REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-304/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Č. A., OIB ... iz D., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z. protiv tuženika A. o. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica T. S. S., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj reviziji izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1319/2021-3 od 19. svibnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1732/18-55 od 16. studenoga 2021., na sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tuženika se odbija.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1732/18-55 od 16. studenoga 2021. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku A. o. d.d. isplatiti tužitelju Č. A. iznos od 26.400,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2018.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 19.720,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 450,00 kn."

2. U povodu žalbe tuženika, presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1319/2021-3 od 19. svibnja 2022. suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika A. o. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1732/18-55 od 16. studenog 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke za iznos od 26.400,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 13.500,00 kn od 14. lipnja 2018. do isplate, a na iznos od 12.900,00 kn od 19. lipnja 2020. do isplate i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 19.720,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2021. do isplate.

II Preinačava se navedena presuda pod točkom I izreke za zateznu kamatu tekuću na iznos od 13.500,00 kn od 13. lipnja 2018. do 14. lipnja 2018. i na iznos od 12.900,00 kn od 13. lipnja 2018. do 18. lipnja 2020. i za isto sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Č. A. za isplatu zatezne kamate na iznos od 13.500,00 kn od 13. lipnja 2018. do 14. lipnja 2018. i na iznos od 12.900,00 kn tekuću od 13. lipnja 2018. do 18. lipnja 2020.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika A. o. d.d. za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.860,00 kn."

3. Protiv te drugostupanjske presude, u dijelu pod točkama I. i III. izreke, reviziju je podnio tuženik s prijedlogom da se ista preinači i pobijani dio zahtjeva tužitelja odbije ili da se presuda ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka tuženiku. Presudu pobija zbog pravnih pitanja zbog kojih mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj: Revd- 4586/2022 od 6. prosinca 2022., a koja glase:

„Predstavlja li nalaz medicinskog vještaka novu činjenicu na temelju koje je nakon okončanja prethodnog postupka dozvoljeno preinačiti tužbeni zahtjev (čl. 190. i 191. ZPP-a) te predstavlja li nalaz medicinskog vještaka novu okolnost nastalu nakon podnošenja tužbe na temelju koje je dozvoljeno preinačiti tužbeni zahtjev (čl. 190. i 191. ZPP-a)?

Je li primjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29.11.2002. izražena kroz pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5.3.2020. i 5.6.2020. činjenica koja bi u smislu čl. 190. st. 2. ili 191. ZPP- a omogućavala povećanje tužbenog zahtjeva po osnovi neimovinske štete nakon zaključenja prethodnog postupka?".

4. U odgovoru na reviziju tužitelj poriče navode revizije tuženika i predlaže istu odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 13. travnja 2017., a koju je prouzročio osiguranik tuženika.

9. Oba pitanja zbog kojih je revizija dopuštena odnose na dopuštenost preinačenja tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, time da se prvo pitanje odnosi na tu dopuštenost nakon nalaza i mišljenja liječnika vještaka, a drugo nakon donošenja Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđenje visine pravične naknade štete prihvaćenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. broj SU-1331-VI/02 i 1372-11/02 (dalje: Orijentacijski kriteriji).

10. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi (a kako to ponavlja tuženik u reviziji) da je tužitelj podnio tužbu sudu 14. lipnja 2018. te je zahtijevao naknadu štete u iznosu od 13.500,00 kn. Podneskom od 1. veljače 2019. tužitelj je povećao tužbeni zahtjev pozivom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka, međutim prvostupanjski sud to preinaku tužbe nije dopustio (rješenje suda od 12. lipnja 2019.). Naposljetku, podneskom od 19. lipnja 2020. tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva za daljnji iznos od 13.350,00 kn, pozivom na novodonesene Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koju je preinaku sud prvog stupnja dopustio i svojom presudom odlučio o tako postavljenom tužbenom zahtjevu.

11. S obzirom na takve okolnosti slučaja, odgovor na prvo postavljeno pitanje nije važan za ishod ovog spora, budući da preinaka iz podneska od 1. veljače 2019. nije dopuštena pa niti pobijana odluka ne sadrži shvaćanje o tom postavljenom pitanju niti odgovornom na to pitanje tuženik u ovom sporu može ostvariti povoljniju pravnu poziciju (čl.393. st. 1. ZPP). Stoga će ovaj sud odgovoriti na preostalo postavljeno revizijsko pitanje.

12. U odnosu na drugo pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije, treba navesti da je u ovom slučaju preinaka tužbe dopuštena po noveliranom čl. 190. st. 2. ZPP, prema kojem iznimno od odredbe stavka 1. tog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

13. Odgovor na ovako postavljeno pitanje ne može biti uvijek jednoznačan za sve situacije jer zavisi o pojedinačnim okolnostima konkretnog slučaja (postojanju krivnje na strani tužitelja, ali i trenutak podnošenja tužbe, donošenja novih Orijentacijskih kriterija i samog preinačenja tužbe).

14. Međutim, u okolnostima (kao u konkretnom slučaju) kad je tužba preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka, uslijed promjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete nakon zaključenja prethodnog postupka, ne može se zaključiti da se radi o tužiteljevoj krivnji jer on u trenutku podnošenja tužbe, nije niti mogao znati da će se takva promjena pravnog shvaćanja revizijskog suda dogoditi.

15. Podudarno pravno shvaćanje, a koje ujedno predstavlja odgovor na postavljeno revizijsko pitanje, izraženo je primjerice i u odluci ovog suda Rev-389/2023 od 17. listopada 2023. te u odluci Rev-1024/23 od 3. siječnja 2024., a u kojoj je navedeno:

“....14. Prema shvaćanju ovog suda, donošenje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. predstavlja opravdan razlog zbog kojeg je tužitelj mogao preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP.

15. Naime, do donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o novim Orijentacijskim kriterijima od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. tužitelji su na temelju prevladavajuće prakse mogli predvidjeti negativan ishod sudskog postupka u odnosu na povećane iznose ako bi tužbeni zahtjev bio postavljen u iznosima većim od onih koje su sudovi dosuđivali primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002.

16. Tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio shvaćanje o novim Orijentacijskim kriterijima, tužitelji su tužbenim zahtjevom opravdano mogli tražiti naknadu štete u povećanom iznosu, s ovaj put predvidivim ishodom. U obrazloženju pravnog shvaćanja kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji navedeno je da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH. Ako se tužiteljima ne bi omogućilo povećati tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, u većini slučajeva, ne bi niti došlo do primjene novih Orijentacijskih kriterija što bi bilo u suprotnosti s obrazloženjem pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje upućuje na primjenu izmijenjenih Orijentacijskih kriterija na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH.

17. Stoga se tužiteljima ne može staviti na teret njihov propust da prije donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nisu tužbenim zahtjevom tražili povećane iznose naknade štete jer bi tada s takvim iznosima prema prevladavajućoj sudskoj praksi bili odbijeni.

18. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Tužitelj može preinačiti tužbeni zahtjev povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nakon zaključenja prethodnog postupka iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, primjenjujući odredbu čl. 190. st. 2. ZPP, uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke koji su u tijeku.”

16. Imajući sve izneseno na umu, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena i oni ne utječu na donošenje drukčije odluke, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.

17. Kako odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, ne temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa, v.r.