REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-797/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. O., OIB: … iz B., zastupane po punomoćniku V. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Centra za o. i o. D., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi ispate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-193/2023- 2 od 21. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1427/2022-24 od 24. svibnja 2023., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-193/2023-2 od 21. rujna 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1427/2022-24 od 24. svibnja 2023., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.274,99 EUR/24.675,52 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, te se u tom dijelu preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1427/2022- 24 od 24. svibnja 2023. tako da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan. II. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-193/2023-2 od 21. rujna 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je potvrđena točka II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1427/2022-24 od 24. svibnja 2023., tako da se sudi:

„Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 746,25 EUR, u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 375,00 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 3.274,99 EUR/24.675,52 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u svakom bruto iznosu (točka I/ izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničkog postupka u iznosu od 1.509,20 EUR/11.371,10 kn sa zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2023. do isplate (točka II/ izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (točka I. izreke) te je pod točkom II. izreke odlučeno da se tužiteljici i tuženiku ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-42/2024-3 od 16. siječnja 2024. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"Koji se kolektivni ugovor u svezi odredbe čl. 203. st. 8. Zakona o radu (Narodne novine 98/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) primjenjuje na ustanovu socijalne skrbi koja se nalazi na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti i obrazovanja, a čiji je predmet poslovanja i djelatnosti između ostalih i odgoj, obrazovanje i osposobljavanje u posebnim uvjetima prema redovnim planovima i programima?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda, podredno ukine, uz naknadu mu troškova parničnog postupka, kao i troška sastava revizije.

5. Tužiteljica u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu i obvezati tuženika na naknadu joj troška sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice (zaposlenice tuženika, medicinske sestre) za isplatu bruto iznosa od 3.274,99 EUR na ime neisplaćenih dodataka na plaću ugovorenih Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. u razdoblju od svibnja 2017. do kolovoza 2019.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika,

- da iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja („Narodne novine“ br. 70/2011, dalje u tekstu: Odluka) proizlazi da je pod točkom XXI. 1.1 pod brojem škole 58. naveden tuženik kao srednja škola s obrazovnim programima ekonomija, poslovna administracija i trgovina, grafička tehnologija i audio-vizualno obrazovanje, strojarstvo, brodogradnja i metalurgija te tekstil i koža,

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama,

- da je čl. 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. (dalje u tekstu: Sporazum o dodacima na plaću) sklopljenom između Vlade Republike Hrvatske te Sindikata h. u., Nezavisnog sindikata zaposlenih u s. š. H. i N. sindikata z. i o., ugovoren način reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, na način da će se, uz povećanje osnovice, osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od 1. kolovoza 2007. 2,0%, od 1. srpnja 2008. 2,1%, od 1. srpnja 2009. 2,2%, od 1. srpnja 2010. 2,2%, od 1. srpnja 2011. 2,2% i od 1. srpnja 2012. 2,3%, a uvećanja će se obračunavati na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodnih godina,

- da je čl. 10. ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika 20. ožujka 1996. ugovoreno da se dodatak na plaću određuje u skladu sa Zakonom o radu, Zakonom o plaćama službenika i namještenika u javnim službama te Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne zaštite, dok je Aneksom ugovora o radu s primjenom od 1. ožujka 2013. navedeni članak izmijenjen na način da je utvrđeno da se obračun osnovne plaće vrši sukladno čl. 8. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama,

- da sukladno čl. 16. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (''Narodne novine'' broj 7/2011 - dalje: KU/11) Sporazum o dodacima na plaću sadržajno predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora te se primjenjuje na način kako isti propisuje,

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka P. B. proizlazi da tužiteljici nisu obračunata niti isplaćena uvećanja osnovne plaće za 13,7%, prema Sporazumu o dodacima na plaću, te da razlika između isplaćenih plaća i pripadajuće plaće prema Sporazumu o dodacima na plaću u utuženom razdoblju iznosi 3.274,99 EUR.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev, ocjenjujući da se na tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama pa slijedom odredbe čl. 16. KU/11 da se primjenjuje i Sporazum o dodacima na plaću. To stoga što je djelatnost tuženika, iako je ustanova socijalne skrbi, između ostalog i obavljanje odgojno obrazovnog srednjoškolskog obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima, na što upućuje i sam naziv tuženika, uzimajući u obzir da se nalazi i na popisu srednjih škola M. z. i š. RH.

11. Sporno je koji kolektivni ugovor se primjenjuje na tuženika obzirom je tuženik ustanova socijalne skrbi, ali se nalazi i na popisu srednjih škola Ministarstva z., o. i š. RH te se bavi i djelatnošću odgoja i obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima.

12. Prema ocjeni revizijskog suda, ne može se prihvatiti shvaćanje nižestupanjskih sudova.

13. Naime, odredbom čl. 203. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje u tekstu: ZR) propisano je da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

13.1. Ovakvom zakonskom odredbom otklonjena je možebitna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora (tako ovaj sud i u odluci broj Rev-520/2023 od 23. travnja 2024.).

14. U konkretnom slučaju nije sporno da je ovdje tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi.

15. Polazeći od odredbe čl. 203. st. 8. ZR, prema shvaćanju revizijskog suda, u situaciji kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. To stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim usluga socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac.

16. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju to znači da se na tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstana u djelatnost socijalne skrbi. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

17. Stoga, obzirom tužiteljica potražuje isplatu na ime neisplaćenih dodataka na plaću prema Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., to prema ocjeni revizijskog suda tužbeni zahtjev nije osnovan, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I.

18. O troškovima parničnog postupka tuženika odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP. Tuženiku je parnični trošak odmjeren prema vrijednosti predmeta spora od 3.274,99 EUR, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), na temelju odredbe čl. 2. st. 1. ZPP te Tbr. 52. st. 3. Tarife, i to: za sastav odgovora na tužbu 199,00 EUR, (Tbr. 8.1.), za sastav podneska od 16. ožujka 2023. 199,00 EUR, (Tbr. 8.1.), te zastupanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. svibnja 2023. 199,00 EUR, (Tbr. 9.1.), ukupno 597,00 EUR, uz Tbr. 46. ukupno 746,25 EUR, koliko je tuženiku dosuđeno obzirom je u cijelosti uspio u parnici (točka II. izreke).

19. Tuženiku je trošak revizije odmjeren prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela od 3.274,99 EUR, u skladu s Tarifom pa mu tako prema Tbr. 10.5. uz Tbr. 46. za sastav revizije pripada 375,00 EUR te je odlučeno kao pod točkom III izreke.

20. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužiteljici nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice, stoga je odlučeno kao pod točkom IV izreke.

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.