjedištem u Zagrebu, Ul. Grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-928/16-2 od 23. veljače 2018., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-364/15-60 od 31. ožujka 2016., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e:
I Djelomično se prihvaća revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-928/16-2 od 23. veljače 2018. u dijelu pod točkom 3. izreke kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-364/15-60 od 31. ožujka 2016. u dijelu pod točkom I. izreke i odbijen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 58.500,00 kn (7.764,28 EUR) te kojom je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka pod točkama IV. i V. izreke prvostupanjske presude i naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 74.340,48 kn (9.866,68 EUR) te se u tom dijelu sudi:
1. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-364/15-60 od 31. ožujka 2016. u dijelu pod točkom I izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete (preko iznosa 75.800,00 kn do iznosa 134.300,00 kn) iznos od 58.500,00 kn (7.764,28 EUR).
2. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-364/15-60 od 31. ožujka 2016. pod točkom IV . i V. izreke. II U preostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana. III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove revizije u iznosu od 161,76 EUR (1.218,75 kn), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 134.300,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2014. do isplate, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 4.075,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2016. do isplate, na ime troškova liječenja iznos od 1.240,79 kn sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2011. do isplate, na ime troškova uklanjanja i prijevoza motocikla iznos od 356,85 kn sa zateznim kamatama od 8. travnja 2011. do isplate, na ime izgubljene zarade iznos od 5.064,69 kn sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2011. do isplate (točka I. izreke).
1.1 Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 196.481,92 kn sa zateznim kamatama, za kamatu na iznos od 134.300,00 kn od podnošenja tužbe do 21. ožujka 2014., kao i za kamatu na iznos od 4.075,50 kn od podnošenja tužbe do 30. ožujka 2016. (točka II. izreke).
1.2. Odbijen je zahtjev za isplatu rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 99.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate na način da sve dospjele neplaćene iznose plati odjednom, a buduće mjesečne obroke u iznosu od 1.800,00 kn do svakog 10. u mjesecu za prethodni mjesec, kao i za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 75.000,00 kn za razdoblje od podnošenja tužbe do isplate 16. siječnja 2012. (točka III. izreke).
1.3. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 23.544,61 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2016. do isplate (točka IV. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 86.299,95 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2016. do isplate (točka V. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. i III. izreke (točka 1. izreke).
2.1. Djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke, osim dijela koji se odnosi na dosuđeni iznos na ime neimovinske štete preko iznosa od 75.800,00 kn pa do iznosa od 134.300,00 kn (točka 2. izreke) te je preinačena djelomično presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju na ime neimovinske štete preko iznosa od 75.800,00 kn pa do iznosa od 134.300,00 kn, odnosno za iznos od 58.500,00 kn, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, te u dijelu pod toč. IV. i V. izreke na način da je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 74.340,48 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2016. do isplate (točka 3. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, podredno preinačenje pobijane presude uz naknadu mu troškova parničnog postupka.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je djelomično osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).
7. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a utvrđenja nižestupanjskih sudova u skladu su s izvedenim dokazima. Pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da su oba sudionika prometne nezgode, tužitelj i osiguranik tuženika, odgovorni za nastanak iste, i to u omjeru 35% na strani tužitelja i 65% na strani osiguranika tuženika.
7.1. Revident smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP i u dijelu ocjene trajnih posljedica kod tužitelja od strane sudskih vještaka, smatrajući da je 60% prenisko ocijenjeno i da je trajne posljedice trebalo zbrajati. Međutim, ovakvim revizijskim navodima zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije ovlašten razmatrati navode revidenta kojima osporava utvrđeno činjenično stanje.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale mu kao posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 29. srpnja 2006., u kojoj je sudjelovao kao vozač motocikla i zadobio teške tjelesne ozljede.
9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima nije bila sporna činjenica nastanka štetnog događaja i pasivna legitimacija.
10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je do predmetne prometne nezgode došlo na način da je tužitelj u noćnim uvjetima vožnje upravljao motociklom županijskom cestom kroz naseljeno mjesto Draganić prema Jastrebarskom nailazeći na benzinsku postaju s desne strane od kuda se u promet uključivalo osobno vozilo osiguranika tuženika, pri čemu se tužitelj pomaknuo s motociklom u lijevo u prostor površine za usmjeravanje prometa i kada je osobno vozilo prednjim dijelom presjeklo desnu traku i došlo do površine za usmjeravanje prometa tužitelj je naglo zakočio da bi nastavno ulaskom prednjeg dijela u područje površine za usmjeravanje prometa došlo do naleta prednjeg dijela motocikla na prednji dio lijevog boka osobnog vozila iza prednje osovine,
- da je kod navedenog sudara brzina motocikla iznosila oko 80 km/h (dozvoljena brzina kretanja 50 km/h), a osobnog vozila oko 5 km/h, dok je tužitelj kočenje poduzeo pri brzini od oko 90 km/h na oko 27,2 m ispred mjesta sudara, a tada je osobno vozilo moglo biti na oko 1,4 m ispred mjesta sudara za oko 4,4 m preko zaustavne linije i prolaska pored znaka obaveznog zaustavljanja,
