REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1291/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima Marijanu Fosinu i Božici Petak Vujec, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Varaždinu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-796/2023-2 od 25. listopada 2023., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P- 526/2022-6 od 21. ožujka 2023., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na 1., 3., 4. i 5. postavljeno pravno pitanje se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na 2. postavljeno pitanje se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 796/2023-2 od 25. listopada 2023., u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P- 526/2022-6 od 21. ožujka 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), a u kojem prijedlogu je postavio pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?
2. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?
3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?
4. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?
5. Je li povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?".
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Predmet spora je utvrđenje ništenosti isplata s osnove ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu u CHF u odnosu na valutnu klauzulu i u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu.
4. U odnosu na drugo postavljeno pitanje tuženik nije jasno naznačio razloge važnosti tog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
5. Prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer su nižestupanjske odluke u skladu sa izraženim stajalištem na ovo pravno pitanje u odlukama ovog revizijskog suda Rev-308/2022 i Rev-610/2022.
6. U odnosu na 3., 4. i 5. postavljeno pravno pitanje tuženik nije naveo usporedive razloge važnosti u odnosu na primjenu instituta stjecanja bez osnove, jer je nižestupanjskim odlukama utvrđeno da je tuženik nepošteni stjecatelj. Odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 135/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO) jasno propisuje opseg vraćanja stjecanja bez osnove u slučaju kada je stjecatelj nepošten.
7. Osim toga, odgovori na ova pitanja u skladu su sa ustaljenom sudskom praksom kao u odlukama revizijskog suda poslovni broj Rev-364/2022 i Revt-301/2017.
8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
