REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-534/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu I tužitelja M. D. iz V., OIB: … i II tužiteljice Lj. M. iz V., OIB:…, koje zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva K., H. I V. j.t.d. iz V., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske (prije Ministarstva znanosti i obrazovanja) u Z., OIB: …, radi utvrđenja primjerenog oblika školovanja maloljetnog djeteta, 14. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/II-602-02/23-06/00097, URBROJ: 533-06-23-0002, od 4. prosinca 2023.

II Poništava se rješenje V. županije, Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport, KLASA: UP/I-602-01/23-08/18, URBROJ: 2186-06/1-23-4, od 31. kolovoza 2023.

III Nalaže se tuženiku, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, u Z., OIB …, da u roku od 15 dana, od dana pravomoćnosti ove presude, tužiteljima naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.750,00 Eura.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem V. županije, Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport, KLASA: UP/I-602-01/23-08/18, URBROJ: 2186-06/1-23-4, od 31. kolovoza 2023., (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), utvrđuje se L. M. (maloljetnoj kćeri tužitelja), nastavak obrazovanja po posebnom programu uz individualizirane postupke iz svih predmeta u posebnom razrednom odjelu te uključivanje u program edukacijsko- rehabilitacijskih postupaka. Istim rješenjem određeno je i da novo rješenje zamjenjuje ono kojim je ranije bio određen oblik školovanja mlt. L. M.

2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako su teškoće u razvoju koje trpi mlt. L. M., takve prirode da opravdavaju nastavak njenog školovanja po posebnom programu.

3. Osporavajući zakonitost navedenog stava tužitelji prvotno navode kako im je radnjama tuženika, odnosno radnjama njegovih prvostupanjskih tijela, povrijeđeno ustavno pravo na odgoj, uzdržavanje i školovanje njihovog djeteta. Tužitelji se pozivaju i na članak 66. stavak 1. Ustava Republike hrvatske, a kojim je propisano da je obrazovanje u Republici Hrvatskoj svakome jednako dostupno u skladu s njegovim sposobnostima te da posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom. Upravo u ovom smislu smatraju kako je tuženik pogrešno primijenio Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastava stručnih povjerenstava, budući da je istim jasno propisano da se utvrđenje psihofizičkog stanja djeteta za određivanje primjerenog programa za učenike s teškoćama u razvoju može predložiti samo uz suglasnost roditelja. Posebno ističu kako takvu suglasnost nikad nisu dali kao i da bi davanje takve suglasnosti bilo potpuno pogrešno, budući je njihova kćer uspješno završila prvi razred osnovno školskog obrazovanja uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke iz svih nastavnih predmeta u redovitom razrednom odjelu Osnovne škole V. Stoga zaključuju kako ne postoje neke posebne potrebe koje bi ukazivale na drugačije okolnosti, ili potrebe koje bi opravdavale pokretanje i vođenje postupaka utvrđivanja psihofizičkog stanja njihove kćeri. Iz ovog razloga nejasnim smatraju temeljem kojih razloga je Stručno povjerenstvo Osnovne škole V., bez njihove suglasnosti, utvrdilo pretpostavke pokretanja i vođenja postupka utvrđenja primjerenog programa obrazovanja. Mišljenja su i kako njihova kćer ostvaruje značajan napredak i poboljšanje u socijalizaciji i komunikacijskim vještinama, kao i obrazovnom sadržaju općenito, a što proizlazi i iz medicinske dokumentacije na koju se u svojoj tužbi pozivaju. Predlažu Sudu da usvoji navode tužbe, uvaži tužbeni zahtjev te poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženo tijelo, u svom odgovoru na tužbu, navodi kako relevantna medicinska dokumentacija pokazuje kako kod mldb. L. M. postoje razvojne poteškoće u smislu kašnjenja psihomotornog razvoja, teškoća u održavanju koncentracije i pozornosti te općenito značajno odstupanje i usporeniji psihomotorni razvoj djeteta. Tuženik opisuje i samo sudjelovanje kćeri tužitelja na nastavi navodeći kako njena ponašanja nisu primjerena te da ne samo da ometaju nastavni proces, već generalno ugrožavaju prava drugih učenika. Pojašnjavajući navedeno tuženik ukazuje i kako je mldb. kćer tužitelja agresivna prema ostaloj djeci pa da je tako primjerice iznimno gruba prema svojoj sestričini koja također ima poteškoće u razvoju te dakle ima iste one ustavne garancije na koje se pozivaju i sami tužitelji u svojoj tužbi. Pozivajući se na mišljenje Osnovne škole V. smatra kako je stav izražen u mišljenju Logopedskog kabineta G., od 5. travnja 2023., a na kojeg se pozivaju tužitelji, potpuno pogrešan, jer učenica tek povremeno pristupa drugoj djeci i to uz poticaj, ne sudjeluje u igri, ni ne razumije njena pravila, iz kojeg razloga smatra kako je logopedsko mišljenje utemeljeno isključivo na subjektivnoj izjavi roditelja mldb. L. Pozivajući se i na drugu dokumentaciju tuženik ukazuje kako je dužan sustavno pratiti odgojno obrazovno funkcioniranje učenika i polaznika te uočavanjem teškoća i sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, osigurati pravo na primjeren program obrazovanja djeteta, a što je detaljnije razrađeno i Pravilnikom o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastava stručnih povjerenstava. Zaključuje da inkluzija pod svaku cijenu, a kakva se po tužiteljima predlaže u konkretnom slučaju ne pomaže učenici i nije u skladu s njenim sposobnostima pa ni najboljim interesima. Stoga bi upravo multidisciplinarni pristup stručnjaka u posebnom obliku školovanja mogao rezultirati razvojem psihofizičkog stanja mldb. L., iz kojeg razloga smatra kako je osporenim rješenjem zakonito određen oblik školovanja. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev, iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

