Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni brojGž-1064/2023-3
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner, predsjednice vijeća, Duška Abramovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja dr. I. M. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. C. iz Ž., OIB:, kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj 30 Pn-16/2022 od 19. listopada 2023., u sjednici vijeća 14. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj 30 Pn-16/2022 od 19. listopada 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik na ime naknade imovinske štete plati iznos od 15.000,00 kn/1.990,84 eura s zakonskom zateznom kamatom. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, dok je točkom II. izreke presude tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 597,24 eura/4.499,90 kn s zateznom kamatom.
2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 15.000,00 kn/1.990,84 eura s zateznom kamatom, koji temelji na tvrdnjama da je vlasnik dijela kč.br…. k.o. Ž., koji dio nekretnine je naslijedio iza smrti pok. supruge M. M., rođene C., da je tuženik inače brat tužiteljeve pok. supruge, nakon opoziva tužitelja da tuženik može ubrati plodove sa stabala maslina koja rastu na navedenom dijelu nekretnine, tijekom listopada 2021. ubrao plodove maslina s stabala, s time da je po nalogu tuženika to učinila S. C.. Sud je zaključio da tužitelj tužbom traži naknadu za korištenje predmetnog dijela nekretnine, te je s obzirom na to zaključio da za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u primjenu ne dolazi odredba čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - ZOO), koja odredba regulira uporabu tuđe stvari u svoju korist, da o tužbenom zahtjevu treba odlučiti primjenom odredbi čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje ZV). Utvrdio je da tužitelj tvrdi da je njegova supruga vlasništvo navedenog dijela nekretnine stekla na temelju darovnog ugovora sklopljenog s ocem I. C. 30. kolovoza 2007., da je tužitelj, iza smrti pokojne supruge nasljedio navedeni dio nekretnine, da je tužitelj, dok su odnosi stranaka bili dobri, dozvolio tuženiku da s stabala maslina koja su rasla na tom dijelu nekretnine ubere plodove, da je tužitelj ovo ovlaštenje opozvao u rujnu 2021., međutim da je tuženik unatoč tome tijekom listopada 2021. ubrao plodove sa stabala maslina smatrajući da na to ima pravo jer da je on vlasnik navedenog dijela nekretnine i stabala maslina koja rastu na prijeporu.
5.1. Sud je utvrdio da tuženik tvrdi da je pravo vlasništva na navedenoj nekretnini stekao na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim s ocem I. C. 31. srpnja 2014., te isto tako da tuženik ističe da darovni ugovor od 30. kolovoza 2007. kojim je I. C. navedeni dio nekretnine darovao svojoj kćerki, supruzi tužitelja M. M., nije valjan.
6. Sud je dalje utvrdio, da prema stanju upisa u zemljišnoj knjizi, niti tužitelj niti tuženik nisu upisani kao vlasnici navedenog dijela nekretnine već R. H., a isto takav upis da je i u posjedovnom listu broj ... k.o. Ž. za predmetnu nekretninu.
7. Sud je, cijeneći da za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u primjenu dolaze odredbe čl. 164. i čl. 165. ZV-a, a pritom zaključujući da u tom slučaju za odlučivanje o tužbenom zahtjevu nije bitno tko je vlasnik predmetne nekretnine, kao ni pitanje je li darovni ugovor od 30. kolovoza 2007. pravno valjan, zaključio da su i tužitelj i tuženik predmnijevani vlasnici, da ako se i prihvati da je tuženik bio nepošten posjednik predmetne nekretnine, a budući da ista nekretnina nije predana u posjed tužitelju, da tužiteljevo potraživanje za korištenje predmetne nekretnine od strane tuženika nije dospjelo, pa je zbog tih razloga odbio tužbeni zahtjev.
8. Ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji tužitelj osnovano ističe u žalbi, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa suda odlučne činjenice nisu utvrđene, zbog čega se za sada ne može ispitati pravilnost u primjeni materijalnog prava.
9. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj predmetnom tužbom traži isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine, jer to ne proizlazi iz tužbe. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe kojima je sud vezan, navodi da traži naknadu štete u visini vrijednosti ubranih plodova sa stabala maslina koja rastu na dijelu nekretnine kč.br. …k.o. Žrnovo, za koju nekretninu tužitelj tvrdi da je njezin vlasnik. Prema tome, za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u primjenu ne dolaze odredbe članaka 164. i čl. 165. ZV-a, već je, prvostupanjski sud radi pravilnog odlučivanja o tužbenom zahtjevu trebao najprije odlučiti o prethodnom pitanju prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, te u situaciji ako bi utvrdio da je tužitelj dokazao da je on vlasnik navedenog dijela nekretnine, tužitelj bi u tom slučaju imao pravo tražiti od tuženika isplatu naknade (imovinske štete) u visini vrijednosti ubranih plodova maslina. Zbog opisanog pogrešnog pravnog pristupa sud je propustio utvrditi tko je vlasnik prijepornog dijela nekretnine, da li je to pravo stekla tužiteljeva supruga M. M. na temelju ugovora o darovanju zaključenog 30. kolovoza 2007. sa ocem I. C., te nakon njezine smrti, na temelju nasljeđivanja tužitelj. S tim u svezi bilo je nužno ocijeniti je li osnovan tuženikov prigovor pravne nevaljanosti ugovora o darovanju čime se sud nije bavio, a u ovisnosti o tim utvrđenjima, potrebno je dalje ocijeniti je li tuženik stekao pravo vlasništva prijepora na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog s ocem I. C. 31. srpnja 2014., što bi, ako bi sud to utvrdio, imalo za posljedicu neosnovanost tužbenog zahtjeva.
10. Prema tome, odlučne činjenice za pravilno odlučivanje o tužbenom zahtjevu ostale su neutvrđene na što tužitelj osnovano u žalbi ukazuje, pa je zbog toga pobijanu presudu uvaženjem žalbe tužitelja trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje radi utvrđenja navedenih odlučnih činjenica.
11. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će u skladu s ukazanim primjedbama provesti potreban dokazni postupak radi pravilnog odlučivanja o tužbenom zahtjevu, ocijeniti će sve izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a te zaključiti je li tužitelj dokazao da je vlasnik prijepornog dijela nekretnine, ako jeste, tužitelj bi bio aktivno legitimiran tražiti isplatu naknade imovinske štete u visini vrijednosti ubranih plodova sa stabala maslina. U protivnom, ako bi sud utvrdio da tužitelj nije dokazao svoje pravo vlasništva, odnosno da je vlasnik prijepornog dijela nekretnine tuženik, tada bi to imalo za posljedicu neosnovanost tužbenog zahtjeva, te će donijetu novu, zakonitu odluku.
22. Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci, 14. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća
Barbara Bosner
