REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž 382/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Č. iz V., J., OIB…, zastupana po punomoćnici D. K., odvjetnici iz V., S. protiv 1. tužene K. L. iz V. T., B. J., OIB… i 2. tuženog I. L. iz V. T., OIB…, oboje zastupani po punomoćniku N. S., odvjetniku iz O. društva S. i R. j.t.d., iz V., radi utvrđenja suvlasništva, te protutužbi tuženih protiv tužiteljice, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-82/19-40 od 4.ožujka 2022.,u sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika K. L. i I. L. iz V. T., odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-82/19-40 od 4.ožujka 2022. u točkama I,II i V.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica M. Č. iz V., OIB… suvlasnica u 1/3 dijela na nekretnini čk.br… sa 1594 m2, koja se sastoji od oranice sa 768 m2, dvorišta sa 707 m2, kuće sa 87 m2 i gospodarske zgrade sa 32 m2, upisane u zk.ul.br…, k.o. V. T., a tuženici K. L. i I. L. su suvlasnici na nekretnini svaki u 1/3 dijela, što su tuženici dužni priznati i dozvoliti razvrgnuće te zajednice suvlasništva civilnom diobom, tj prodajom nekretnine na javnoj dražbi i podjelom kupovnine prema suvlasničkim omjerima tužiteljice i tuženih.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženih K. L. i I. L. koji glasi: „Utvrđuje se da je I tuženica-protutužiteljica suvlasnica, II tuženik-protutužitelj suvlasnik, a tužiteljica- protutuženica suvlasnica u 3/24 dijela čkbr… sa 1594 m2, koja se sastoji od oranica sa 768 m2, dvorišta sa 707 m2, kuće sa 87 m2 i gospodarske zgrade sa 32 m2, upisane u zk.ul.br…, k.o. V. T., što je tužiteljica-protutuženica dužna priznati te trpjeti uknjižbu svih suvlasničkih dijelova ove nekretnine u zemljišne knjige.“.

III. Nalaže se tužiteljici M. Č. da tuženima K. L. i I. L. isplati iznos od 10.000,00 kn (deset tisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. svibnja 2019., kao danom utuženja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika u preostalom iznosu od 3.000,00 (tri tisuće kuna).

V. Nalaže se tuženima naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 23.906,25 kn (slovima: dvadeset tri tisuće devetsto šest kuna i dvadeset pet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana."

2. Protiv presude tuženici su pravovremeno podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 354.st.2. točke 11., čl. 355. i 356. Zakona o parničnom postupku. Presudu pobijaju u točkama I, II i V izreke. U žalbi navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno zaključio kako raniji suvlasnici nisu odredili da bi temeljem povećane vrijednosti predmetne nekretnine posljedično izvršenim ulaganjima tužene protutužiteljice i njenog pokojnog supruga u predmetnu nekretninu tuženi imali pravo na stjecanje većeg suvlasničkog dijela predmetne nekretnine. Sud pogrešno zaključuje da je upravo S. L. kasnijim darovanjem svog suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljici protutuženici ukazao na nepostojanje njegova odobrenja da tuženi imaju veći suvlasnički dio nekretnine od njega, odnosno sada tužiteljice M. Č.. Sud je izostavio utvrđenu činjenicu da su I tuženica i protutužiteljica i njen suprug otac II tuženika i protutužitelja ulagali u predmetnu nekretninu, ne samo u režimu ZOVO već i u režimu Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima. Smatra da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ne bi moglo vezati prvotuženu koja nije sudjelovala kao stranka u ostavinskoj raspravi iza pokojnog G. L..

2.1. U žalbi nadalje navode da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo time što nije primijenio na povećanje vrijednosti predmetne nekretnine temeljem ulaganja I tuženice i njenog pokojnog supruga za vrijeme važenja ZOVO koji nije ograničavao stjecanje vlasništva pa i povećanje suvlasničkog dijela nekretnine putem ulaganja u istu. Sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 232. Zakona o nasljeđivanju u pogledu vezanosti tuženika pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. Predlažu pobijanu presudu u osporenom dijelu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

