REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-217/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja ZUBAK GRUPA d.o.o. Zagreb, Zagrebačka 117, OIB 39135989747, protiv tuženika DUJE d.o.o. u stečaju, Petrijevci, Vladimira Nazora 7, OIB 93367864379, kojeg zastupa stečajni upravitelj Dražen Vidman, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-164/2022-10 od 14. travnja 2023., 17. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-164/2022-10 od 14. travnja 2023. i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lane Albert Majstorović iz Belog Manastira poslovni broj Ovrv-457/2022 od 21. lipnja 2022. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 3.248,06 eura / 24.472,50 kuna sa zateznim kamatama od 12. prosinca 2021. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eura / 187,50 kuna sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 157,86 eura u roku petnaest dana.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-164/2022-10 od 14. travnja 2023. u dijelu kojim je platni nalog ukinut za zatezne kamate na iznos od 3.248,06 eura / 24.472,50 kuna od 12. prosinca 2021. do isplate preko stope propisane za ostale odnose.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-164/2022-10 od 14. travnja 2023. u cijelosti je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lane Albert Majstorović iz Belog Manastira poslovni broj Ovrv-457/2022 od 21. lipnja 2022. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 3.248,06 eura / 24.472,50 kuna sa zateznim kamatama od 12. prosinca 2021. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eura / 187,50 kuna sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

2. Tužitelj je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je na utvrđene činjenice trebalo primijeniti odredbu članka 180. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u kojoj je sadržana pravna osnova za naplatu izvršene usluge, zatim da prvostupanjski sud pogrešno tumači zakonske propise odnosno potpuno pogrešno na odnos tužitelja i tuženika primjenjuje odredbu članka 341. Zakona o obveznim odnosima i potom pogrešno zaključuje da tuženik nije dužan platiti tužitelju troškove uklanjanja vozila jer nije ugovorna strana ugovora koji je sklopljen između tužitelja i društva Hrvatske ceste d.o.o. čiji je predmet ustupanje poslova uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s državnih cesta Republike Hrvatske. U prilog navedenom poziva se na već zauzeta stajališta sudske prakse o tome da je riječ o zakonskoj obvezi tuženika da tužitelju nadoknadi troškove uklanjanja vozila. Dalje u žalbi navodi kako u izreci presude nije odbijen tužbeni zahtjev kako je to propisano odredom članka 451. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, kao i da presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati jer prvostupanjski sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva svoju odluku, niti je pravilno cijenio izvedene dokaze. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu i prvostupanjsku presudu preinači tako da platni nalog održi na snazi i tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi parnične troškove ili da presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13, i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a) i vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda donesena u sporovima male vrijednosti (članak 467. stavak 1. i 2. ZPP-a).

6. Predmet spora je plaćanje iznosa od 3.248,06 eura / 24.472,50 kuna po računu broj 9020-A-2 od 1. prosinca 2021. koji je tužitelj izdao tuženiku na ime izvršene usluge tehničke pomoći na cesti radi uklanjanja skupine teretnih vozila u vlasništvu tuženika. Takav tužbeni zahtjev tužitelj zasniva na tvrdnjama da s društvom Hrvatske ceste d.o.o. ima zaključen ugovor o ustupanju poslova uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s državnih cesta Republike Hrvatske, te da je u skladu s odredbom članka 180. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 47/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23) obavio posao uklanjanja teretnih vozila koja su vlasništvo tuženika, pa je tuženik dužan snositi te troškove.

7. U obrazloženju pobijane presude navedeno je da među strankama nisu bile prijeporne činjenice koje se tiču izvršenja same usluge, nego je bilo prijeporno postojanje tuženikove obveze da tužitelju nadoknadi troškove uklanjanja. Odlučujući o tome spornom pitanju, prvostupanjski sud najprije utvrđuje da tuženika ne obvezuje ugovor koji je tužitelj sklopio s društvom Hrvatske ceste d.o.o., jer nije ugovorna strana, a potom pozivom na odredbu članka 180. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zaključuje da bi tužitelj imao pravo tražiti naknadu troškova za obavljene usluge samo od onoga koji je te troškove prouzročio, odnosno štetnika, pa kako tužitelj nije priložio relevantne dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti tko je u konkretnom događaju štetnik, odnosno osoba koja je prouzročila troškove uklanjanja vozila, smatra da tuženik nije dužan platiti tužitelju predmetni račun. Stoga je platni nalog ukinut u cijelosti.

8. Osnovano žalitelj tvrdi da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbu članka 341. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) jer se tužbeni zahtjev ne zasniva na postojanju tuženikove ugovorne obveze. Drugim riječima, tužitelj nije ni tvrdio da mu je tuženik dužan platiti predmetni račun u ispunjavanju svoje ugovorne obveze. Tužitelj se na ugovor koji je on sklopio s društvom Hrvatske ceste d.o.o. pozivao u prilog postojanja svoje aktivne legitimacije budući da su mu tim ugovorom ustupljeni poslovi uklanjanja napuštenih i oštećenih vozila i drugih stvari s državnih cesta Republike Hrvatske.

