Poslovni broj: UsI-6179/23-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: D. G. iz Z., P. V. B. 4, OIB:, zastupan po opunomoćeniku D. P., odvjetniku iz Z., …, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Z., …, OIB: …, radi poništavanja rješenja, 17. lipnja 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/23-01/629, URBROJ: 338- 01-06-05-23-04 od 16. studenog 2023. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-03/23-02/1343, URBROJ: 338-21-02-02-23-4 od 03. srpnja 2023. godine.

II. Tužitelju se ozljeda pretrpljena 27. ožujka 2023. godine priznaje kao ozljeda na radu pod dijagnozom S83.5 te se u vezi navedene ozljede na radu tužitelju priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 5.500,00 €.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenja kojima mu nakon provedenih vještačenja u oba stupnja upravnog postupka ozljeda nastala 27. ožujka 2023. godine nije priznata kao ozljeda na radu, pod uputnim dijagnozama iščašenja i nategnuća dijelova koljena (S83.6) i rascjepa meniska (S83.2).

Tužitelj u tužbi osporava pravilnost medicinskih utvrđenja u provedenim vještačenjima u upravnom postupku. Poziva se na rezultate MR pretrage i ukazuje na dinamiku nastanka štetnog događaja, kada je kao tehničar u timu hitne medicinske pomoći prilikom nošenja pacijenta na nosilima po stepenicama osjetio oštru bol u koljenu. Tužitelj u tom smislu posebno ukazuje na to da ranije nije imao slične tegobe pa osporava utvrđenje da bi se radilo o degenerativnim uzrocima promjenâ na njegovom koljenu, odnosno o predispoziciji zdravstvenog stanja.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljev poslodavac se nije očitovao na poziv suda za sudjelovanje u upravnom sporu u svojstvu zainteresirane osobe.

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela te je provedeno vještačenje po nezavisnom sudskom vještaku R. P. Osporavana rješenja su nezakonita.

U konkretnom slučaju je tužitelj kao tehničar u timu hitne medicinske pomoći 27. ožujka 2023. godine prilikom nošenja pacijenta na nosilima po stepenicama osjetio oštru bol u koljenu.

Prijava o ozljedi na radu je podnesena 03. travnja 2023. godine pod uputnim dijagnozama S83.6 i S83.2.

Prvostupanjsko liječničko povjerenstvo je 23. svibnja 2023. godine zaključilo da se u odnosu na obje uputne dijagnoze radi o stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja.

Stoga je na temelju čl. 67. t. 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13 i 98/19 - ZOZO) osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 03. srpnja 2023. godine tužitelju odbijeno priznavanje ozljede na radu pod spomenutim dijagnozama.

Drugostupanjsko liječničko povjerenstvo je 21. rujna 2023. godine zaključilo da dijagnoza S83.6 nije dokazana dijagnostičkom obradom jer je nalaz ligamenata uredan, dok je u vezi dijagnoze S83.2 navelo da je MR obrada pokazala značajne degenerativne promjene te da mehanizam ozljeđivanja ne bi doveo do rascjepa meniska na intaktnom koljenu.

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 16. studenog 2023. godine odbio tužiteljevu žalbu.

Sud je prihvatio tužiteljev dokazni prijedlog za provedbu vještačenja u upravnom sporu, a to vještačenje je povjereno vještaku - specijalistu kirurgu, ortopedu i traumatologu R. P.

Vještak je po zadatku suda analizirao tužiteljevu medicinsku dokumentaciju, a posebno njegov MR nalaz lijevog koljena od 31. ožujka 2023. godine (četiri dana nakon ozljede), pri čemu je potrebno napomenuti da se vještak nije referirao samo na radiološki nalaz na temelju MR obrade, već je i neposredno izvršio uvid u MR snimke tužiteljevog lijevog koljena.

Vještak je na temelju tog neposrednog uvida u MR snimke lijevog koljena zaključio da je tužitelj u štetnom događaju od 27. ožujka 2023. godine zapravo zadobio samo svježe akutno nategnuće - distenziju prednje ukrižene sveze lijevog koljena, u odnosu na što je pravilna dijagnoza S83.5, kao točnija i preciznija dijagnoza tužiteljeve ozljede umjesto dijagnoze S83.6.

