REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-318/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., OIB … iz K. Š., kojeg zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u T., protiv tuženika V. i k. d.o.o., OIB … iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., radi zabrane uznemiravanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1188/2020-2 od 3. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 241/20 od 14. veljače 2020., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na zabranu tuženiku uznemiravanja tužitelja u vršenju njegovih vlasničkih ovlasti na čest. zem. 1485/2 K.O. K. Š. i na uspostavu prijašnjeg stanja uklanjanjem infrastrukturnih građevina pobliže opisano u izreci presude suda prvoga stupnja (točka I. obrazloženja). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. obrazloženja).
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-998/2021-2 od 27. srpnja 2021. tužitelju je dopušteno podnošenje revije zbog pitanja koje glasi:
“Je li drugostupanjski sud ovlašten potvrditi prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 373. a Zakona o parničnom postupku, a primjenom pravila o teretu dokazivanja”?
4. Tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja koje je dopušteno uz prijedlog za ukidanjem pobijane presude i vraćanjem predmeta na ponovno suđenje sudu drugoga stupnja.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet ovoga spora jest zahtjev tužitelja za zaštitu od uznemiravanja njegova prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1485/2 K.O. K. S. uz nalog za uspostavu prijašnjeg stanja na način da se uklone građevine pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude.
8.1. Sud prvoga stupnja odbija tužbeni zahtjev utvrđujući da je predmetna nekretnina u naravi put kroz koji su položene vodovodne cijevi i dvije šahte vodovoda i da predstavlja nerazvrstanu cestu sukladno čl. 98. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19). Slijedom toga zaključuje da bi takva nekretnina kao nerazvrstana cesta predstavljala dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi (Grad Kaštela), a sukladno odredbi čl. 101. već navedenog Zakona o cestama, pa da bi isti bio aktivno legitimiran.
8.2. Sud drugoga stupnja zaključuje da je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, pa odlučuje primjenom čl. 373.a ZPP-a. Tako polazi od nesporne činjenice da je 11. prosinca 2012. donesena pravomoćna presuda u odnosu na Grad Kaštela kojem je zabranjeno pačanje u nekretnini tužitelja koja je predmet i ovoga postupka te mu je naloženo uspostaviti prijašnje stanje uklanjanjem infrastrukturne građevine. Stoga zaključuje da je pogrešno i kontradiktorno u takvoj situaciji odbiti tužbeni zahtjev zbog pomanjkanja aktivne legitimacije. Nadalje, sud drugoga stupnja utvrđuje da sud prvoga stupnja nije postupio po uputi višeg suda iz ranije ukidne odluke. Konačno, sud drugoga stupnja polazi od dokumentacije koja se nalazi u spisu pa zaključuje da tužitelj nije dostavio elaborat nepotpunog izvlaštenja i privremenog uzimanja u posjed dok u spisu postoji odluka Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-489/17 kojom je preinačena odluka Općinskog suda u Splitu na način da je ovrha određena rješenjem toga suda broj Ovr-6258/13 obustavljena i ukinute su sve provedene radnje pri čemu se radilo o ovrsi presude protiv Grada Kaštela. Pri tome utvrđuje da je do obustave došlo jer je utvrđeno da je u korist tuženika uknjiženo pravo služnosti te da se isti ovlašten služiti poslužnom stvari na način koji je određen. Na temelju takvih utvrđenja sud drugoga stupnja utvrđuje kako tuženik ima pravo služnosti na tužiteljevoj nekretnini, a da tužitelj nije dokazao da bi tuženik postupao mimo svojih ovlasti koje mu daje pravo služnosti te stoga odbija tužbeni zahtjev.
9. Pri davanju odgovara na postavljeno pitanje prvenstveno valja polaziti od strukture i dosega odredbe čl. 373.a ZPP-a. Prema st. 1. te odredbe drugostupanjski sud može odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: a) da bitne činjenice među strankama nisu sporne i b) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Prema st. 2. iste odredbe drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio. Konačno, st. 3 iste odredbe propisano je ovlaštenje drugostupanjskog suda da postupi na gore navedeni način ako nađe da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
9.1. Nadalje, valja polaziti od sadržaja pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a. Prema toj odredbi ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, pretpostavka primjene ove odredbe jest da su izvedeni svi dokazi koje je sud ocijenio bitnim za utvrđivanje spornih činjenica.
9.2. U konkretnoj situaciji sud drugoga stupnja je utvrdio počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pa je ovlašteno intervenirao primjenom čl. 373. a st. 3. ZPP-a. Svrha odredbe čl. 373.a ZPP-a je da drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa, odnosno nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu uzeo u obzir činjenice i dokaze koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ili koje je drukčije vrednovao ili o njihovom postojanju formirao drugačiji zaključak (tako i odluka ovoga suda broj Rev- 256/2023-2 od 28. ožujka 2023). Navedena odredba ovlašćuje drugostupanjski sud na potvrđivanje prvostupanjske presude i unatoč pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, ali samo onda kada u spisu ima dovoljno odlučnih činjenica i dokaznog materijala za svoje činjenične zaključke, pa je time kod primjene odredbe čl. 373.a ZPP-a isključena istovremena primjena odredbe čl. 221.a ZPP-a (tako i odluka ovoga suda broj Rev-417/2024-3 od 8. svibnja 2024.).
9.3. Sud drugoga stupnja u konkretnom je slučaju cijenio isprave koje se nalaze u spisu. Dakle, nije izvodio dokaze već je bitne činjenice utvrdio na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, a koje dokaze, odnosno isprave sud prvoga stupnja nije cijenio unatoč ranijoj uputi iz ukidne odluke. Dakle, nije niti primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a već je zaključio da tužitelj određene bitne činjenice nije dokazao. Između dužnosti tužitelja da dokaže postojanje određene bitne činjenice koja mu ide u prilog i pravila o teretu dokazivanja postoji bitna razlika. Ona se sastoji u tome da u prvom slučaju tužitelj bitnu činjenicu, koju je trebao, nije dokazao, dok u drugom postoji nedovoljna sigurnost pri utvrđivanju bitne činjenice.
9.4. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi tuženik postupao izvan ovlasti koje mu daje nedvojbeno utvrđeno pravo služnosti, pa je sud drugoga stupnja o tome zaključio s izvjesnošću koja se traži pri utvrđivanju činjenica. Pritom još valja i naznačiti da je već ranijom ukidnom odlukom jasno određeno što bi u postupku tužitelj trebao dokazati.
10. Neovisno o tome ovaj je sud već izrazio pravno shvaćanje da je kod primjene čl. 373.a ZPP-a isključena istovremena primjena odredbe čl. 221.a ZPP-a (pravno shvaćanje iz odluke broj Rev-417/2024-3 od 8. svibnja 2024). Time je i dan odgovor na postavljeno pitanje.
11. Međutim, takvo shvaćanje valja primijeniti ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja. U konkretnom slučaju ono iz navedenih razloga (točka 9.3. i 9.4.) nije primjenjivo u ovom slučaju i odgovor na njega nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
12. Temeljem navedenoga valjalo je primjenom čl. 393. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa, v.r.