9. Također su osnovane tvrdnje žalitelja da je na utvrđene činjenice prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i donio nezakonitu presudu. Naime, prema odredbi članka 180. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ako je vozilo zbog prometne nesreće onesposobljeno za daljnje kretanje na cesti, vozač ili vlasnik, odnosno korisnik vozila dužan je vozilo, teret, stvari ili drugi materijal rasut po cesti ukloniti s kolnika, nakon što to naredi ili dopusti ovlaštena osoba koja obavlja očevid (stavak 1.); ako vozač ili vlasnik, odnosno korisnik vozila nije u stanju postupiti u skladu s tim, ovlaštena osoba koja se zatekne na mjestu nesreće ili na mjestu gdje se nalazi neispravno vozilo naredit će pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku nadležnom za održavanje cesta da na sigurno mjesto ukloni vozilo, teret, stvari ili drugi rasuti materijal s kolnika (stavak 2.); pravna ili fizička osoba obrtnik nadležan za održavanje cesta, odnosno pravna osoba ili fizička osoba obrtnik s kojom je pravna osoba ili upravno tijelo nadležno za održavanje cesta sklopilo ugovor za uklanjanje vozila dužna je hitno poduzeti sve potrebne mjere za uklanjanje i čuvanje vozila s teretom, stvari ili drugoga rasutog materijala s kolnika i osigurati prohodnost ceste (stavak 3.); ako pravna ili fizička osoba obrtnik ne postupi sukladno odredbi stavka 3. ovoga članka, a zbog onesposobljenosti vozila ili zapreka na kolniku stvorenih od tereta, stvari ili drugog materijala bude onemogućeno kretanje drugim sudionicima u prometu, ovlaštena osoba poduzet će druge odgovarajuće mjere da se omogući normalan tok prometa (stavak 4.); troškove uklanjanja i čuvanja vozila, tereta, stvari ili drugog materijala, kao i poduzimanje drugih odgovarajućih mjera iz stavka 4. ovoga članka, snosi pravna ili fizička osoba obrtnik nadležan za održavanje cesta, a oni imaju pravo na naknadu od onoga tko ih je prouzročio (stavak 5.).

10. Prvostupanjski sud pravilno smatra da je u ovoj pravnoj stvari riječ upravo o situaciji koja je propisana člankom 180. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ali pogrešno tumači smisao i značaj te odredbe tako da bi tužitelj, kao osoba koja je bila ovlaštena ukloniti tuženikova teretna vozila, trebao naknadu troškova zahtijevati od štetnika. U navedenim zakonskim odredbama ništa osim možda riječi „prouzročio“ ne upućuje na to da je riječ o izvanugovornoj odgovornosti za naknadu štete. S druge strane, prouzročiti se mogu i troškovi, a ne samo šteta, te se upravo na takve troškove (koje je uzrokovao tuženik zato što nije sam uklonio svoja teretna vozila s ceste odnosno cestovnog zemljišta nakon prometne nezgode), odnosi navedena zakonska odredba.

11. Prema tome, obveza tuženika da snosi troškove uklanjana svog vozila s ceste i cestovnog zemljišta propisana je zakonom. Kako je tužitelj dokazao da je kao pravna osoba kojemu je povjereno obavljanje poslova uklanjanja vozila, snosio troškove uklanjana tuženikovih vozila, ima pravo na temelju samog zakona zahtijevati naknadu tih troškova od tuženika koji ih je prouzročio time što nije sam uklonio svoja vozila nakon prometne nesreće.

12. S obzirom na to da se ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, već o ostalim odnosima, tužitelj nema pravo na zatezne kamate po stopi koja je odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a propisana za odnose iz trgovačkih ugovora, nego po stopi propisanoj za ostale odnose.

13. Točne su tvrdnje žalitelja da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 451. stavka 3. ZPP-a kojom je propisano da će sud u slučaju ukidanja platnog naloga odbiti tužbeni zahtjev, ali to nije jedna od onih bitnih povreda odredaba parničnog postupka zbog kojih se može izjaviti žalba u sporovima male vrijednosti.

14. S druge strane, ono što žalitelj navodi u prilog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo predstavlja razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Budući da je prvostupanjski sud na utvrđene činjenice pogrešno primijenio materijalno pravo, prvostupanjska presuda je preinačena na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a, tako da je platni nalog održan na snazi u odnosu na glavni dug, zatezne kamate na glavni dug po stopi propisanoj za ostale odnose i troškove ovršnog postupka (članak 451. stavak 3. ZPP-a).

16. U odnosu na zatezne kamate preko stope propisane za ostale odnose, tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a.

17. Prema odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. Djelomičnim preinačenjem presude, tužitelj nije uspio u sporu samo u neznatnom dijelu, pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a.

18. U skladu s njegovim određenim zahtjevom, tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime izdataka za sudske pristojbe za presudu u iznosu od 78,93 eura i žalbu u iznosu od 78,93 eura prema Tar. br. 2. točke 1. i Tar. br. 3. točke 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine broj: 53/19, 92/21 i 37/23). Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 157,86 eura.

Zagreb, 17. lipnja 2024.

Sudac

Lenka Ćorić

Broj zapisa: 9-30869-1b006

Kontrolni broj: 0050c-c6f2d-a9bd1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.