REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-415/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DIONIDAL d.o.o., OIB 88762770655, Zagreb, Donje Svetice 127, kojeg zastupa punomoćnik Marina Meter, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Budimir & Meter d.o.o., Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 1, protiv tuženika Centar za restrukturiranje i prodaju, OIB 38083028711, Zagreb, Ivana Lučića 6, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Klobučar, odvjetnik u Zagrebu, Gundulićeva 19/I, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2422/2021-2 od 17. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-766/18-29 od 1. travnja 2021., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije radi povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2422/2021-2 od 17. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-766/18-29 od 1. travnja 2021., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) u kojem je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije.
2. Tužitelj je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP postavio pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
"1. Ima li činjenica da je određeni propis tzv. lex specialis (u konkretnom slučaju Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o športu (NN/95) utjecaja na neustavnost i nezakonitost retroaktivne primjene propisa, zabranjene čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske, ako u predmetnom propisu nije predviđena njegova retroaktivna primjena i može li se naknadim donošenjem lex specialisa opravdati neustavna i nezakonita retroaktivna primjena zakona ako samim lex specialisom nije određena retroaktivna primjena?
2. Odgovara li Republika Hrvatska za obveze svojih tijela javne Vlasti ako je djelovanje javne Vlasti rezultiralo faktičnim oduzimanjem vlasništva nekretnine fizičkoj ili pravnoj osobi bez naknade iako ne postoji zakonski temelj za oduzimanje bez naknade, primjerice da nije riječ o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom?
3. Ako se u sudskom postupku po tužbi tijela javna Vlasti Republike Hrvatske ukine osnova temeljem koje je drugom tijelu javne Vlasti odnosno Republici Hrvatskoj isplaćen određen iznos, primjenjuju li se odredbe članka 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima o obvezi vraćanja, odnosno nadoknadi vrijednosti kad je nešto primljeno s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala i je li nužno u tom slučaju da osnova otpadne isključivo u istom postupku ili može otpasti po drugoj odluci tijela javne vlasti?
4. Smatra li se povredom temeljnog ljudskog prava na nepovredivost vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda faktično oduzimanje vlasništva nekretnine bez naknade temeljem zakona koji je donesen i stupio na snagu godinama nakon što je Republika Hrvatska nekretninu prodala i naplatila kao sastavni dio imovine trgovačkog društva čak i ako je Republika Hrvatska provela formalni postupak oduzimanja nekretnine putem tijela javne Vlasti, te ima li u takvom slučaju tužitelj pravo na povrat uplaćenog iznosa stečenog bez osnove ili naknadu tržišne vrijednosti nekretnine radi oduzimanja vlasništva zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odnosno jesu li državna tijela dužna taj novac vratiti i jamči li Republika Hrvatska za taj povrat kao jamac za funkcioniranje državnih tijela?
5. Smatra li se da stranka u postupku gubi pravo na zaštitu pred sudom ako nije pobijala rješenje određenog tijela (ovdje konkretno Centra za restrukturiranje i prodaju) odnosno nije pokretala upravni spor, ako je u odluci tijela izričito naznačeno da se radi o pravima koja se štite u redovnom sudskom postupku, a uzimajući u obzir naročito odredbe čl. 3. i čl. 21. Zakona o sudovima?".
3. Na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP tužitelj je prijedlog za dopuštenje revizije podnio zbog povrede temeljnih ljudskih prava i to prava na pravično suđenje i povredu prava vlasništva.
4. Tuženik nije podnio odgovor na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Prijedlog nije osnovan.
6. Predmet spora je isplata na temelju stjecanja bez osnove iz razloga što je tužiteljevom ustupitelju utužene tražbine jedna točno određena nekretnina prilikom pretvorbe procijenjena u temeljni kapital društva, a kasnije je u sudskom postupku pravomoćno utvrđeno da je ta ista nekretnina vlasništvo lokalne samouprave (Grada Poreča). Tužitelj tvrdi da je njegovom ustupitelju tražbine oduzeto pravo vlasništva bez naknade i da je time dio imovine njegovog ustupitelja prešao u imovinu druge osobe (Grada Poreča), a kako se ta imovina ne može vratiti (zbog pravomoćne sudske odluke), tuženik je dužan isplatiti naknadu vrijednost i postignute koristi, sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).
7. Tužitelj u odnosu na postavljena pitanja nije naznačio odgovarajuće razloge važnosti. Naime, navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1311/14, U-III-2251/15, U-III-2852/15, U-III-2853/15 i U-III-5989/13 uopće nisu u korelaciji s postavljenim pitanjima. Tužitelj navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske dovodi u korelaciju sa, prema njegovom mišljenju, pogrešnom pravomoćnom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-758/09 od 19. ožujka 2013., a u kojem postupku je tužitelj Grad Pazin utvrđen vlasnikom nekretnine u odnosu na nekretninu za koju se vodio parnični postupak.
8. Potrebno je istaknuti da kada je netko pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen vlasnikom nekretnine, tada tužitelj, u tom parničnom postupku, nije pravomoćnom sudskom odlukom stekao pravo vlasništva, jer se radi o deklaratornoj presudi. Grad Pazin je utvrđen vlasnikom sporne nekretnine (znači da je već i ranije bio vlasnik). U takvoj pravnoj situaciji se ne može govoriti o stjecanju bez osnove, jer nije došlo do povećanja nečije imovine bez osnove, a niti umanjenja nečije imovine bez osnove. Stjecanja bez osnove u konkretnom slučaju nema iz dva razloga, jer postoji pravomoćna sudska odluka kojom je Grad Pazin utvrđen vlasnikom nekretnine i jer je Grad Pazin bio vlasnik i prije nego što je donesena deklaratorna presuda.
9. Eventualni propust države prilikom pretvorbe ustupitelja tužiteljeve tražbine mogao bi predstavljati samo temelj za eventualnu odgovornost države za nastalu štetu, ali to tužitelj nije isticao, a niti je to moguće isticati tek u fazi revizijskog postupka.
10. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
11. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i to povredu prava vlasništva i prava na pravično suđenje, jer su nižestupanjski sudovi jasno naveli da se u konkretnom slučaju ne može raditi o stjecanju bez osnove, a niti je tužiteljev ustupitelj prilikom pretvorbe društvenog poduzeća bio vlasnik sporne nekretnine (pravomoćnom presudom utvrđeno da je vlasnik sporne nekretnine bio Grad Pazin), pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
