Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-379/2023.-31.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja I. T. iz H. D., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku iz N., kao zamjeniku punomoćnice M. Ć., odvjetnice iz N., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 6. svibnja 2024., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 17. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I

Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 158-50- 3746610 koji su dana 26. listopada 2006.g. sklopili tužitelj T. I., H. D., OIB: …, kao korisnik kredita i R. A. d.d., Z., OIB: …, kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,20 % godišnje, odnosno odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

II

Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 158-50-3746610 koji su dana 26. listopada 2006.g. sklopili tužitelj T. I., H. D., OIB: …, kao korisnik kredita, i tuženik R. A. d.d., Z., OIB: …, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

III

Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju T. I., H. D., OIB: …, na ime povrata preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja za vremenski period od 31.10.2008.g. do 10.08.2011.g. isplati iznos od 3.831,94 eura/28.871.75 kuna[1] , sa zakonskom zateznom kamatom i to:

-na iznos od 9,79 eura

od 31.10.2008.

-na iznos od 12,88 eura od 31.12.2008.

-na iznos od 15,10 eura od 31.01.2009.

-na iznos od 16,11 eura od 28.02.2009.

-na iznos od 13,33 eura od 31.03.2009.

-na iznos od 13,86 eura od 30.04.2009.

-na iznos od 9,63 eura

od 31.05.2009.

-na iznos od 6,50 eura

od 30.06.2009.

-na iznos od 7,33 eura

od 31.07.2009.

-na iznos od 8,98 eura

od 31.08.2009.

-na iznos od 8,84 eura

od 30.09.2009.

-na iznos od 7,17 eura

od 31.10.2009.

-na iznos od 10,29 eura od 30.11.2009.

-na iznos od 12,80 eura od 31.12.2009.

-na iznos od 9,84 eura

od 30.11.2009.

-na iznos od 16,36 eura od 31.01.2010.

-na iznos od 15,54 eura od 28.02.2010.

-na iznos od 20,37 eura od 31.03.2010.

-na iznos od 19,45 eura od 30.04.2010.

-na iznos od 21,24 eura od 31.05.2010.

-na iznos od 36,70 eura od 30.06.2010.

-na iznos od 33,51 eura od 31.07.2010.

-na iznos od 43,24 eura od 31.08.2010.

-na iznos od 39,88 eura od 30.09.2010.

-na iznos od 34,47 eura od 31.10.2010.

-na iznos od 45,87 eura od 30.11.2010.

-na iznos od 60,37 eura od 31.12.2010.

-na iznos od 50,11 eura od 31.01.2011.

-na iznos od 53,71 eura od 28.02.2011.

-na iznos od 49,13 eura od 31.03.2011.

-na iznos od 49,95 eura od 30.04.2011.

-na iznos od 69,39 eura od 31.05.2011.

-na iznos od 71,28 eura od 30.06.2011.

-na iznos od 87,52 eura od 31.07.2011.

-na iznos od 2.861,24 eura od 10.08.2011.

i to sve do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Tuženik R. A. d.d., Z. , OIB: … , dužan je tužitelju T. I., H. D., OIB: …, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.816,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. ožujka 2021. podnio tužbu ovom sudu protiv tužene, radi isplate preplaćenih kamata po ugovoru o kreditu od 26. listopada 2006. (list spisa 7), te preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF. Tužitelj smatra da su odredbe iz članka 2. i 7. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i

tijeku postupka tužitelj

valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U

je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 28. siječnja 2023. (list 175 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložila i prigovor zastare, kao i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Prigovor mjesne nadležnosti ovog suda je pravomoćno odbijen odlukom ovog suda broj P-57/2021, od 5. listopada 2023.

3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 26. listopada 2006. (list 7 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 24.687,72 CHF. U članku 2. ovog Ugovora, ugovorena je redovna kamata od 5,20% godišnje, s tim da je ugovoreno da je ista promjenjiva.

4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 26. listopada 2006., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 2. Ugovora, koji je tužiteljici predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužiteljici tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Po pitanju promjenjive kamatne stope u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužiteljica kao korisnik kredita nije upozorena o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede promjenjivih kamata dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da promijeni ugovorne kamate, čini ovisno isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Kada je tužitelj sklopio ovaj ugovor bila je ugovorena kamatna stopa od 5,20% godišnje, ali je u tijeku ugovora ista više puta mijenjana i to isključivo voljom banke. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

5. Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno pod točkom I. izreke. Ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja nije u zastari. Prema odredbi članka 328. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, odnosno ne zastarijeva.