- da je tužitelj poduzetim kočenjem mogao stati do putanje kojom mu je osobno vozilo presjeklo put da se kretao brzinom od 50 km/h, koliko iznosi ograničenje brzine na predmetnoj cesti, a osiguranik tuženika je pod dobrom javnom rasvjetom prilikom uključivanja u promet mogao vidjeti nailazak motocikla u odnosu na okolinu i procijeniti njegovu brzinu nailaska te izbjeći nesreću da je naglo zakočio najkasnije kada je prednjim dijelom osobnog vozila prelazio sredinu vozne trake prema Jastrebarskom, budući se tada motocikl nalazio na oko 49,6 m i bio u prolasku pored ulaza na benzinsku postaju,
- da je osiguranik tuženika u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Karlovcu (K-170/07) proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nezgode,
- da je tužitelj zadobio višestruke teške tjelesne ozljede: tešku kraniocerebralnu ozljedu-prijelom desne sljepoočne kosti s manjim krvarenjem iznad tvrde moždane ovojnice i manjim natučenjem mozga s krvarenjem iz desnog uha, razdor mokraćnog mjehura, hematom lijevog retroperitonelanog prostora trbuha, natučenje tankog crijeva i korijena mezenterija, prijelom obje grane desne stidne kosti s manjim pomakom ulomaka, otvoreni prijelom desne bedrene kosti s pomakom ulomaka, višeiverni prijelom ivera desnog koljena, višeiverni zglobni lijeve palčane kosti, otvoreni prijelom lijeve potkoljenice s pomakom ulomaka i iščašenje zgloba između ključne kosti i akromijalnog nastavka lopatice desnog ramena te je zbog tih brojnih ozljeda i šest operacija trpio fizičke bolove i strah, ostali su mu brojni ožiljci (naruženje) te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 418 sati, dok nema potrebe za trajnom tuđom pomoći i njegom,
- da sveukupno umanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 60%,
- da je zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano 21. ožujka 2014., kada su bile poznate sve trajne posljedice,
- da je u vrijeme nezgode tužitelj imao 23 godine.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te mu pripada, na temelju odredbe čl. 19. st. 2. i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 322.000,00 kn (od toga 25.000,00 kn za fizičke boli, 25.000,00 kn za strah, 250.000,00 kn za smanjenje životne aktivnosti te 20.000,00 kn za naruženje). Navedeni iznos sud je umanjio zbog suodgovornosti od 35% (112.700,00 kn) nakon čega dolazi do iznosa od 209.300,00 kn, od čega je oduzeo nesporno isplaćeni iznos od 75.000,00 kn te je na kraju sudio neimovinsku štetu u iznosu od 134.300,00 kn dok je preostali dio tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete u iznos od 190.700,00 kn odbio.
11.1. Nadalje, da tužitelju na temelju čl. 1095. ZOO pripada za tuđu pomoć i njegu iznos od 6.270,00 kn, što umanjeno za suodgovornost od 35% iznosi 4.075,50 kn, koliko je suđeno, dok je preostali dio zahtjeva u iznosu od 2.194,50 kn odbijen. Na ime naknade imovinske štete tužitelju je dosuđen i iznos od 1.240,79 kn za troškove liječenja i ortopedska pomagala, iznos od 356,85 kn za trošak uklanjanja motocikla te izgubljena zarada u iznosu od 5.064,69 kn.
11.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da nije osnovan zahtjev tužitelja za novčanu rentu za trajnu tuđu pomoć i njegu obzirom iz provedenih medicinskih vještačenja proizlazi da mu ista nije potrebna.
12. Drugostupanjski sud u dijelu potvrđuje, a u dijelu preinačuje prvostupanjski presudu, ocjenjujući da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio duševne boli kada je tužitelju dosudio iznos od 250.000,00 kn, čime da je znatno odstupio od Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske sukladno kojima je za smanjenje životnih aktivnosti u omjeru od 60 % predviđen iznos od 132.000,00 kn. Po ocjeni suda drugog stupnja, uzimajući u obzir smanjenje životne aktivnosti od 60%, životnu dob tužitelja u vrijeme nezgode (23 godine) te očekivani životni vijek koji prema prirodnom tijeku stvari upućuje na to da će dugi niz godina trpjeti duševne boli zbog opsega i težine utvrđenih posljedica, tužitelju pripada iznos od 160.000,00 kn, slijedom čega je za iznos od 58.500,00kn preinačio i odbio tužbeni zahtjev. 13. Prema ocjeni Vrhovnog suda RH, pogrešno je drugostupanjski sud ocijenio da tužitelju za duševne boli pripada iznos od 132.000,00 kn, već je pravilna ocjena suda prvog stupnja glede iznosa naknade neimovinske štete za duševne boli, obzirom je u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH.
13.1. Stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti drugostupanjsku odluku, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I. Obzirom je preinačena drugostupanjska odluka i promijenjen omjer uspjeha u sporu, valjalo je i odluku o troškovima preinačiti.
14. Tužitelj neosnovano prigovara u reviziji da je sud, odbijajući tužbeni zahtjev za novčanu rentu zbog potrebe za trajnom tuđom pomoći i njegom, pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 1095. ZOO, obzirom iz provedenih medicinskih vještačenja proizlazi da mu trajna tuđa pomoć i njega nije potrebna.
14.1. Prema tome, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno u tom dijelu.
15. Stoga je u preostalom dijelu valjalo odbiti reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao pod točkom II. izreke.
16. S obzirom da je tužitelj djelomično uspio u ovom revizijskom postupku (uspio je s 58.500,00 kn/7.764,28 EUR u odnosu na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela 461.981,92 kn/61.315,54 EUR što iznosi 13%) i da je zahtijevao troškove postupka za sastav revizije uvećan za troškove PDV, tužitelju je dosuđen trošak u onom omjeru u kojem je uspio i to u iznosu od 161,76 EUR (1.218,75 kn), na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. ZPP te čl. 2. ZPP, a sve u vezi Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 10. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22).
17. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona (1EUR=7.53450).
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
