REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3655/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja Z. B. vl. obrta Z-... iz O., OIB ..., i II-tužitelja O..... d.o.o., K. J., OIB ..., koje zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u S., protiv tuženika D. R. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I i II-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-612/17-2 od 30. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pnš-400/14 od 31. listopada 2016., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Pnš-400/14 od 9. prosinca 2016., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana revizija I i II-tužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da je tuženik dužan naknaditi I-tužitelju štetu u iznosu od 900.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kao i prouzročeni parnični trošak, kao i tužbeni zahtjev kojim je tuženik dužan naknaditi II-tuženiku štetu u iznosu od 900.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kao i prouzročeni parnični trošak (toč. I.). Ujedno je naloženo I i II-tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 112.500,00 kuna (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, ispravljena rješenjem suda prvog stupnja (toč. I.) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, podredno istu preinačiti.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija I i II-tužitelja je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je Z. B., kao naručitelj, sklopio s graditeljem M. T. T. C.-K. c., I., Turska, Ugovor o gradnji broda za jednodnevne izlete „....“ (dalje: Ugovor o gradnji) kojim ugovorom se graditelj obvezao izgraditi, porinuti, opremiti i kompletirati brod za naručitelja, a naručitelj se obvezao platiti cijenu u iznosu od 210.000,00 USD,

- da je u ugovoru navedeno da će brod biti izgrađen, opremljen i dovršen uz kvalitetan stručni rad i u skladu s dobrom brodograđevnom praksom, tehničkim opisom dostavljenim od naručitelja i dogovorom s graditeljem, kao i da će brod biti izgrađen u skladu s pravilima Hrvatskog registra brodova,

- da su stranke ugovorile i da će nadzor nad gradnjom vršiti predstavnici Turskog registra brodova, a naručitelj će tijekom gradnje odrediti osobe zadužene za nadzor gradnje, s time što će inspektor gradnje vršiti nadzor u skladu s fazama gradnje i zahtjevima naručitelja,

- da je 18. ožujka 2004. Z. B. sklopio s graditeljem K. C. „Specijalni dogovor“ kojim je, ugovorena i konačna cijena broda te rok isporuke koji je određen za 30. travnja 2004.,

- da je trgovačko društvo O.... d.o.o., kao naručitelj, sklopio s istim graditeljem M. T. T. C.-K. C., I., Turska, Ugovor o rekonstrukciji m/b „K.“, „...“ (dalje: Ugovor o rekonstrukciji), kojim ugovorom se graditelj obvezao izvršiti rekonstrukciju, opremiti i kompletirati na svojem radnom mjestu brod za krstarenje, bivši m/b „K.“, a naručitelj se obvezao isplatiti ugovorenu cijenu u iznosu od 348.240,00 eura,

- da su stranke u Ugovoru o rekonstrukciji ugovorile da će brod biti izgrađen, opremljen i dovršen uz kvalitetan stručni rad, u skladu s dobrom brodograđevnom praksom, tehničkim opisom dostavljenim od strane naručitelja i dogovorom s graditeljem, a da će nacrti biti dostavljeni od strane naručitelja i pripremljeni prema zahtjevima Hrvatskog registra brodova,

- da je u predmetnom Ugovoru o rekonstrukciji dogovoreno i da će nadzor nad gradnjom vršiti predstavnici Hrvatskog registra brodova, da će i naručitelj odrediti osobe zadužene za nadzor, a inspektor gradnje kako će vršiti u skladu s fazama gradnje i u skladu s zahtjevima naručitelja,

- da je pred Općinskom sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-679/06 vođen kazneni postupak protiv okrivljenog D. R. te da je u tom postupku pravomoćnom presudom od 9. ožujka 2015. okrivljenik oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje: KZ) na štetu Z. B. i A. R.

