Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-129/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. E. d.o.o. iz Z., …., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetnici iz O. društva Š. i partneri u Z., protiv tuženika A. j.d.o.o. iz S., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. L., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-110/2021-17 od 25. svibnja 2023., dana 18. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja S. E. d.o.o. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-110/2021-17 od 25. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 110/2021-17 od 25. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja S. E. d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 115,67 EUR–a[1] /871,50 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku A. j.d.o.o. naknaditi tužitelju S. E. d.o.o. trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 115,67 EUR–a/871,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. lipnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tuženika A. j.d.o.o. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-110/2021-17 od 25. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju S. E. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu preko 154,40 EUR– a/1.163,33 kn do 181,76 EUR–a/1.369,50 kn (za iznos od 27,36 EUR–a/206,17 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetnom je presudom odlučeno sljedeće:

- održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. B. iz T. poslovni broj Ovrv-1644/2020 od 6. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 677,89 EUR–a (5.107,56 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 8 dana (točka I. izreke),

- ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. B. iz T. poslovni broj Ovrv-1644/2020 od 6. studenog 2020. te odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 262,89 EUR–a (1.980,77 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. lipnja 2020. pa do isplate (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 181,76 EUR–a (1.369,50 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 19. svibnja 2023. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 115,67 EUR–a (871,50 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužitelja u tome dijelu prihvati, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 233,30 EUR–a (1.757,80 kn).

2.2. Protiv navedene presude, pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu preko 154,40 EUR–a (1.163,33 kn) do 181,76 EUR–a (1.369,50 kn) (za iznos od 27,36 EUR–a (206,17 kn)), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tuženik ne navodeći pri tome konkretno neki od žalbenih razloga propisanih odredbom iz 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužitelja u tome dijelu odbije.

3.1. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

3.2. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. B. iz T. poslovni broj Ovrv- 1644/2020 od 6. studenog 2020., a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 940,78 EUR–a (7.088,33 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 174,20 EUR–a (1.312,50 kn) i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 111,16 EUR–a (837,50 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na te iznose od 6. studenog 2020., kada je rješenje o ovrsi javnog bilježnika doneseno pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 693,06 EUR–a (5.221,86 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Prilikom ispitivanja predmetne presude u dijelu u kojem ju tužitelj i tuženik pobijaju, kao i postupka koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

6. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je pod točkom II. izreke predmetne presude ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. B. iz T. poslovni broj Ovrv-1644/2020 od 6. studenog 2020. te odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 262,89 EUR– a (1.980,77 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. lipnja 2020. pa do isplate.

7. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom sljedeće:

- da su T. d.o.o. iz Z., …, OIB: … i S. E. d.o.o. iz Z., …, OIB: … (u ovom predmetu tužitelj) 2. rujna 2020. sklopili ugovor o cesiji u smislu odredbe iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO) kojim je T. d.o.o. kao cedent prenio na tužitelja kao cesionara tražbinu koja je nastala u odnosu na A. j.d.o.o. iz S., …, OIB: … kao cesusa (u ovom predmetu tuženika) u iznosu od 940,78 EUR–a (7.088,33 kn),

- da se tražbina koju je T. d.o.o. imao prema tuženiku u iznosu od 940,78 EUR–a (7.088,33 kn) odnosila na telekomunikacijske usluge koje je T. d.o.o. pružio tuženiku u razdoblju od 1. studenog 2019. pa do 31. svibnja 2020. na temelju ugovora o pretplatničkom odnosu koji je 17. listopada 2019. sklopljen između T. d.o.o. i tuženika, zastupanog po direktorici L. M. (u daljnjem tekstu: Ugovor o pretplatničkom odnosu),

- da je T. d.o.o. ispostavio tuženiku račun za svibanj 2020. u ukupnom iznosu od 686,28 EUR–a (5.170,75 kn), od kojeg iznosa je tuženiku iznos od 262,89 EUR–a (1.980,77 kn) obračunat na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora,

- da je tužitelj raskinuo Ugovor o pretplatničkom odnosu 28. svibnja 2020. zbog nepodmirenih dospjelih obveza tuženika,

- da je T. d.o.o. iznos od 262,89 EUR–a (1.980,77 kn) koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora obračunao tuženiku sukladno odredbi iz čl. 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja T. d.o.o. (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) (list 98-100 spisa), a koji zajedno sa zahtjevom za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 17. listopada 2019. čine Ugovor o pretplatničkom odnosu,

- da je odredbom iz čl. 7.3.3. Općih uvjeta ugovoreno da je, ako ugovor tijekom obveznog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od strane Tele2 krivnjom pretplatnika, pretplatnik obvezan T. jednokratno isplatiti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja pretplatničkog ugovora.

8. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja zaključio da tužitelj neosnovano od tuženika potražuje iznos od 262,89 EUR–a (1.980,77 kn) te u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva odlučio kao pod točkom II. izreke predmetne presude, obrazlažući svoju odluku u bitnom na sljedeći način:

- da se na Ugovor o pretplatničkom odnosu, s obzirom na to da je sklopljen između teleoperatora–trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe–potrošača primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14, 110/15 i 14/19 – u daljnjem tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o pretplatničkom odnosu,

- da je odredba iz čl. 7.3.3. Općih uvjeta ništetna u smislu odredbe iz čl. 55. st. 1. ZZP–a, u svezi čl. 49. st. 1. i 2. ZZP–a, pri čemu ZZP predstavlja lex specialis, zbog čega otklanja primjenu odredbe iz čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (''Narodne novine'' broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17),

- da tuženik, slijedom toga, nije dužan tužitelju platiti dio računa za svibanj 2020. u iznosu od 262,89 EUR–a (1.980,77 kn) na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. lipnja 2020. do isplate.

