REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2601/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. A. F. iz R. G., G. C.,..., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. K. odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. B. iz O.,..., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. R. odvjetniku iz O., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-520/2023-3 od 7. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-2985/2019 od 6. travnja 2023., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija u odnosu na postavljeno pravno pitanje.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-520/2023-3 od 7. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-2985/2019 od 6. travnja 2023. te postavio pravno pitanje:
„Može li sud presudu temeljiti isključivo na temelju iskaza stranke u postupku, očito zainteresirane za ishod spora?“.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije osnovan.
4. Revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje ne predstavlja pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) jer njime tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvog pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takvo pitanje nema važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvog pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovisi o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
4.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedeno pitanje nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
5. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
6. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
6.1. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, revizija je u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki 2. izreke ove odluke.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
