REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-442/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RIVA LIBURNA d.o.o. Zadar, Maka Dizdara 48, OIB 82715829973, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. Zadar, protiv tuženika Nasadi d.o.o., Zadar, Perivoj Vladimira Nazora 1, OIB 76576861981, kojega zastupa punomoćnik Zrinko Zrilić, odvjetnik u Zadru, radi utvrđenja i isplate, i po protutužbi tuženika protiv tužitelja radi uklanjanja stvari, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-35/2023-26 od 15. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-35/2023-26 od 15. prosinca 2023. u točki II. izreke kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj odustao od podnesene žalbe protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-35/2023-26 od 15. prosinca 2023.
II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-35/2023-26 od 15. prosinca 2023. u točki II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-35/2023-26 od 15. prosinca 2023. u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje da je imao zakonita očekivanja da će tuženik s njim sklapati ugovore o zakupu javne površine pobliže određene u izreci presude dok među njima bude postojao ugovor o zakupu poslovnog prostora na adresi Perivoj kraljice Jelene u Zadru, tzv. „Ledana“ u svrhu korištenja kojeg su stranke u skladu sa svojom ustaljenom praksom ranije redovno uzastopno i višestruko sklapale i da sud naloži tuženiku da u roku od 15 dana sklopi s tužiteljem ugovor o zakupu predmetne javne površine i takav ugovor sklapa za daljnje neprekinuto vremensko razdoblje pod uvjetima istovjetnima uvjetima iz njihovog zadnjeg prethodnog ugovora o zakupu javne površine od 30. prosinca 2021. dok među njima važi ugovor o zakupu poslovnog prostora na adresi Perivoj kraljice Jelene u Zadru, tzv. „Ledana“, a u točki II. izreke odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud naloži tuženiku da tužitelju plati iznos koji će se precizirati u roku od 15 dana od dana dostave vještačenja, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Dalje je također točkom II., umjesto pravilno točkom III. izreke presude, odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži da sud naloži tužitelju da u roku od 15 dana s javne zelene površine, koja je identificirana u skicama lica mjesta izrađenima po društvu Navigator d.o.o. Zadar iz prosinca 2017. koje se nalaze u prilogu ugovora o zakupu javne površine zaključenog između stranaka 30. prosinca 2021. i ovjerenog kod javnog bilježnika Vere Marčina iz Zadra istog dana pod poslovnim brojem OV-13294/2021, a koje skice predstavljaju sastavni dio ove presude, ukloniti postolje paviljona, wc, skladišta, drvene podije, terasu kao i svoje naprave, stolice, sjedalice, klupe, šank, umjetnu travu i druge svoje pokretnine, a koje stvari se nalaze na pojedinim dijelovima javne zelene površine koji su u tim skicama posebno označeni.
3. Rješenjem donesenim pod istim poslovnim brojem odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere (točka I. izreke) i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka II. izreke).
4. Protiv takve odluke obje stranke su pravovremeno podnijele žalbu.
5. Podneskom od 9. svibnja 2024. tužitelj je izjavio da povlači žalbu. Prema odredbi članka 349. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) stranka može odustati od već podnesene žalbe do donošenja odluke drugostupanjskog suda. Odredbom stavka 3. toga članka propisano je da se odustanak od žalbe ne može opozvati.
6. Budući da u ovom predmetu do odustajanja tužitelja od podnesene žalbe nije bila donesena drugostupanjska odluka, valjalo je na temelju odredbe članka 367. stavka 2. ZPP-a odlučiti kao točki I. izreke rješenja.
