REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2483/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. K., OIB …, iz P., …, zastupana po punomoćnici M. P., odvjetnici u Z., protiv tužene Opće županijske bolnice P., OIB …, zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku u P., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Opće županijske bolnice P. i bolnice hrvatskih veterana, OIB …, P., …, zastupanog po zakonskoj zastupnici, ravnateljici M. M., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-147/2023-2 od 29. studenog 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-114/2020-26 od 31. ožujka 2023., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice glede pitanja od 1.-5. kao u prijedlogu.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice glede pitanja pod 6. kao u prijedlogu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici 483,50 eura/3.634,01 kuna bruto sa zateznom kamatom na pojedine iznose izuzev kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na pojedine mjesečne iznose kao u točki I. izreke prvostupanjske presude.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„I Usvaja se žalba tužiteljice te se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-114/2020-26 od 31. ožujka 2023. preinačava u pobijanom dijelu pod točkom II i III izreke i sudi:
„Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica P., …, P., OIB: …, isplatiti tužiteljici V. K., OIB: …, …, P., iznos od 911,07 EUR/6.864,48 kn bruto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:
- za travanj 2015. godine na iznos od 100,35 EUR/756,11 kn1 od 08.05.2015.
- za srpanj 2015. godine na iznos od 51,19 EUR/385,73 kn1 od 06.08.2015.
- za kolovoz 2015. godine na iznos od 140,43 EUR/1.058,10 kn1od 7.09.2015.
- za rujan 2015. godine na iznos od 26,89 EUR/202,56 kn1 od 09.10.2015.
- za listopad 2015. godine na iznos od 33,61 EUR/253,20 kn1od 8.11.2015.
- za siječanj 2016. godine na iznos od 49,24 EUR/371,36 kn1 od 09.02.2016.
- za lipanj 2016. godine na iznos od 26,89 EUR/202,56 kn1od 08.07.2016.
- za srpanj 2016. godine na iznos od 84,49 EUR/636,61 kn1 od 08.08.2016.
- za kolovoz 2016. godine na iznos od 12,89 EUR/97,05 kn1 od 07.09.2016.
- za rujan 2016. godine na iznos od 7,37 EUR/55,50 kn1 od 06.10.2016.
- za studeni 2016. godine na iznos od 22,1 EUR/166,49 kn1 od 07.12.2016.
- za prosinac 2016. godine na iznos od 95,73 EUR/721,46 kn1 od 09.01.2017.
- za veljaču 2017. godine na iznos od 33,06 EUR/249,07 kn1 od 06.03.2017.
- za ožujak 2017. godine na iznos od 28,75 EUR/216,58 kn1 od 06.04.2017.
- za travanj 2017. godine na iznos od 33,06 EUR/249,07 kn1 od 08.05.2017.
- za srpanj 2017. godine na iznos od 31,48 EUR/237,21 kn1 od 07.08.2017.
- za kolovoz 2017. godine na iznos od 36,72 EUR/276,55 kn1 od 06.09.2017.
- za rujan 2017. godine na iznos od 96,77 EUR/729,17 kn1 od 06.10.2017.,
do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana,
te da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.765,43 EUR/13.301,78 kn1 zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja pobijane presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.
II Odbija se žalba umješača na strani tuženika kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-114/2020-26 od 31. ožujka 2023. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.
III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici prouzročeni trošak žalbenog postupka u iznosu od 311,08 EUR/2.343,83 kn1.
IV Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.ˮ.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženica zbog pitanja:
„1. Je li tužiteljičina obveza, trenutkom podnošenja stupnjevite tužbe sukladno odredbi članak 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku, dostava dokazne građe da je prethodno zatražena dokumentacija koja je bila potrebna za podnošenje specificiranog tužbenog zahtjeva, kao i dokaz da je tuženica takav zahtjev odbila, nužna pretpostavka za daljnje odlučivanje o podnesenoj tužbi?
2. Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, dovodi li izostanak takvog postupanja tužiteljice do toga da nisu ispunjenje sve zakonske pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe, a zbog čega je tužiteljicu trebalo pozvati na postavljanje točno određenog tužbenog zahtjeva pod prijetnjom odbacivanja tužbe uslijed izostanaka takvog postupanja?
3. Predstavlja li podnesak tužiteljice kojim tužiteljica „uređuje“ tužbeni zahtjev, potražujući novčane iznose po osnovi odrađenog a navodno neplaćenog prekovremenog rada, iako u tužbi i tijekom prethodnog postupka nije iznesena tvrdnja o postojanju novčane tražbine po toj osnovi, objektivnu preinaku tužbe sukladno odredbi članka 191. Zakona o parničnom postupku, a što dovodi do zaključka kako je u procesnom smislu riječ o novoj tužbi na koju se imaju primijeniti istaknuti prigovori u pogledu zastare tražbine po preinačenoj tužbi?
4. Predstavlja li preinaku tužbe isticanje tužbenog zahtjeva na isplatu s osnove neplaćenog prekovremenog rada, iako u povijesnom dijelu tužbe – uključujući sve navode tužitelja tijekom postupka – nije iznesena tvrdnja tužitelja o neplaćenom prekovremenom radu, već isključivo tvrdnja o neplaćenim dodatcima na posebne uvjete rada na odrađeni prekovremeni rad?
5. Predstavlja li prekoračenje tužbenog zahtjeva odluka suda o zahtjevu za isplatu tužitelja, iako izostaje činjenična tvrdnja tužitelja tijekom postupka o postojanju novčane tražbine prema tuženiku po osnovi po kojoj je zatražena isplata?
6. Može li se poslodavcu naložiti obveza isplate radniku kamata na glavnicu koja predstavlja novčani iznos po osnovi rada sukladno odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17) prije 15. dana u mjesecu za tekući mjesec ako je odredbom članka 92. stavka 4. Zakona o radu propisano da poslodavac dolazi u zakašnjenje protekom 15. dana u mjesecu jer je zakonska obveza isplate plaće sukladno citiranoj odredbi do 15. dana u mjesecu?“,
za koja ističe da odgovaraju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Prema ocjeni ovog suda pitanja 1.-5. koja postavlja tuženik, a koja se svode na pitanje tumačenja u primjeni odredbe čl. 186.b st. 3. i čl. 191. ZPP-a su pitanja kod kojih odgovor na njih ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, prirodi tražbine i procesnoj i dokaznoj građi u konkretnom postupku tako da se po cijeni ovog suda ne radi o pitanjima koja bi imala onaj stupanj, univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u koja bi se povodom dopuštenog pitanja iznjedrila pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor.
6.1. To ne mogu dovesti u pitanje niti odluke ovog suda na koje se poziva tuženica (Rev-x-887/15, Rev-x-1134/13, Revr-162/15, Rev-21/10) jer se one odnose na drugačiji činjenični kompleks nego što je to u ovom postupku gdje tužiteljica izvorno traži isplatu razliku plaće koju predstavlja osnovnu plaća i svi dodaci koju je uz plaću pripadaju.
7. Glede pitanja pod 6. tuženica ne daje dostatne i određene razloge važnosti što je dužna učiniti sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a.
8. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 398.b st. 1. ZPP-a (točka I izreke) i čl. 389.a st. 3. ZPP-a (točka II izreke).
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
