REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2578/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćniku N. H., odvjetniku u Z., protiv tuženice E. & S. b. d.d. R., OIB …, zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M., K. & p. d.o.o. Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-66/2023-3 od 13. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 4168/2021-15 od 27. srpnja 2022., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-66/2023-3 od 13. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4168/2021-15 od 27. srpnja 2022.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. To stoga jer je u odnosu na prvo postavljeno pitanje već od strane revizijskog suda zauzeto pravno shvaćanje o ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita (npr. Rev 673/2023-3 od 13. veljače 2024. i Rev 715/2024-3 od 22. svibnja 2024.), a pobijana odluka utemeljena je na istovjetnom pravnom shvaćanju.
4. U odnosu na drugo postavljeno pitanje kojim se problematizira početak tijeka zakonskih zateznih kamata u situaciji kada je presudom utvrđena ništetnost ugovorne odredbe, te u odnosu na treće pitanje kojim se ispituje ne/savjesnost banke kao stjecatelja bez osnove, za odgovoriti je da pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici od 5. ožujka 2024. nije primjenjivo u konkretnom slučaju.
5. Naime, tijekom provedenog postupka utvrđeno je da je tuženica bila nesavjesna (nije postupala u dobroj vjeri) već u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, da je tužiteljica kao potrošač bila ograničena uvjetima iz ponude banke, općepoznato je da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli utvrđene ništetnim u kolektivnom sporu zbog nepoštenosti, slijedom čega od odgovora na drugo i treće pitanje ne ovisi odluka u konkretnom sporu.
6. Stoga u odnosu na postavljena pravna pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao izreci.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
