REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-647/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. N., OIB ..., iz V., koju zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u Z. protiv tuženika C. o. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u K., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. o. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik K. F. Š., odvjetnik u O. d. G. & P., d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji umješača na strani tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 569/2021-5 od 21. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-110/2017-59 od 8. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se odbija revizija umješača na strani tuženika protiv točke II. presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-569/2021-5 od 21. prosinca 2021. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-110/2017-59 od 8. prosinca 2020. u odluci o glavnoj stvari.

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija umješača na strani tuženika protiv točke II. presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-569/2021-5 od 21. prosinca 2021. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-110/2017-59 od 8. prosinca 2020. u odluci o zateznim kamatama dosuđenima na iznos od 14.331,67 eura počevši od 3. prosinca 2009. do 17. lipnja 2020. i o troškovima postupka te se navedene presude u tom dijelu ukidaju.

II. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-110/2017-59 od 8. prosinca 2020. suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., OIB... da isplati tužiteljici P. N. iz V., OIB..., - iznos od 108.928,00 kn (stoosamtisućadevetstodvadesetosam kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. prosinca 2009. do 30. 6. 2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, te nadalje od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

- na iznos od 122.018,00 kn zakonske zatezne kamate tekuće od 3. prosinca 2009. pa do 23. prosinca 2009. po stopi od 14% godišnje,

- iznos od 6.133,75 kn (šesttisućastotridesettri kune i sedamdesetpet lipa) s naslova troškova pogreba sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. prosinca 2009. do 30. 6. 2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, te nadalje od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- iznos od 10.220,00 kn (desettisućadvjestodvadeset kuna) s naslova troškova izgradnje nadgrobnog spomenika sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. prosinca 2009. do 30. 6. 2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, te nadalje od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice i to u dijelu zatražene neimovinske štete za iznos od 114.054,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, u dijelu troškova pogreba za iznos od 2.628,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom, u dijelu troškova izrade nadgrobnog spomenika za iznos od 4.380,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, u dijelu zatražene rente zbog izgubljenog uzdržavanja u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno počevši od 1. 8. 2008. pa nadalje sa zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od 122.018,00 kn tekuće od 24. 12. 2009. pa na dalje, kao neosnovan.“

1.2. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-110/2017-59 od 8. prosinca 2020. riješeno je:

„I/ Utvrđuje se da je tužba tužiteljice P. N. u dijelu u kojem tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje rentu s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu u mjesečnim iznosima od po 2.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i radi isplate neimovinske štete u iznosu od 122.018,00 kn, povučena.

II/ Dopušta se objektivna preinaka tužbe na način kako je to zatraženo podneskom tužiteljice od 17. lipnja 2020. i to povećanjem zahtjeva s osnova neimovinske štete sa iznosa od 107.982,00 kn na iznos od 222.982,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

III/ Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z. da tužiteljici P. N. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.481,25 kn (dvijetisućečetristoosamdesetjednu kunu i dvadesetpet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.“

2.1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-569/2021-5 od 21. prosinca 2021. odlučeno je:

„I. Odbija se žalba tužiteljice P. N. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. Pn-110/17-59 od 8. prosinca 2020. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke.

II Odbijaju se žalbe tuženika C. o. d.d. i umješača E. o. d.d. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. Pn-110/17-59 od 8. prosinca 2020. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke.“

2.2. Ujedno je rješenjem istog suda i poslovnog broja odlučeno:

„I. Odbijaju se žalbe tuženika C. o. d.d. i umješača E. o. d.d. kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu posl. br. Pn-110/17-59 od 8. prosinca 2020. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke.

II Odbija se žalba tuženika C. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu posl. br. Pn-110/17-59 od 8. prosinca 2020. u pobijanom dijelu iz stavka III izreke.

III Odbija se žalba umješača E. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu posl. br. Pn-110/17-59 od 8. prosinca 2020. u pobijanom dijelu iz stavka IV izreke.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice P. N. za naknadu troška sastava žalbe. V Odbija se zahtjev tuženika C. o. d.d. za naknadu troška sastava žalbe. VI Odbija se zahtjev umješača E. o. d.d. za naknadu troška sastava žalbe.“

3.1. Protiv te drugostupanjske presude, u dijelu kojim je zahtjev tužiteljice prihvaćen u dijelu za koji je tuženik izjavio prigovor zastare, kao i u dijelu kojim su dosuđene zatezne kamate na cjelokupni zahtjev tužiteljice počevši od 3. prosinca 2009., reviziju je podnio umješač na strani tuženika (dalje: umješač) zbog pravnih pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda Revd-4114/2022-2 od 22. veljače 2023., a koja pitanja glase:

„1. Predstavlja li povećanje tužbenog zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete, koje se sastoji u traženju većeg iznosa naknade štete, preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku?

2. Je li za zastaru povećanog dijela tužbenog zahtjeva bitan dan preinake tužbe i ocjenjuje li se pitanje zastare samostalno u odnosu na povećani dio zahtjeva?