9.1. Tužitelj osnovano ističe da prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora nije bilo mjesta primjeni odredaba ZZP–a, a na koje se prvostupanjski sud pozvao.

9.2. Naime, odredbom iz čl. 1. ZZP–a propisano je da se ZZP–om uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, dok je odredbom iz čl. 5. t. 15. ZZP–a propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, iz čega dalje proizlazi da tuženik, kao pravna osoba, nema svojstvo potrošača u smislu odredaba ZZP–a.

9.3. Međutim, dalje valja istaknuti da je odredbom iz čl. 4. ZOO–a propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, a da je odredbom iz čl. 296. st. 1. ZOO–a propisano da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

10. Kako je odredba iz čl. 7.3.3. Općih uvjeta, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, suprotna načelu savjesnosti i poštenja jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tuženika, kao pretplatnika, budući da tuženika obvezuje da nakon raskida Ugovora o pretplatničkom odnosu pa do kraja razdoblja na koje je Ugovor o pretplatničkom odnosu sklopljen plaća sve preostale mjesečne naknade za ugovorene usluge, dok obveza pružatelja telekomunikacijskih usluga s raskidom Ugovora o pretplatničkom odnosu u potpunosti prestaje jer tuženik biva isključen iz njegove elektroničke komunikacijske mreže te pružatelj telekomunikacijskih usluga prestaje pružati usluge na koje se Ugovorom o pretplatničkom odnosu obvezao, tako da je konkretna odredba Općih uvjeta ništetna u smislu odredbe iz čl. 296. st. 1. ZOO–a, u svezi čl. 4. ZOO–a.

11. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud u konačnici postupio kada je zaključio da tužitelj neosnovano od tuženika potražuje iznos od 262,89 EUR–a (1.980,77 kn) koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora te kada je primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a odlučio kao pod točkom II. izreke predmetne presude.

12.1. Pri tome valja napomenuti da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje na kojem se predmetna presuda pod točkom II. izreke temelji.

12.2. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se predmetna presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

13.1. Nadalje, djelomično su osnovani preostali žalbeni navodi tužitelja u kojima on pobija i odluku prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke predmetne presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu istog, smatrajući pritom da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjer u kojem je tužitelj uspio u sporu.

13.2. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on odluku prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke predmetne presude pobija u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu preko 154,40 EUR–a (1.163,33 kn) do 181,76 EUR–a (1.369,50 kn) (za iznos od 27,36 EUR–a (206,17 kn)), smatrajući pritom da je kao vrijednost predmeta spora trebalo uzeti samo iznos od 677,89 EUR–a (5.107,56 kn) koji je tužitelju dosuđen predmetnom presudom, a da je kao vrijednost jednog boda trebalo uzeti iznos od 1,33 EUR–a (10,00 kn) umjesto iznosa od 1,99 EUR–a (15,00 kn).

14.1. Prvenstveno valja reći da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dakle iznos glavnog potraživanja tužitelja, neovisno o tome u kojem ce dijelu zahtjev tužitelja u konačnici biti ocijenjen kao osnovan, sve u smislu odredbe iz čl. 35. st. 1. ZPP–a kojom je propisano da se, kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

14.2. Isto tako, 5. studenog 2022. stupila je na snagu Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 126/22 – u daljnjem tekstu: Izmjena Tarife) koja je sastavni dio Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa), a kojom je izmijenjena odredba iz Tbr. 50. Tarife na način da je kao vrijednost jednog boda određen iznos od 1,99 EUR–a (15,00 kn), umjesto dotadašnjeg iznosa od 1,33 EUR–a (10,00 kn), pri čemu valja dodati da sukladno odredbi iz čl. 48. st. 3. Tarife sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

14.3. Slijedom toga je, imajući u vidu i da je tužitelj u svom troškovniku predanom na ročištu od 2. svibnja 2023. zatražio naknadu troška parničnog postupka uz primjenu vrijednosti boda od 1,99 EUR–a (15,00 kn), upravo tu vrijednosti boda valjalo primijeniti prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, a kako je to prvostupanjski sud i učinio.

15. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju na ime naknade troška parničnog postupka (troška nastalog zastupanjem po odvjetniku i troška sudske pristojbe) pripada ukupan iznos od 413,10 EUR–a (3.112,50 kn), nakon čega je, smatrajući da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 44%, istome dosudio iznos od 181,76 EUR–a (1.369,50 kn).

16.1. No, budući da je tužitelj u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 677,89 EUR–a (5.107,56 kn) u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 940,78 EUR–a (7.088,33 kn), odnosno u omjeru od 72%, vidljivo je da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 86% (100% + 72% = 172%; 172% ÷ 2 = 86%), dok je tuženik u sporu uspio u preostalom omjeru od 14%.

16.2. Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 72%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

16.3. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu (troška nastalog zastupanjem po odvjetniku i troška sudske pristojbe) prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, u konačnom iznosu od 297,43 EUR–a (2.241,00 kn) (72% od iznosa od 413,10 EUR–a (3.112,50 kn)).

16.4. Kako je tužitelju pod točkom III. izreke predmetne presude na ime troška parničnog postupka već dosuđen iznos od 181,76 EUR–a (1.369,50 kn), tako mu je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo dosuditi još i daljnji iznos od 115,67 EUR–a (871,50 kn) (razlika između 297,43 EUR–a (2.241,00 kn) i 181,76 EUR–a (1.369,50 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. lipnja 2024., kada je ova drugostupanjska presuda donesena pa do isplate koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), u svezi čl. 151. st. 3. ZPP–a također pripadaju.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. i III. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

18. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom samo djelomično uspio u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, kao svom sporednom potraživanju, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 18. lipnja 2024.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.