REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x-1190/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. P., OIB: …, iz K., koju zastupa punomoćnik R. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: …, iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2969/17-2 od 4. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu br. Pn-787/15 od 31. ožujka 2017., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2969/17-2 od 4. srpnja 2017., te presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu br. Pn-787/15 od 31. ožujka 2017., te se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

II. O troškovima nastalim u revizijskom postupku odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je ista tražila da joj se isplati iznos od 459.209,87 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I./I.). Odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu rente u mjesečnom iznosu od 1.397,49 kn počev od 1. studenoga 2016. pa nadalje, također uz zateznu kamatu (toč. I./II.), kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka (toč. I./III.). Naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 130.615,76 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2017. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.), dok je odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 66.100,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima toč. I. i II. izreke, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravovremeno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju poriče sve navode tužiteljice, ističe da činjenica da je osiguranik tuženika pravomoćno osuđen za kazneno djelo izazivanja prometne nezgode nikako ne znači da je isti automatski odgovoran za ozljede i smrt prednika tužiteljice, a koja je nastala kao posljedica nevezivanja sigurnosnim pojasom. Tuženik predlaže da se revizija odbije, te da se tuženiku dosudi trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da između stranaka nije sporan štetni događaj, niti činjenica da je u štetnom događaju smrtno stradao suprug tužiteljice D. P.,

- nije sporno da je isti prije smrti obavljao poljoprivredne poslove temeljem kojih je ostvarivao prihod,

- da je tužiteljici nakon smrti supruga priznato pravo na obiteljsku mirovinu, te da joj je ista isplaćuje,

- da je sporno je li pok. suprug tužiteljice prije smrti obavljao i keramičarsko-pećarske poslove, kao i visina prihoda koju je po toj osnovi ostvarivao,

- da je na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka utvrđeno da prednik tužiteljice u predmetnoj prometnoj nezgodi nije bio vezan sigurnosnim pojasom, kao i da je bio vezan da ne bi došlo do ozljeda koje su prouzročile smrt supruga tužiteljice.

8. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja, odnosno rente zbog izgubljenog uzdržavanja, zaključujući da je ispunjen uvjet iz čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 – dalje: ZOO), odnosno da je pok. suprug tužiteljice isključivo odgovoran za nastalu štetnu posljedicu zbog propusta nevezivanja sigurnosnim pojasom, te da je tuženik u cijelosti dokazao postojanje činjenice koja ga u cijelosti oslobađa odgovornosti.

9. Drugostupanjski sud kod toga posebno ističe da odgovornost tuženika utvrđena ranijom pravomoćnom presudom Pn-6231/98 od 3. prosinca 2004. ne veže sud u ovom parničnom postupku u pogledu utvrđene odgovornosti za nastali štetni događaj.

10. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutog revizijskog razloga počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ovaj sud ne nalazi da bi takva bitna povreda bila počinjena. Naime, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te nisu u proturječju s provedenim dokazima.

11. Jednako tako pravilno drugostupanjski sud ističe da sud u ovom parničnom postupku nije vezan utvrđenom odgovornošću tuženika u ranijem parničnom postupku, vođenom između istih stranaka, a radi naknade vjerojatno nematerijalne štete.

12. Međutim, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 12. st. 3. ZPP. Naime, prema toj odredbi u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

13. U reviziji tužiteljica ističe, a to potvrđuje i tuženik u odgovoru na reviziju, da je pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Zagrebu br. Ks-308/98 od 12. lipnja 2000. osiguranik tuženika B. K. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće, opisano i kažnjivo po čl. 272. st. 1., 2. i 4. Kaznenog zakona, koje je počinio … 1996. u 17,00 sati u Z., time što je upravljajući osobnim automobilom registarskih oznaka … (država registracije Bosna i Hercegovina) južnim kolnikom Lj. a., lijevom prometnom trakom za ravno, u smjeru istoka, te dolaskom ispred križanja sa S. O., dok je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu, vozeći brzinom od 82 km/h, protivno odredbi čl. 26. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako držeći da do štetnih posljedica neće doći, propustio brzinu kretanja vozila prilagoditi atmosferskim prilikama i stanju ceste, budući je padala jaka kiša, te kolnik bio mokar i sklizak, te gustoći prometa, uslijed čega je u nastavku vožnje radi naglo poduzetog kočenja i naglog skretanja u lijevo radi izbjegavanja naleta na vozilo ispred sebe, izgubio kontrolu nad upravljačem vozila, te je došlo do zanošenja i okretanja vozila i klizanja kroz cijelo raskrižje na lijevu stranu, na sjeverni dio Lj. a., u kojem je trenutku na stražnji lijevi dio vozila u kojem je bio prednik tužiteljice udario u to vozilo, kojom prilikom je prednik tužiteljice zadobio tjelesne povrede, te je isti izazvao prometnu nesreću u kojoj je prouzročena smrt jedne osobe.

14. Iz gore navedenog jasno slijedi da je pravomoćnom kaznenom presudom utvrđena kaznena odgovornost počinitelja i postojanje kaznenog djela, radi čega je sud u parničnom postupku vezan takvom presudom u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP.

15. Stoga nije pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je za nastalu štetu – smrt isključivo odgovoran prednik tuženika u smislu odredbe čl. 177. st. 2. ZPP, budući da je parnični sud vezan utvrđenjem iz kaznene presude u smislu odredbe čl.

12. st. 3. ZPP. Identično pravno shvaćanje izraženo je u nizu odluka revizijskog suda, pa tako u odlukama Rev-x-451/14, Rev-1391/91 i dr.

16. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu, te ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice, vodeći računa o odredbi čl. 12. st. 3. ZPP. Osim toga, u nastavku postupka ispitati će se je li prednik tužiteljice na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja, pa ako se to utvrdi ocijeniti postoji li podijeljena odgovornost i u kojem omjeru.

18. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka u smislu odredbe čl. 166. ZPP.

Zagreb, 18. lipanj 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.