Vještak je naveo da je MR dijagnostika ukazala na to da je tužiteljeva dijagnoza rascjepa meniska (S83.2) uzrokovana znatno ranije i da stoga nije posljedica štetnog događaja od 27. ožujka 2023. godine.

Na nalaz i mišljenje vještaka primjedbe je istaknuo tuženik, navodeći da se u vezi dijagnoze S83.5 radi o akutizaciji kroničnog stanja lijevog koljena.

Tužitelj je pak preinačio tužbeni zahtjev na način da je zatražio priznavanje ozljede na radu pod dijagnozom S83.5.

Vještak je potom svoj nalaz i mišljenje izložio i na raspravnom ročištu te je naveo da je MR najsofisticiranija dijagnostika za ozljede mekih tkiva i zglobova, pa tako i zglobova koljena, koja ukazuje na mikrokrvarenja i to u periodu od pet do šest mjeseci nakon ozljede.

U ovom je slučaju tužitelj MR nalaz napravio četiri dana nakon štetnog događaja pa je u tom smislu mjerodavan i relevantan za ocjenu o stanju njegovog koljena nakon tog štetnog događaja.

Taj MR nalaz je kod tužitelja pokazao brojne degenerativne promjene koje se ne mogu dovesti u vezu sa štetnim događajem, ali je osim toga jasno ukazao na akutno istegnuće prednje ukrižene sveze lijevog koljena, za što postoji posebna dijagnoza S83.5.

Vještak je istaknuo da se ovo istegnuće kao takvo nije moglo utvrditi i dijagnosticirati kliničkim pregledom bez odgovarajuće MR pretrage.

U odnosu na ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka R. P. više nije bilo nikakvih pitanja niti primjedbi, a sud je to vještačenje ocijenio kao u cijelosti jasno, detaljno, stručno, argumentirano i objektivno.

Iz provedenog vještačenja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju od 27. ožujka 2023. godine na radu zadobio akutno nategnuće - distenziju prednje ukrižene sveze lijevog koljena (S83.5), što se smatra ozljedom na radu u smislu čl. 66. t. 1. ZOZO-a.

U odnosu na tu dijagnozu su vještačenjem isključene predispozicije zdravstvenog stanja iz čl. 67. t. 5. ZOZO-a (kao razlog isključenja mogućnosti priznavanja ozljede na radu).

Sud posebno napominje da u postupku priznavanja ozljede na radu u konačnici ne moraju biti relevantne inicijalne, uputne dijagnoze iz prijave o ozljedi na radu, već dijagnoze za koje je nedvojbeno zaključeno da se na temelju specijalističke dijagnostičke obrade mogu pripisati štetnom događaju. To je već i ustaljen stav upravnosudske prakse.

U svakom slučaju, osiguranik ne smije snositi štetne posljedice zbog toga što mu je inicijalno ozljeda na radu bila označena drugim uputnim dijagnozama u odnosu na dijagnoze koje na koncu proizlaze iz specijalističke dijagnostičke obrade. Na temelju svega navedenog proizlazi da je tužitelju ozljedu od 27. ožujka 2023. godine trebalo priznati kao ozljedu na radu pod dijagnozom S83.5. Stoga je na temelju čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev usvojen i osporavana rješenja kao nepravilna i nezakonita poništena. Sud je potom na temelju čl. 58. st. 1. ZUS-a u sporu pune jurisdikcije tužitelju priznao ozljedu na radu pod dijagnozom S83.5 i u vezi te ozljede mu priznao sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i podneska od 12. travnja 2024. godine te o trošku zastupanja na dva raspravna ročišta, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 5.000,00 €. Tome treba pribrojiti plaćen i opravdan trošak vještačenja od 500,00 € pa sveukupan tužiteljev trošak iznosi 5.500,00 €.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 04. ožujka 2024. godine, 19. ožujka 2024. godine i 09. svibnja 2024. godine, jer ti podnesci po svom sadržaju nisu bili potrebni za vođenje ovog upravnog spora.

U Zagrebu, 17. lipnja 2024. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.