3. Od kad je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva - od trenutka kad je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?“

3.2. Tu je predložio da ovaj sud pobijanu presudu preinači i odbije osporeni dio tužbenog zahtjeva. Traži i naknadu troškova postupka u skladu s uspjehom u sporu, kao i troškova postupka nastalih umješaču u povodu revizije.

4. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi revizijski sud neće uzeti u obzir. 8. Predmet spora je naknada štete koju je tužiteljica pretrpjela zbog smrti supruga Z. N. u prometnoj nesreći od ..., a za koju štetu su odgovorni tuženik i umješač, kao osiguratelji štetnika, a prednik tužiteljice je nastanku štete doprinio u opsegu od 30%.

9. Iz stanja spisa predmeta razvidno je da je tužiteljica tužbom podnesenom 17. prosinca 2009. potraživala naknadu nematerijalne i materijalne štete, a koju je tužbu tijekom postupka više puta mijenjala, s time da je podneskom od 13. lipnja 2018. smanjila tužbeni zahtjev, a podneskom od 17. lipnja 2020. povećala svoj zahtjev, a po osnovi pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. ("novi" Orijentacijski kriteriji) time da su tuženik i umješač za izvršeno povećanje istaknuli prigovor zastare. Prvostupanjski sud dopustio je preinake tužbe i odbio je istaknuti prigovor zastare, a zatezne kamate i na povišeni dio zahtjeva dosuđene su joj od podnošenja tužbe do isplate.

10.1. U pobijanoj presudi drugostupanjski sud u bitnom ističe da u situaciji kada se po osnovi neimovinske štete potražuje više od onog što je traženo do zaključenja prethodnog postupka, sud će odlučiti je li takva preinaka tužbe dopuštena ili nije (čl. 190. st. 1. i 2. ZPP) time da odlučivanje suda o procesnopravnoj dopuštenosti ili nedopuštenosti preinake tužbe ne podrazumijeva uvijek ujedno i odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti materijalnopravnog prigovora zastare. U slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanje zastare se u odnosu na povećani dio zahtjeva ocjenjuje samostalno onda kada se uz povećanje tužbenog zahtjeva mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmjene istovjetnosti zahtjeva (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev x-424/11-2 od 29. siječnja 2014.). Drugostupanjski sud navodi da u konkretnom slučaju nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem generičkog - novčanog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, tako da je prekid zastare nastupio podnošenje tužbe za cijeli zahtjev, a ne tek preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. S obzirom da je tužba podnesena unutar zakonom propisanog zastarnog roka, otklonjen je istaknuti prigovor zastare.

10.2. Što se pak tiče tijeka zateznih kamata zahtjev za njihovu isplatu prihvaćen je od dana obraćanja tuženiku u mirnom postupku 3. prosinca 2009. za cjelokupni zatraženi iznos, time da su za iznos isplaćen tijekom postupka zatezne kamate dosuđene od 3. prosinca 2009. do dana isplate pozivom na odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP).

11. Tuženik se, u vezi prvog i drugog revizijskog pitanja, u reviziji pozvao na izraženo shvaćanje iz odluke ovog suda Revd-3759/2022-2 od 5. listopada 2023. kao i na ranija shvaćanju revizijskog suda (Rev-x 526/18-2 od 28. svibnja 2019. i Revr- 1460/13-2 od 24. siječnja 2017., Revr-49/16 od 14. svibnja 2019. i dr.), iz kojih bi proizlazilo da svako povećanje zahtjeva za isplatu pa i onoga koje se sastoji u zahtijevanju većeg iznosa s iste osnove predstavlja preinaku tužbe, a navedeno znači da u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe, a zbog koje različite prakse ovog suda, kao i nižestupanjskih sudova, je i dopušteno podnošenje više revizija, od kojih neke tuženik navodi u reviziji.

12. Imajući na umu izražena različita prava shvaćanja, ali i cjelokupni sadržaj citiranih odluka revizijskog suda, kao i činjenični i pravni kontekst konkretnog spora, ovaj sud prihvaća izneseno pravno shvaćanje i obrazloženje drugostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare zahtjeva za naknadu štete koji je postavljen u tužbi, prije proteka zastarnog roka, a potom je tijekom postupka povećan, a koju je preinaku tužbe sud dopustio.

13. Uz navedeno, prema pravnom shvaćanju ovog suda, budući da se o zahtjevu za naknadu štete na ime pretrpljene neimovinske štete odlučuje prema stanju na dan prvostupanjskog presuđenja, oštećenik (ovdje tužiteljica) je ovlašten uskladiti svoj zahtjev za naknadu štete s tim stanjem. Naime, zastara zahtjeva za naknadu neimovinske štete prekida se danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, neovisno o tome je li kasnije i kada traženi iznos naknade povećan.

14. Budući da je tužiteljica tijekom postupka, nakon podnošenja tužbe, povisila novčane zahtjeve za naknadu nematerijalne štete na temelju iste činjenične i pravne osnove zbog kojih je i podnijela tužbu, tada povećanjem zahtjeva nije nastupila zastara potraživanja za povećani dio, budući je već podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare.

