REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2611/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Š. iz B., …, OIB …, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Đ., protiv tuženika A. … d.d., iz Z., …, OIB …, kojega zastupaju punomoćnici D. P. i L. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-360/2022-3 od 7. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-681/2019-30 od 5. listopada 2021., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-360/2022-3 od 7. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-681/2019-30 od 5. listopada 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio četiri pravna pitanja:
„1. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika kao i ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja i obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?
2. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
3. Je li zakonita odluka suda kojom je potrošaču priznato pravo na zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose stečenog bez osnove kao posljedica utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF o valutnoj klauzuli računajući od izvršenog plaćanja, bez saslušanja svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu i kojega je trgovac preložio na okolnosti pojedinačnog pregovaranja o spornoj ugovornoj odredbi?
Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope/ i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
4. Treba li individualni restitucijski zahtjev potrošača koji je posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe o načinu promjene kamatne stope i/ili valutne klauzule sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF ili denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, meritorno odbiti kao neosnovan, ako je pravozaštitini zahtjev potrošač podnio u odnosu na iznose koji su dospjeli prije 4. travnja 2007., a tužena banka istaknula prigovor zastare?“.
3. Prijedlog podnosi i pozivom na odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije.
4. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu iz razloga kako slijedi.
7. Prvim pitanjem tuženik kreće od pogrešne pretpostavke da prvostupanjski sud nije prihvatio izvođenje po tuženoj predloženog dokaza saslušanjem svjedoka. Međutim pravilno drugostupanjski sud obrazlaže da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, no nakon toga na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. listopada 2021., a prije zaključenja glavne rasprave naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga, iako do tada prvostupanjski sud niti je izveo navedene dokaze niti je odbio njihovo izvođenje. Iz navedenog drugostupanjski sud zaključuje da je tužena odustala od prijedloga za izvođenjem naprijed navedenih dokaza radi čega prvostupanjski sud nije imao što odlučivati o njihovom izvođenju, odnosno o odbijanju tih dokaza.
8. Drugo, treće i četvrto postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama broj Revd-3221/2023 od 24. listopada 2023., Revd-549/2023 od 4. srpnja 2023. i dr.).
9. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije je u odnosu na postavljena pitanja valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odbiti i riješiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
10. Nadalje, ocijenjeno je da pretpostavke za dopuštenje revizije nisu ispunjenje ni prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a budući da tuženik nije učinio vjerojatnim da je zbog osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava došlo do povrede prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
11. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je isti koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti i odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
