Pr-5681/2021-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27.

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. , O.: ..iz K. , zastupana po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici u S., protiv tuženog K. S., O.:…, iz S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana

11. ožujka 2024., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice A. R., i u izočnosti tuženika, po objavi presude dana 14. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja do 42 dana, za razdoblje od 01. travnja 2016.g. do 30. travnja 2021.g. u ukupnom iznosu od 304,26 eura zajedno s pripadajućom:

-zakonskom kamatom koja na iznos od 8,51 eura teče od 15. svibanj 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 1,02 eura teče od 15. lipanj 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 11,71 eura teče od 15. kolovoz 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 11,66 eura teče od 15. rujan 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 13,97 eura teče od 15. listopad 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 5,32 eura teče od 15. studeni 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 33,01 eura teče od 15. prosinac 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 8,13 eura teče od 15. siječanj 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 8,33 eura teče od 15. veljača 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 9,16 eura teče od 15. ožujak 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 5,35 eura teče od 15. travanj 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 77,93 eura teče od 15. svibanj 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 28,36 eura teče od 15. lipanj 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 8,72 eura teče od 15. kolovoz 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 8,13 eura teče od 15. rujan 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,78 eura teče od 15. listopad 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,97 eura teče od 15. studeni 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 12,44 eura teče od 15. prosinac 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 1,39 eura teče od 15. siječanj 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 13,28 eura teče od 15. travanj 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 19,82 eura teče od 15. lipanj 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 2,50 eura teče od 15. srpanj 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 9,77 eura teče od 15. kolovoz 2020. do isplate, u visini -stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB

primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih

u gore navedenim bruto iznosima.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 609,20 eura, uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 27. travnja 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radom mjestu više medicinske sestre/tehničara na klinici za unutarnje bolesti. Tuženik je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok da joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) da je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak da nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2. U svom odgovoru na tužbu na ročištu od dana 24. travnja 2023., tuženik osporava osnov tužbenog zahtjeva te se ne protivi prijedlogu da se provede financijsko vještačenje.

3.Tužiteljica je podneskom zaprimljenim dana 2. veljače 2024. konačno precizirala tužbeni zahtjev na temelju vještva vještakinje D. C.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada, Izvješće vještačenja od 28. prosinca 2023. po sudskom vještaku D. C..

4.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.2.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. travnja 2016 do 30.travnja 2021 , s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje.

4.3.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika radila na radnom mjestu više medicinske sestre/tehničara u K. za unutarnje bolesti.

4.4.Kao sporno ostalo je za raspraviti da li joj je tuženik isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.

4.5.U svom Izvješću o vještačenju od dana 28. prosinca 2023. vještak D. C.

navodi da uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u sudskom spisu vidljivo je da je tužiteljica u razdoblju od 1. travnja 2016. do 30. travnja 2021. godine radila prekovremeno te da je prekovremeni rad u tim mjesecima evidentiran i plaćen. Analizom podataka iz platnih lista utvrđeno je da:

-dodaci za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom plaćeni su za sve odrađene sate, tužiteljica ostvaruje pravo na dodatke za otežane uvjete rada te za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji su do dana 1. travnja 2020. godine obračunati samo na sate koje je tužiteljica odradila u redovnom radnom vremenu, dok na sate koji su evidentirani kao prekovremeni rad ti dodaci nisu obračunati ni isplaćeni, nakon 1. travnja 2020. g. obračun dodataka točno je evidentiran i plaćen tužiteljici.

Na osnovi izračuna prikazanih u Nalazu, utvrđeno je da kod obračuna plaća za razdoblje od 1. travnja 2016. do 30. travnja 2021. godine, tuženik nije obračunao i isplatio tužiteljici:

-dodatke na plaću za otežane uvjete rada ukupno 1.003,65 kn (133,19 EUR*),

-dodatke za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno 227,02 kn (30,13 EUR*),

-naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 349,10 kn (46,35 eura),

- naknadu plaće za vrijeme korištenja bolovanja do 42 dana ukupno 712,75 kn (94,59 eura). Zaključno se može konstatirati da tužiteljici u utuženom razdoblju od 1. travnja 2016. do 30. travnja 2021. godine po osnovi dodatka na plaću (dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za odgovornosti za život i zdravlje ljudi) te po osnovi naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana isplaćen manji iznos mjesečno kako je to prikazano u stupcu 9 Tablica br. 5 i 6, odnosno u sveukupnom bruto iznosu od 2.292,52 kn (304,26 eura).

4.6.Vještvo vještaka D. C., ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojno jer je izrađeno po pravilima struke, a na njega stranke nisu imale primjedbi.