5. Sud je 12. lipnja 2024., održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja, Sud je u istog izvršio uvid te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izvršio uvid u spis tuženika i priložene isprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Sukladno opisanom stanju Sud u ovom predmetu nalazi spornim dvije okolnosti i to prvotno odgovor na pravno pitanje – postoji li mogućnost pokretanja postupka utvrđenja primjerenog oblika školovanja malodobnom djetetu bez suglasnosti njegovih roditelja i drugo, činjenično utvrđenje, da li je stanje mldb. L. M. takve naravi da joj treba utvrditi drukčiji oblika školovanja od onog po kojem se obrazuje.

9. U odgovoru na postavljena pitanja Sud polazno zaključuje kako je u ovom predmetu primarno odgovoriti na pravno pitanje o dopuštenosti pokretanja upravnog postupka, budući da, uz uvažavanje načela ekonomičnosti i efikasnosti, o njemu ovisi potreba daljnjeg činjeničnog utvrđenja zdravstvenog stanja djeteta.

10. Ponovljeno, tužitelji smatraju kako tuženik nije imao ovlaštenje pokrenuti konkretni postupak, budući je općim propisom i kao pretpostavka tog postupanja, izričito propisano postojanje suglasnosti roditelja, a koja suglasnost je u konkretnom nesporno izostala. Suprotno ovom tuženik je stava da temeljem opće formulacije iz Zakona, a koja javno pravnim tijelima kreira obvezu da učenicima osigura pravo na primjeren program obrazovanja, takav postupak mogu pokrenuti i vođenjem okončati, bez obzira na suglasnost roditelja.

11. Člankom 4. stavkom 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 16/12., 86/12., 94/13., 152/14., 7/17., 68/18., 98/19., 64/20. i 151/22. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da su ciljevi odgoja i obrazovanja u školskim ustanovama osigurati sustavan način poučavanja učenika, poticati i unapređivati njihov intelektualni, tjelesni, estetski, društveni, moralni i duhovni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima,

12. Člankom 67. alinejom 1. i 2. Zakona propisano je da su Školske ustanove dužne: stvarati uvjete za zdrav mentalni i fizički razvoj te socijalnu dobrobit učenika, kao i sprječavati neprihvatljive oblike ponašanja.

13. Promatrajući naprijed citirane odredbe, a na koje odredbe se tuženik u svom odgovoru na tužbu poziva Sud zauzima stav kako su iste načelne odredbe te su kao takve opće smjernice djelovanja, koje moraju biti uzete kod tumačenja Zakona. Takve načelne odredbe razrađuju se samim Zakonom.

14. Člankom 20. stavkom 2. Zakona propisano je da se psihofizičko stanje djeteta, odnosno učenika utvrđuje i radi kod prijevremenog upisa, odgode ili privremenog oslobađanja od upisa u prvi razred osnovne škole, privremenog oslobađanja od već započetog školovanja i radi utvrđivanja primjerenog školovanja.