15. Uz navedeno, valja još reći da bi suprotno shvaćanje predstavljalo pretjerani formalizam i moglo bi narušiti pravičnost postupka zaštite posebno osjetljivih zaštićenih vrijednosti (psiho-fizičkog integriteta oštećenika i njegova tjelesnog i duševnog zdravlja). To je nesumnjivo protivno cilju zbog kojeg je institut zastare zakonom ustanovljen, a to je prije svega pravna sigurnost. To stoga što nastupanje zastare predstavlja sankciju za vjerovnikovo pasivno držanje i nemaran odnos prema ostvarenje prava koja mu pripadaju, što posljedično daje dužniku pravo otkloniti zahtjev takvog pasivnog i nemarnog vjerovnika. Međutim, kako oštećenik u konkretnom slučaju nije bio pasivan i nemaran, već je prije nastupanja zastare postavio zahtjev za naknadu štete, koji je tijekom postupka povišen zbog objektivno promijenjenih okolnosti koji utječu na visinu naknade, a koje okolnosti nije mogao predvidjeti niti objektivno sagledati u trenutku podnošenja tužbe (promjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske), prigovor zastare očito nije bio usmjeren opisanoj svrsi.

16. Na revizijske navode da tužiteljicu ništa nije sprečavalo ili ograničavalo da već u tužbi zatraži znatno veće iznose, valja reći da je tužiteljica ima pravo, a kako bi ostvarila potpuni uspjeh u sporu, uskladiti svoj zahtjev s rezultatima dokazivanja odnosno s postojećim Orijentacijskim kriterijima u času podnošenja tužbe, jer se u protivnom izlaže riziku da zbog djelomičnog uspjeha u sporu te posljedično obveze naknade troškova postupka tuženiku, njena dosuđena naknada bude značajno umanjena.

17. Uz sve navedeno, ukazuje se da je o odgovoru na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, a upravo zbog različite prakse ovog suda, na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024., zauzeto slijedeće pravno shvaćanje:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

18. Dakle, povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe s osnove naknade neimovinske štete, koja se sastoji u traženju većeg iznosa naknade već utužene štete, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP. U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (tzv. neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara zahtjeva za naknadu štete po toj osnovi prekida se već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Time je ujedno odgovoreno na prvo i drugo revizijsko pitanje.

19. Budući da je revizijski sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose provo i drugo pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena odnosno ti razlozi ne utječu na donošenje drukčije odluke u ovoj pravnoj stvari, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

20. U vezi trećeg postavljenog revizijskog pitanja, a koje se odnosi na tijek zateznih kamata u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), revizija umješača je osnovana.

21. Izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj presudi nije pravilno jer je pogrešno primijenjena odredba čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05 - dalje: ZOOP), zbog čega s pravom tuženi ističe da je donošenjem takve odluke pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

22. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u većem iznosu (zatraženom podneskom tužitelja od 17. lipnja 2020.) ako je tužiteljica tek navedenim podneskom zatražila isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos, veći od iznosa zatraženog u zahtjevu za mirno rješenje spora odnosno tužbi.

23. Vezano za primjenu čl. 12. ZOOP ovaj sud se već izjasnio u nizu svojih odluka, pa je tako već odluci broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015., izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP. Podudarno pravno shvaćanje i u pogledu zahtjeva za naknadu neimovinske štete izraženo je i u odlukama ovog suda poslovni broj Rev- 1133/2021 od 14. prosinca 2021. i Rev-247/2023 od 4. travnja 2023. koje tuženik apostrofira u reviziji, kao i Rev-222/2023 od 5. rujna 2023. te Rev-376/23 od 9. svibnja 2023.

24. Stoga, kad je sud i dosudio tužiteljici naknadu neimovinske štete u iznosu većem od onoga zatraženog zahtjevom za mirno rješenje spora i tužbom, tada zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete koji bi bio veći od onoga koji se ranije potraživao, budući je tužitelj podneskom od 17. lipnja 2020. preinačio tužbeni zahtjev povećanjem zatražene naknade po navedenim osnovama, ne mogu početi teći prije te preinake tužbe.

25. S obzirom na sve izneseno odgovor na treće postavljeno pitanje u reviziji jest da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

26. Budući da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a imajući na umu da je tužiteljici tražbina djelomično podmirena tijekom postupka, kao i da je ona djelomično povukla tužbu te potom povećala svoj zahtjev, odlučne činjenice za pravilnu primjenu odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP nisu utvrđene pa nema uvjeta za preinaku pobijane presude. Stoga je ovaj sud djelomično ukinuo presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u pobijanom dijelu (za zatezne kamate obračunate na iznos od 14.331,67 eura počevši od 3. prosinca 2009. do 17. lipnja 2020.) i u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje na temelju čl. 395. st. 3. ZPP.

27. Kako odluka o naknadi troškova nastalih u postupku, kao i u postupku u povodu izjavljenih pravnih lijekova, ovisi o uspjehu u sporu, na temelju odredbe čl. 166. st. 4. ZPP, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.