6. Svojim konačno određenim tužbenim zahtjevom od 28. siječnja 2023., tužitelj je odustao od dijela tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu pretplate na ime promijenjenih kamata za vrijeme otplate kredita. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, pa je za taj dio tužbenog zahtjeva utvrđeno povlačenje tužbe temeljem odredbi članka 193. ZPP-a, pravomoćnom odlukom ovog suda P-57/2021 od 5. listopada 2023.

7. Što se tiče ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu sud je mišljenja da se i u tom slučaju radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane. Stoga je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 7. ugovora neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo, niti se je moglo pregovarati, jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. To je potvrdio i tužitelj u svom iskazu koji je po struci šumski radnik, pa nije stručnjak za bankarske poslove i financije.

Tuženik u tijeku postupka je predložio saslušanje svjedoka M. Š., djelatnice tužene, ali je na ročištu od 6. svibnja 2024. tuženik odustao od ovog dokaznog prijedloga .

8. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati. Odredbom članka 322. Zakona o obveznim odnosima je propisano kako je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Kako su odredbe čl. 7. ovog ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, kako je to navedeno pod točkom II. izreke.

9. U svojem nalazu financijski vještak je utvrdio da je tužitelj po osnovi valutne klauzule u odnosu na početni otplatni plan platio više 28.871,75 kuna, odnosno 3.831,94 eura, a sve u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita od 26. listopada 2006. Vještak je navedene iznose prikazao u mjesečnim anuitetima na stranicama nalaza 5-6 (list 85-86 spisa) i to u koloni 8.

10. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev i u ovom dijelu sukladno nalazu financijskog vještaka u svojem podnesku od 28. siječnja 2023. (list 175 spisa), pa je sud u cijelosti usvojio ovako precizirani tužbeni zahtjev, a kako je to navedeno u točki III izreke ove presude.

11. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Potraživanje tužitelja zastarijeva protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka, tek u trenutku pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Kako je tužitelj podnio tužbu 12. ožujka 2021., vidljivo je da nije došlo do zastare njegove tražbine koja se odnosi na ništetnu valutnu klauzulu. Nije u zastari niti preinačeni dio tužbenog zahtjeva, jer je preinaka izvršena u podnesku od 28. siječnja 2023., pa nije protekao petogodišnji rok zastare.

12. Nije osnovan niti prigovor tuženika da se ništetnost u ovom slučaju ne može isticati, kada je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen. Tuženik se poziva na odredbu članka 326. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05). Odredbe ugovora, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, nisu odredbe manjeg značenja, a imajući u vidu da iste bitno utječu na otplatu ugovorenog kredita, odnosno visinu mjesečne rate. Iz nalaza financijskog vještaka je vidljivo da je u tijeku otplate kredita tužitelja došlo do znatnog povećanja visine rate, upravo zbog promjene kamatnih stopa i tečaja CHF-a. Zbog toga je tužitelj i podnio tužbu, kao i veliki broj drugih korisnika kredita koji su zaključili ugovore sa valutnom klauzulom u CHF.

13. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici. Tužitelj je u cijelosti uspio sa svojim zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi, koje se odnose na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu pod točkama I. i II. izreke ove presude. Što se tiče drugog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu pretplate kredita, tužitelj je djelomično uspio sa tim dijelom tužbenog zahtjeva na način da mu je sud dosudio iznos pretplate po valutnoj klauzuli u iznosu od 28.871,65 kuna, dok je utvrđeno povlačenje tužbe za dio tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na isplatu pretplate po promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 6.237,79 kuna.

Imajući u vidu gore navedeno uspjeh tužitelja u parnici iznosi 93% (50% za točke I. i II. izreke i 43% za dosuđeni iznos pretplate), dok je uspjeh tuženika 7%. Razlika gore navedenih uspjeha stranaka u parnici iznosi iznosi 86%, pa je sud tužitelju u tom omjeru dosudio naknadu troškova.

Troškovi tužitelja se odnose na trošak sastava tužbe, sastav 3 podneska, zastupanje na 3 ročišta, sve po 200,00 eura, što sveukupno sa PDV-om iznosi 1.750,00 eura.

Tužitelj je imao i troškove pristojbi na tužbu 92,90 eura i presudu po 84,94 eura, te troškove financijskog vještačenja 200,00 eura. Ukupni troškovi tužitelja iznose 2.127,00 eura. 86% od navedenog iznosa parničnih troškova iznosi 1.816,00 eura, pa je sud dosudio tužitelju trošak u tom iznosu.

Tužitelju nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu od 30. siječnja 2023., jer je isto odgođeno zbog nedolaska tužitelja, kao ni trošak pristupa na ročište za objavu presude, obzirom da isti nije pristupio na navedeno ročište.

Kutina, 17. lipnja 2024.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pismenim podneskom u tri primjerka.

Dna

1. Odvjetnik M. P., N.

2. Odvjetničko društvo G. & G., Z.