7. Tuženik svojom žalbom pobija presudu u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev i odluku o troškovima postupka (za koju s pravom navodi da je trebala biti dio presude, a ne izdvojena u posebno rješenje) zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi navodi kako tužitelj tijekom cijelog postupka nije osporio tuženikovu tvrdnju da se na predmetnoj nekretnini nalaze njegove stvari (tzv. „paviljon“ i razni ugostiteljski inventar), nego je upravo tuženik obavijestio sud da je tužitelj temeljem naloga Građevinske inspekcije uklonio tzv. „paviljon“ i dio inventara sa šljunčane površine i u skladu s tim uredio protutužbeni zahtjev. Tvrdi kako tužitelj ni nakon što mu je prvostupanjski sud odredio rok za očitovanje o tome, nije osporio tuženikove tvrdnje o djelomičnom postupanju po protutužbenom zahtjevu, nego je sve do zaključenja rasprave ustrajao kod prijedloga za donošenje privremene mjere za koju se nadao da će mu omogućiti obavljanje djelatnosti i nakon isteka ugovora o zakupu upravo s tim ugostiteljskim inventarom koji dijelom i danas postoji na javnoj površini. Smatra da je bit ovog spora isključivo materijalno-pravni (u kontekstu sklopljenog ugovora i tužiteljevih pozivanja na „legitimna očekivanja“) i da uopće ne uključuje sporove o činjenicama postojanja tužiteljevog inventara na licu mjesta i točne identifikacije nekretnine iz protutužbenog zahtjeva jer su one strankama bile nesporne, pa nije bilo razloga za predlaganje očevida na okolnost utvrđivanja postojanja tužiteljevog inventara na tim nekretninama. S obzirom na to da nesporne činjenice ne treba dodatno dokazivati tvrdi kako je prvostupanjski sud trebao prihvatiti protutužbeni zahtjev u pogledu tužiteljeve obveze uklanjanja njegovog inventara koji se nalazi na identificiranoj čestici. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o protutužbenom zahtjevu i predlaže da žalbeni sud preinači pobijani dio presude i rješenja tako da prihvati protutužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove, uključujući i troškove žalbenog postupka.
8. Tužitelj nije podnio odgovor na tuženikovu žalbu.
9. Žalba je neosnovana.
10. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
11. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu je obveza tužitelja da nakon prestanka ugovora o zakupu javne površine od 30. prosinca 2021. ukloni sav svoj inventar i ono što je izgradio na zakupljenoj javnoj površini pobliže naznačeno u izreci prvostupanjske presude.
12. Prvostupanjski sud je zaključio da je protutužbeni zahtjev neosnovan, zato što tuženik nije predložio dokaze za utvrđivanje činjenice da tužitelj nije udovoljio svojoj ugovornoj obvezi i nakon prestanka ugovora o zakupu javne površine uklonio sve ono što je bio postavio za vrijeme trajanja ugovora o zakupu, dok u spisu postoje dokazi-fotografije iz medija o uklanjanje predmeta s predmetne javne površine.
13. Iz podataka u spisu razvidno je kako se tužitelj izričito protivio protutužbi i protutužbenom zahtjevu već u podnesku od 23. ožujka 2023. (odgovoru na protutužbu) tvrdeći da su neosnovani i predložio da sud odbije protutužbeni zahtjev. To protivljenje je ponovio i na ročištu održanom 3. listopada 2023. dodajući kako je u tome času protutužbeni zahtjev izlišan, a također se protivio i preinaci protutužbe i djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva. Takvo protivljenje uključuje osporavanje i činjenične osnove protutužbenog zahtjeva, a ne samo njene formalne dopustivosti s obzirom na odredbu članka 189. ZPP-a. Stoga su neosnovane tvrdnje žalitelja da među strankama nije bilo prijeporno da tužitelj nije uklonio sve svoje stvari s javne površine nakon prestanka ugovora o zakupu. Točno je da se raspravljanje skoro u potpunosti usmjerilo na pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali to ne znači da je tuženik oslobođen dokazivanja činjenica na kojima zasniva protutužbeni zahtjev.
14. S druge strane u spisu doista postoje dokazi (u vidu fotografija i objavljenih članaka na internetskom portalu Zadarskog lista), da je provedeno uklanjanje stvari s javne površine. Štoviše priloženo je i rješenje komunalnog redarstva od 5. svibnja 2023. kojim je tužitelju naloženo uklanjanje ugostiteljskih stolova i stolica protupravno postavljenih na dijelu javne površine u prostoru Perivoja kraljice Jelene u Zadru, ispred ugostiteljskog objekta „Ledana“. U takvoj procesnoj situaciji tuženik je trebao predložiti dokaze da su unatoč tome ostale neke stvari na javnoj površini koje je tužitelj dužan ukloniti. Kako to nije učinio, protutužbeni zahtjev je pravilno odbijen kao neosnovan.
15. Kako ne postoje žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u točki II. njene izreke kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu.
16. U odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka, valja istaknuti kako tuženik nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka nepravilna i nezakonita, nego je pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga je odluka o troškovima postupka potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a koja se s obzirom na dan pokretanja ovoga postupka i stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) primjenjuje u ovoj pravnoj stvari.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća
Raoul Dubravec
Broj zapisa: 9-30869-3753a
Kontrolni broj: 036ec-e651f-7baf7
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
