Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3741/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu tog suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja B. p. j.d.o.o., U., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u P., protiv tuženika D. G. iz U., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. J. J., odvjetnica u P., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Psp-13/2022-40 od 5. srpnja 2023., dana 17. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika D. G. iz U., ukida se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Psp-13/2022-40 od 5. srpnja 2023. u dijelu pod točkama I. i II. izreke i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Utvrđuje se da je tuženik D. G., OIB …, U., smetao tužitelja B. p. j.d.o.o., OIB …, U., u posljednjem mirnom posjedu nekretnine oznake k.č.br. 2444/2, zk.ul. 4055, k.o. U., Rbr. 1. Suvlasnički dio: 37/100 Etažno vlasništvo (E-1), u naravi poslovnog prostora u prizemlju kuće na adresi U.,

tako što je dana 01.03.2022. isključio struju, čime je tužitelja onemogućio u korištenju električne energije u predmetnoj nekretnini,

tako što je dana 02.03.2022. s metalnom stolicom težine oko 14 kg razbio staklenu stijenu, koja zatvara predmetnu nekretninu prema obalnoj strani, i ušao u predmetnu nekretninu, te odbijao napustiti istu, sve dok ga nisu uhitili i odveli policijski službenici,

tako što je dana 07.03.2022. ušao u predmetnu nekretninu, nakon toga točno neutvrđenog dana promijenio brave od ulaznih vrata sa morske strane, te tužitelju nije dozvolio ulazak unutra,

pa se nalaže tuženiku da u roku od 8 (osam) dana uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije učinjenog smetanja na način da uključi struju, odnosno omogući normalan dotok električne energije, te da tužitelju vrati posjed predmetne nekretnine na način da istome preda ključeve od ulaznih vratiju i dozvoli mu ulazak u predmetnu nekretninu, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće, a sve pod prijetnjom novčanih i drugih kazni predviđenih zakonom, dok se odbija s dijelom tužbenog zahtjeva da bi se tuženik zaključao se u istoj, kao neosnovanim.

II. Nalaže se tuženiku D. G., OIB …, U., da tužitelju B. p. j.d.o.o., OIB …, U., nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 544,15 eura (petstočetrdesetčetiri eura i petnaest centi) / 4.099,90 (četiritisućedevedesetdevet kuna i devedeset lipa) kuna1, uz zakonsku zateznu kamatu koja na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske odluke, 05. srpnja 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Žalba ne zadržava ovrhu Rješenja (čl. 443. st. 3. ZPP)."

2. Protiv tog rješenja, u dijelu pod točkama I. i II. izreke, žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13,

155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak ili da preinači pobijano rješenje na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja je pozivom na odredbe sadržane u čl. 10. st. 1., čl. 20. st. 2., čl. 21. st. 2. i 3. te čl. 22. st 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj (Nar. nov. broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 28/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15., u daljnjem tekstu: ZVDSP) prihvatio tužbeni zahtjev u bitnome obrazlažući da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi:

- da je tužitelj u posljednjem mirnom posjedu predmetnog poslovnog prostora,

- da je tuženik smetao posjed tužitelja u tri navrata i to: 1. ožujka 2022. kada je isključio električno brojilo i tužitelju onemogućio korištenje struje, zatim 2. ožujka 2022. kada je metalnom stolicom težine oko 14 kg razbio staklenu stijenu koja poslovni prostor zatvara prema obalnoj strani te nije želio napustiti prostor sve dok ga policijski službenici nisu odveli i 7. ožujka 2022. kada je ušao u predmetnu nekretninu i kada je nakon toga, točno neutvrđenog dana promijenio brave ulaznih vrata s morske strane i tužitelju nije dozvolio ulazak unutra,

- da je tužba, s obzirom na vrijeme kada je smetanje počinjeno, pravovremena.

- da opisano postupanje tuženika predstavlja samovlast i da tuženik nije dokazao da za takvo postupanje ima dopuštenje utemeljeno na zakonu ili odluci suda ili nekog drugog tijela, doneseno na temelju zakona koji to dopušta te

- da tužitelj kao posljednji mirni posjednik uživa pravo na posjedovnu zaštitu neovisno od prava vlasništva tuženika i prava na posjed.

5. Osporavajući takvo rješenje žalitelj navodima žalbe ističe žalbeni razlog prekoračenja tužbenog zahtjeva (čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP-a) vezano uz vrijeme počinjenja smetanja za koje tužitelj tvrdi da se dogodilo 7. ožujka 2022. Naime, petitom koji se odnosi na smetanje posjeda promjenom brave na ulazu s morske strane tužitelj ne traži utvrditi da je taj čin smetanja počinjen neodređenog dana, već traži utvrditi da je to tuženik učinio točno određenog dana, koji određuje s nadnevkom 7. ožujka 2022., a unatoč tome sud u pobijanoj odluci ne utvrđuje i ne obrazlaže je li bravu tuženik promijenio navedenog nadnevka, već utvrđuje da je taj čin počinio nekog neodređenog datuma.

5.a/ S obzirom na to da je time, u ovom dijelu, odlučeno o drugom, a ne o zahtjevu kojim se izričito zahtjeva utvrditi da je brava promijenjena 7. ožujka 2022., to je na temelju čl. 369. st. 4. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

6. Pravilno s navodima žalbe dalje ističe da je na tužitelju bio teret dokazati da je on, u trenutku kada tvrdi da su smetanja počinjena, bio u posjedu predmetne nekretnine i u vezi s tim pravilno se problematizira utvrđenje suda da je tome tako.

6.a/ Naime, suprotno onome što navodi sud (točka 23. obrazloženja), činjenica faktičnog posjeda tužitelja, nakon prestanka ugovora o zakupu, ne proizlazi iz tog pravnog posla na temelju kojeg je, tužitelj, nesporno, bio uveden u posjed, posebno kada tuženik tvrdi da je tužitelj posjed napustio još 28. veljače 2022. (odgovor na tužbu i navodi žalbe), u vezi čega sud nije ocijenio dokaze niti dao razloge (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a). Neovisno od (ne)postojanja ugovora o zakupu, onaj tko tvrdi da ima posjed mora dokazati da faktično glede stvari koju posjeduje i izvršava svoju vlast. Slijedom toga, okolnost da sud nije ocijenio dokaze i da nije utvrdio je li istinita činjenična tvrdnja tuženika da je tužitelj faktičnu vlast na spornom prostoru prestao izvršavati još 28. veljače 2022. dovodi u pitanje i utvrđenje suda prvog stupnja u dijelu u kojem se posjed tužitelja utvrđuje na temelju iskaza svjedoka, zaštitara D. Č. i J. J.. Ovo stoga jer ako je točno da je tužitelj faktični posjed napustio 28. veljače 2022., tada angažiranje zaštitara od strane tužitelja predstavlja čin smetanja posjeda od strane tužitelja u odnosu na tuženika i svakako ne dokazuje faktični posjed tužitelja u odnosu na predmetni poslovni prostor nakon isteka ugovora o zakupu.

7. Osnovano se navodima žalbe osporava i pravilnost odluke suda prvog stupnja u dijelu kojim se traži pružanje posjedovne zaštite za čin smetanja opisan kao isključivanje struje u poslovnom prostoru na dana 1. ožujka 2022.

7.a/ Sud prvog stupnja obrazlaže da istinitost činjeničnih tvrdnji tužitelja u ovom dijelu proizlazi iz činjenice da je tužitelj prijavio policiji da mu je tuženik isključio struju tog dana, iz iskaza zaštitara i iskaza tužitelja te iz činjenice da je tuženik u spornom periodu pokušao vratiti posjed nad predmetnim poslovnim prostorom. Međutim, kako prijava nekog protupropisnog postupanja policiji sama po sebi nije dokaz da je to što je prijavljeno zaista i napravljeno, uz što svjedoci na koje se poziva sud (zaštitari) ne navode da su vidjeli da je upravo tuženik počinio taj čin smetanja nadnevka navedenog u petitu, a iskaz tužitelja ne samo da je pristran, već u cijelosti u ovom dijelu nije niti ocijenjen (na što se sve pravilno ukazuje žalbom), to prema shvaćanju ovoga suda nije moguće ispitati pravilnost prvostupanjske odluke ni u ovom dijelu (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a).

8. Glede drugog čina smetanja, za koji tuženik tvrdi da se dogodio 2. ožujka 2022. i koji je opisan kao razbijanje staklene stijene koja zatvara nekretninu prema obalnoj strani bacanjem u nju metalne stolice težine 14 kg, ovaj sud smatra da je sud pravilno utvrdio da je tuženik doista tada napravio opisanu radnju. Međutim, kako u ovoj fazi nije u cijelosti razjašnjeno i utvrđeno je li tužitelj uopće bio u posjedu predmetnog lokala na taj nadnevak ili je već ranije napustio faktični posjed, to se ne može, za sada, prihvatiti kao pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je ovom radnjom tuženik smetao posjed tužitelja. Naime, ukoliko je tužitelj faktični, neposredni, posjed napustio i prije isteka ugovora o zakupu (a sud nije utvrđivao proizlazi li istinitost te tvrdnje iz dokaza koji su provedeni), tada, bez obzira na činjenicu da je tuženik ovu radnju napravio, tužitelj ne može dobiti zatraženu posjedovnu zaštitu jer njegov posjed u tom slučaju nije niti smetan.

9. U pravu je žalitelj i kada osporava pravilnost prvostupanjske odluke i glede treće radnje smetanja posjeda (promjene brave ulaznih vrata s morske strane). Ovo stoga jer ni u ovom dijelu nije moguće ispitati iz kojih dokaza proizlazi utvrđenje da je ta radnja doista počinjena 7. ožujka 2022., a ne kako to tvrdi tuženik, bitno kasnije, nakon što je popravio staklo, uz što osnovanost i ovog dijela tužbenog zahtjeva ovisi o pravilnom utvrđenju činjenica vezanih uz posljednji mirni faktični posjed tužitelja na dan 7. ožujka 2022.

10. Slijedom rečenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. st. 3. ZPP-a.

10.a/ U ponovnom postupku sud će ponovno provesti ocjenu dokaza koji su već provedeni (bez provođenja novih dokaza) na način propisan čl. 8. ZPP-a te će na temelju tako provedene ocjene i činjenica koje utvrdi obrazloženim i jasnim razlozima otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom i donijeti će novu odluku.

11. S obzirom na to da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka (čl. 380. točka 3. ZPP-a).

U Zagrebu 17. lipnja 2024.

S u d a c:

Jadranka Matić, v.r.