15. Člankom 20. stavkom 4. Zakona određeno je da se postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, odnosno učenika iz stavka 1. i 2. ovoga članka te sastav stručnih povjerenstava iz stavka 1. i 3. ovoga članka propisuje ministar, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove zdravlja.

16. Naprijed citirane odredbe Zakona konkretizacija su načelnih određenja o ovlastima tuženika i njegovih prvostupanjskih tijela te je sukladno istim razvidno da se postupak utvrđenja psihofizičkog stanja djeteta, izvan citiranih određenja, definira Pravilnikom i to u konkretnom slučaju Pravilnikom o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastava stručnih povjerenstava (Narodne novine, broj 67/14. i 63/20. – u daljnjem tekstu Pravilnik).

17. Člankom 12. stavkom 1. Pravilnika, propisano je da stručno povjerenstvo škole odnosno nastavničko vijeće srednje škole (Obrazac 4.a ili 4.b) ili tijela u čijoj je nadležnosti zdravstvena odnosno socijalna skrb (Obrazac 6.), uz suglasnost roditelja može predložiti određivanje primjerenoga programa osnovnog ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju.

18. Člankom 12. stavkom 4. Pravilnika, određeno je da se postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja učenika zbog utvrđivanja primjerenoga programa osnovnoga ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju te primjerenih oblika pomoći obavlja se u skladu s potrebama tijekom školske godine.

19. Razmatrajući citirane odredbe Pravilnika, a kojima je reguliran postupak provođenja postupka utvrđenja psihofizičkog stanja učenika, Sud nalazi kako se kao kumulativni uvjeti pokretanja takvog postupka ukazuju potreba pokretanja i suglasnost roditelja. Stoga Sud zaključuje da bez suglasnosti roditelja stručno povjerenstvo škole uopće nema propisanu mogućnost predlagati određivanje primjerenoga programa osnovnog ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju.

20. U ovom predmetu nije sporno kako ne postoji suglasnost roditelja za pokretanje postupka koji je u konkretnom pokrenut. Budući da Sud ne nalazi zakonsku mogućnost pokretanja postupka koji je u konkretnom okončan donošenjem Prvostupanjskog i osporenog rješenja Sud iste ocjenjuje nezakonitim iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki I i II izreke ove presude.

21. Na ovom mjestu Sud napominje i kako naprijed citirani članak 12. stavak 4. Pravilnika ne propisuje neku posebnu osnovu za pokretanje postupka bez suglasnosti roditelja, već se istim propisuje kako je taj postupak moguće (uz suglasnost roditelja) pokrenuti svakodobno, tijekom cijele školske godine.

22. Trebalo je stoga temeljem članka 58. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, a s obzirom da priroda stvari to dopušta, usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti pobijane odluke te odlučiti kao u izreci presude.

23. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njihovim troškovnikom od 12. lipnja 2024. (list 59 spisa), sud navodi kako je isti utemeljen na članku 79. Zakona o upravnim sporovima te na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužitelji su na temelju tbr. 27. točke 1. alineja 2. Tarife, podnijeli zahtjev za sastav tužbe od 18. siječnja 2024. i za sastav podneska od 10. travnja 2024. u iznosu od po 500 bodova, na temelju tbr. 27. točka 2. Tarife, podnijeli zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročište održano 12. lipnja 2024. u iznosu od po 500 bodova, a što ukupno, uz uvećanje za zastupanje više osoba po stopi od 10% postotnih poena i uvećanje za 25 postotnih poena poreza na dodanu vrijednost, iznosi 4.125,00 Eura.

24. Člankom 79. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

25. Člankom 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

26. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je poništeno rješenje tuženika, odnosno i Prvostupanjsko rješenje, Sud zaključuje kako su tužitelji u cijelosti ostvarili uspjeh sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelj potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

27. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev za naknadu troškova sastava tužbe, kojom je iniciran spor koji je u odnosu na tužitelje povoljno okončan, odnosno naknadu troškova pristupa na ročište po pozivu Suda, kao i za uvećanje naknade radi zastupanja više osoba, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki II izreke ove odluke.

28. Suprotno ovom Sud navodi kako podnesak tužitelja od 10. travnja 2024., na niti jedan način nije imao utjecaj na odluku u ovom sporu, budući se istim isključivo referira zdravstveno stanje mldb. kćeri tužitelja, a koje stanje u ovom upravnom sporu Sud nije niti utvrđivao. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove odluke.

U Zagrebu 14. lipnja 2024.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.