Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-49/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Zorislava Kaleba i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČĆ, zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženog ČĆ podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Kzd-11/2022. od 4. rujna 2023. u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ČĆ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kzd- 11/2022. od 4. rujna 2023. optuženi ČