REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-891/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. mljt. A. M., 2. mljt. I. M., zastupani po z.z. majci D. M. i 3. D. M., svi iz O., zastupani po I. I., odvjetnici u O., protiv tuženika Stečajne mase iza K.T. T. d.o.o. O., zastupanog po punomoćniku stečajnom upravitelju Z. G., te punomoćniku V. P., odvjetniku u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3306/2013-2 od 24. rujna 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2437/2010-49 od 30. siječnja 2013., ispravljena rješenjem istoga suda prvog stupnja P-2437/2010-53 od 23. srpnja 2013., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika se odbija.

r i j e š i o  j e:

U odnosu na odluku o troškovima postupka revizija tuženika se odbacuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena ja žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I. a) i b) izreke) u dijelu kojim je naloženo tuženiku da s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe isplati svakome tužitelju iznos od po 235.000,00 kn sa dosuđenim kamatama (toč. I/ izreke prvostupanjske presude), te u dijelu kojim je tuženiku naloženo da 3. tužiteljici isplati 5.000,00 kn na ime materijalne štete sa dosuđenim kamatama (toč. II/ izreke prvostupanjske presude). Toč. II.a) izreke prvostupanjska presuda je u dijelu toč. III. st. 1. izreke preinačena na način da je tuženiku naloženo da umjesto prethodno prvostupanjskom presudom dosuđenih 800,00 kn mjesečne rente isplaćuje iznos od 600,00 kn mjesečno počevši od 1. kolovoza n2010. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, dok je zahtjev za isplatom rente od daljnjih 200,00 kn mjesečno 1. i 2. tužitelja odbijen. Toč. II.b) izreke je odbijen zahtjev kojim se nalaže tuženiku da na ime osiguranja za isplatu mjesečne rente 1. i 2. tužiteljima isplati 48.000,00 kn svakome. Toč. II.c) izreke je preinačena odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka na način da je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi parnične troškove postupka od 45.000,00 kn, dok je preko tog iznosa zahtjev za naknadom troškova odbijen.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) pobijajući presudu nižestupanjskih sudova u dijelu pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 385. ZPP.

3. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se pobijana presuda preinači, kao i da mu naknadi parnične troškove, podredno da se pobijana presuda ukine.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadom štete zbog smrti bliske osobe – oca 1. i 2. tužitelja a supruga 3. tužiteljice.

8. Suprotno revizijskim navodima tuženika prilikom donošenja pobijane odluke nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana presuda sadrži jasne razloge u pogledu odlučnih činjenica i primjene materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje. Sud drugog stupnja je odgovorio i na žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značaja (čl. 375. st. 1. ZPP) u odnosu na žalbene navode – bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. i čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

9. Također je sud drugog stupnja iznio jasne razloge zbog kojih smatra da postoji odgovornost poslodavca za štetni događaj uslijed kojeg je prednik tužitelja smrtno stradao na radnom mjestu, koji se temelje na tumačenju relevantnih propisa Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 - dalje: ZZR), kao i odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO), te Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 - dalje: ZR).

10. Preostali revizijski navodi tužitelja sadržajno predstavljaju osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja od strane nižestupanjskih sudova.

11. Međutim iz ovih razloga podnošenje revizije nije dopušteno (čl. 386. st. 1. ZPP) te se stoga u ovi revizijski navodi tuženika neće razmatrati.

12. Glede primjene materijalnog prava u sadržaju obrazloženja drugostupanjske presude izneseni su iscrpni i jasni razlozi koje ovaj sud u cijelosti prihvaća pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti, revizijski sud poziva na odnosne razloge na temelju članka 396.a stavka 1. ZPP-a, kojim je određeno da u slučaju kada odbije reviziju iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizijski sud se može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

13. Sukladno odredbi čl. 396.a st. 2. ZPP-a na internetskim stranicama objavit će se drugostupanjska odluka na koju se poziva ovaj sud.

14. U odnosu na dio revizije kojom se pobija odluka o parničnim troškovima:

15. Prema čl. 164. st. 4. ZPP o zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak, s tim da se odluka o troškovima parnice koja je sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP). Stoga je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka, mjerodavan članku 400. stavku 1. ZPP koji glasi: Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

16. Iz navedene odredbe proizlazi da je revizijom dopušteno pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja predstavljaju pojedinačni akt o predmetu spora i kojima se dovršava postupak po tužbi, pa je za ocjenu o dopuštenosti revizije protiv rješenja o troškovima parničnog postupka, prije svega, potrebno ocijeniti ima li rješenje o parničnim troškovima karakter takvog pojedinačnog akta čijom se pravomoćnošću dovršava parnični postupak.

17. Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Sama okolnost što se rješenje o troškovima postupka donosi u presudi ili rješenju kojim se pravomoćno dovršava postupak pred sudom ne daje tom rješenju svojstvo rješenja kojim se pravomoćno završava parnični postupak. Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP), ali nemaju karakter rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP.

18. Slijedom izloženog, u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP, jer rješenje o troškovima postupka ne ulazi u kategoriju rješenja iz te odredbe, pa je potrebno posebno naglasiti kako protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena.

19. Uz sve navedeno, još se naglašava kako je u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.".

20. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

21. Slijedom navedenog, a temeljem prethodno citiranih propisa odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.