4.7. Tuženik je podneskom od 7. veljače 2024., izjavio da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe, kao razlog tomu navodi da je tužbom tražena isplata za 5 godina tj. punih 60 mjeseci, a sada se podneskom od 2. veljače 2024 potražuje isplata za 22

mjeseca, što bi značilo da se de facto povlači tužba za 38 mjeseci.

4.8.Podneskom od 21. veljače 2024. tužiteljica se očitovala na tuženikov prigovor iz podnesaka od 7. veljače 2024., u kojem navodi da u konkretnom slučaju tužitelj da je postavio tzv. stupnjevitu tužbu za isplatu razlike plaće koja je sadržavala odredivi tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagao sa svim potrebnim podacima (platnim listama, odjelnim listama i planom rada), a niti raspolaže sa dovoljno stručnog znanja, kao i njegov punomoćnik da bi mogao postaviti točno određeni tužbeni zahtjev po pojedinim mjesecima. Sukladno čl.8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine, propisano je da poslodavac obračunske isprave, čiji je sadržaj propisan tim Pravilnikom, dužan čuvati najmanje 6 godina. Pri tome u slučaju kada poslodavac ima saznanja da je pokrenut radni spor u pogledu ostvarenja prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pri čemu bi za ostvarenje tih prava mogle biti relevantne i obračunske isprave, tada ih je dužan čuvati do pravomoćnog okončanja toga spora. Odredbom čl.93.st.1.ZR-a je propisana samo obveza poslodavca da radniku dostavi platne liste (isprave o plaći, odnosno obračun), ali ne postoji obveza radnika da te platne liste čuva, a upravo je tuženik obveznik vođenja i čuvanja platnih lista, odnosno to nije tužitelj Odredbom iz čl.186.b.st.3.ZPP-a je propisano da u sporovima u kojima ne se može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što se dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda je njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa čiju će visinu naknadno odrediti nakon dostave podataka, odnosno nakon provođenja vještačenja. Prema tome u skladu s prethodno citiranim odredbama tužitelj ima pravo na postavljanje tzv. stupnjevite tužbe u situaciji kada tuženik raspolaže s podacima nužnim za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i postavljanja točno određenog tužbenog zahtjeva, jer tužitelj prije dostave traženih isprava i provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja nije u mogućnosti specificirati svoj tužbeni zahtjev. Nakon što je tuženik dostavio tražene podatke i nakon što je provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje tužitelj je svojim podneskom od 02.02.2024.g., postavio točno određeni tužbeni zahtjev na isplatu po pojedinim mjesecima, a sve u skladu s odredbama čl.186.b. ZPP-a, pa takvo preciziranje ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl.191.st.1.ZPP-a, a još manje povlačenje tužbe u smislu odredbe iz čl.193. ZPP-a, jer tek nakon provedenog vještačenja tužitelj ima saznanja o točnoj razlici po pojedinim mjesecima koja mu nije isplaćena.

4.9. Nije osnovan prigovor tuženika o djelomičnom povlačenju tužbe obzirom da se u predmetnoj pravnoj stvari radi o stupnjevitoj tužbi te je tužbeni zahtjev preciziran tek nakon provedenog vještačenja te nema smanjenja tužbenog zahtjeva, a samim time ni djelomičnog povlačenja tužbe.

5. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17). Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužiteljice. Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“. Sukladno čl. 54. st. 2. TKU/12, osnovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Nadalje, dana 01. listopada 2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("NN" br. 96/15., dalje KU/15)

koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Stoga, kako tužiteljici KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužiteljica da ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužitelju je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("NN" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("NN" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža.

Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka VS

RH br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme,

tako i na plaću za prekovremeni rad.

6.Kako je tužiteljica pismenim podneskom od 2. veljače 2024., sukladno vještvu vještakinje uredila tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice za razdoblje od 1. travnja 2016., do 30. travnja 2021., na isplatu na ime razlike manje isplaćene bruto plaće za otežane uvjeta rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i bolovanja do 42 dana u ukupnom iznosu od 304,26 eura

7. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

8.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,

02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 69/93., 87/93., 16/94.,

11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe – 25 bodova, za sastav podnesaka od 2. veljače 2024 i 21. veljače 2024 - za svaki po - 25 bodova, za zastupanje na ročištima od: 24. travnja 2023. i 11. ožujka 2024. -za svaki po 25 bodova, te pristup objavi presude - 12,5 bodova, što sve zbrojeno iznosi 137,50 bodova ( vrijednost 1 boda= 2,00 eura ) , što daje iznos od 275,00 eura uvećano za 25% PDV što iznosi 343,75 uvećano i za trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura tako da ukupno obistinjen trošak tužiteljici iznosi 609,20 eura.

Split, 14. lipnja 2024.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.