6. Među strankama u tijeku postupka nije bilo sporno da su u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici nekretnine čkbr… sa 1594 m2, koja se sastoji od oranica sa 768 m2, dvorišta sa 707 m2, kuće sa 87 m2 i gospodarske zgrade sa 32 m2, upisane u zk.ul.br…, k.o. V. T. svaki u 1/3 dijela, niti pak se ukazalo spornim način stjecanja suvlasništva od strane svakog suvlasnika zasebno. Nastavno na navedeno, ni način stjecanja prednika stranaka nije se ukazao spornim. Nesporno je tijekom postupka i da su tuženici, odnosno protutužitelji K. L. i I. L., odnosno njihovi prednici ulagali u predmetnu nekretninu, budući su u istoj i živjeli, a kako to nedvojbeno proizlazi i iz iskaza tužiteljice, odnosno protutuženice M. Č. danom na raspravi 10. lipnja 2021. Naposljetku, nesporno je i kako je geometrijska dioba predmetne nekretnine nemoguća, i to bez obzira u kojim omjerima bili utvrđeni suvlasnički dijelovi.

7. Spornim se ukazalo mogu li tuženici, odnosno protutužitelji K. L. i I. L. na temelju njihovog ulaganja, te ulaganja njihovih prednika u nekretninu opisanu kao čkbr… B. J. sa 1594 m2, koja se sastoji od oranica sa 768 m2, dvorišta sa 707 m2, kuće sa 87 m2 i gospodarske zgrade sa 32 m2, upisane u zk.ul.br. 4236, k.o. V. T. sukladno odredbi iz članka 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje u tekstu: ZV) povećati svoje suvlasničke omjere, a posljedično i umanjiti suvlasnički omjer tužiteljice, odnosno protutuženice M. Č.. Nesporno je kako je vrijednost nekretnine povećana ulaganjima koje su vršili tuženici, odnosno protutužitelji K. L. i I. L., odnosno njihovi prednici.

8. Prvostupanjski sud zaključuje da iz cijelog dokaznog postupka ne može sa sigurnošću nespornim utvrditi kako je volja prethodnih vlasnika, odnosno suvlasnika nekretnine, a to su u jednom trenutku bili kako pokojni L. G., pok. I. L., pa tako i S. L. koji se prihvatio suvlasničkog dijela kao nasljednik iza pokojnog G. L., da se ulaganjima povećaju suvlasnički dijelovi upravo tuženika, odnosno protutužitelja K. L. i I. L., odnosno njihovog prednika, pokojnog supruga 1. tužene K. L., I. L.. N., upravo je S. L. kao jedan od suvlasnika svoj suvlasnički dio nekretnine darovao tužiteljici, odnosno protutuženici M. Č., a što neposredno ukazuje na nepostojanje njegovog odobrenja da tuženici imaju veći suvlasnički dio od njega, odnosno sada od tužiteljice M. Č..

9. Ovaj sud prihvaća pravni stav prvostupanjskog suda da osporavanje nasljednog dijela stečene imovine S. L. nije predmet ovog postupka, niti je ovaj sud ovlašten o tome odlučivati, budući je rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog L. G. postalo pravomoćno.

9.1. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju broj O-243/17 od 1.3.2017. (strana spisa 13) ovaj sud je utvrdio da je II tuženi I. L. sudjelovao u ostavinskom postupku iza pokojnog L. G. i da nije postavio nikakav zahtjev u pogledu veličine suvlasničkih dijelova, iako su najveća ulaganja prema tvrdnjama tuženih izvršena upravo do 2017. (strana spisa 18.) U pravu je sud da učinak pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u postupku ukoliko im nije priznato da svoj zahtjev ostvaruju u parnici.

10. Svi nasljednici pokojnog G. L. ili pak oni koji su smatrali da trebaju biti nasljednici ili da imaju neko pravo mogli su u ostavinskom postupku ili u parničnom postupku zbog povrede eventualnih nasljednih prava tražiti smanjenje ostavinske imovine pokojnika, odnosno tražiti povećanje svojih suvlasničkih omjera. Takav stav suda može se preslikati na sve ostavinske postupke na koje se ukazuje u ovom postupku, a I tuženu kao pravnu slijednicu iza svog pokojnog supruga također vežu navedena pravomoćna rješenja. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno odlučio u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev kao u izreci pod točkom I/, a u odnosu na dio protutužbenog zahtjeva kao u izreci pod točkom II/ odluke.

11. Svojim žalbenim navodima tuženi nisu doveli u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava na pravilno utvrđeno činjenično stanje u osporenoj presudi.

12. Zbog navedenog, a kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i kako je na pravilno utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenjeno, sud je žalbu tuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu u osporenim točkama, a sve temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Troškovi postupka pravilno su obračunati sukladno odredbi čl. 154.st.2. i 155. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 17.lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Branimir Miljević