8. Nižestupanjski sudovi su zaključili da su tužitelji sklopili ugovor o izgradnji broda i ugovor o rekonstrukciji broda s turskim brodograditeljem i preuzeli određene obveze kao naručitelji, pri čemu je nesporno došlo u početku do kašnjenja te konačno do neizvršenja gradnje, odnosno rekonstrukcije broda, jer je turski brodograditelj „bankrotirao“. Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tužitelji nisu u tijeku postupka jasno specificirali pojedine vidove štete koju bi trpjeli zbog propusta tuženika, da nisu dostavili nikakav pisani dokument o pravnim poslovima koje su sklopili s tuženikom, te da nisu dokazali tuženikovu štetnu radnju, ali ni visinu štete koja bi nastala, kao ni uzročnu vezu između radnje i propusta tuženika i nastale štete. Naime, nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 221.a ZPP ocjenjujući da nema dokaza da je zbog propusta tuženika u prikupljanju dokumentacije i obavljanju nadzora nastupila šteta tužiteljima, da nema dokaza da je šteta nastala u smislu evidentiranih nedostataka, kao i što nema dokaza da je tuženik kriv za štetu jer nije obavještavao tužitelja o tome da se radovi ne izvršavaju na vrijeme, niti dokaza o tome da je do povećanja cijene radova došlo zbog krivnje tuženika.

9. Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelji ukazuju, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

10. Revidenti u reviziji sadržajno ukazuju na povredu odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 377. st. 2. ZPP navodeći da prvostupanjski sud nije u cijelosti postupio prema uputama drugostupanjskog suda iz zadnjeg ukidnog rješenja.

11. Prema odredbi čl. 377. st. 2. ZPP prvostupanjski sud dužan je izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju.

12. Suprotno navodima tužitelja prvostupanjski sud u cijelosti je postupio po uputi danoj u prethodnoj odluci drugostupanjskog suda, jer je u ponovljenom postupku saslušao svjedoke, dopunski saslušao stranke i izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, između ostalog i odluku suda prvog stupnja u predmetu pod posl. br. K-679/06, pri čemu je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ocijenio sve provedene dokaze, na način da je svaki dokaz ocijenio zasebno, odnosno sve dokaze u njihovoj ukupnosti.

13. Naime, iz zapisnika sastavljenog na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. rujna 2016. po zaključenju glavne rasprave, na koji tužitelji nisu imao primjedbe u smislu odredbe čl. 126. st. 2. ZPP, proizlazi da su punomoćnici stranaka na glavnom ročištu izjavili „da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga“. Stoga je prema ocjeni ovoga suda drugostupanjski sud pravilno zaključio da su tužitelji odustali od izvođenja dokaza pribavljanja spisa K-679/06, zbog dokumentacije koja je priložena u navedenom kaznenom predmetu.

14. Također valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revidenti sadržajno ukazuju u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatraju revidenti da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čine revidenti. Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15. Navodi, u kojima se drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku, stoga što prema odredbi članka 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su na temelju odredbe čl. 219. i 221.a ZPP odbili tužbene zahtjeve za naknadu štete kao neosnovane zaključivši da nisu ispunjene zakonske pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu za koju tužitelji tvrde da im je nastala tuženikovim postupanjem. To iz razloga što tužitelji nisu dokazali zakonsku pretpostavku odgovornosti za štetu, odnosno nisu dokazali visinu štete, kao i da je šteta nastala nepravilnim i nezakonitim postupanjem tuženika (visina, uzročno-posljedična veza i protupravnost).

18. U konkretnom predmetu valja poći od osnove odštetne odgovornosti. Da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu morale bi postojati i opće pretpostavke o odgovornosti, i to štetna radnja i protupravnost štetne radnje, uz subjekte obveznog odnosa odgovornosti za štetu te uzročne veze između štetne radnje i štete.

19. Prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

20. Slijedom navedenog da bi tužitelji uspjeli u sporu trebali su dokazati, u skladu sa odredbom čl. 7. i 219. ZPP, da je na strani tuženika postojao propust ili štetna radnja koja bi bila protupravna odnosno nezakonita ili nepravilna i u adekvatnoj uzročnoj vezi s utuženom štetom. Izostankom tog propusta ili te radnje i uzročne veze ne postoji ni pretpostavka odštetne odgovornosti tuženika za štetu propisana navedenom odredbom čl. 154. st. 1. ZOO.

21. U ovom slučaju tužitelji takvo protupravno postupanje tuženika i uzročnu vezu, kao niti visinu štete nisu dokazali, a sama njihova tvrdnja da je šteta koju trpe uzrokovana nepravilnim i nezakonitim radom tuženika, ne može imati vrijednost dokaza za suprotno shvaćanje slijedom čega su pravilno sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbene zahtjeve tužitelja za naknadu štete kao neosnovane.

22. Slijedom navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug,

v.r.