REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2270/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici Z. B., odvjetnici u Z., protiv tuženice I. B. iz Z. S. B. 30, s boravištem u Velikoj Britaniji, Y. R., OIB ..., zastupane po punomoćniku V. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-739/2020-5 od 9. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-301/2019-56 od 10. siječnja 2020., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na treće, četvrto i peto pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na prvo i drugo pravno pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-739/2020-5 od 9. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-301/2019-56 od 10. siječnja 2020.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da treće, četvrto i peto postavljeno pitanje nisu važni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. To stoga jer se tim pitanjima problematizira sadržaj obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke ali dostavljena sudska praksa ne koincidira stanju predmeta spisa obzirom da je pobijana odluka dostatno obrazložena.
4. Stoga u odnosu na treće, četvrto i peto postavljeno pravno pitanje nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st.
1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.
5. U odnosu na preostala postavljena pitanja (prvo i drugo) prijedlog, osim iznošenja stavova tužitelja, ne sadrži jasno naznačene razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je isti u tom dijelu valjalo odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 3. ZPP.
6. Predlagatelj drži da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka došlo i do povrede prava na pravično suđenje, ali pritom nije dokazao činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje o povredi tog prava.
7. U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje, treba istaći da odredba čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), sadrži određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu dolazi u slučaju da je pobijana odluka doista arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8. Ništa ne ukazuje da su u konkretnim okolnostima niži sudovi primijenili odredbe procesnog prava na način koji bi ugrozio samu bit prava tužitelja na pravično suđenje.
9. Neutemeljen je navod predlagatelja o povredi prava na pravni lijek, dakle povredi prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčenim čl. 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) i čl. 18. Ustava RH (pravo na žalbu). To stoga jer su procesna jamstva sadržana u čl. 13. EKLJP slabija od onih u čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH. Stoga je predmetni navod tužitelja ispitan kroz ocjenu povrede prava na pravično suđenje, kao pod toč. 6. do 7. obrazloženja ovog rješenja.
10. Što se tiče navodne povrede prava na jednako postupanje iz čl. 14. st. 1. Ustava RH i čl. 14. Konvencije, treba istaći da ništa u postupku pred nižim sudovima ne ukazuje da je tužitelj bio diskriminiran po bilo kojoj osnovi.
11. Slijedom navedenog, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je njegov prijedlog valjalo u tom dijelu odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP, a kao u toč. III. izreke.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
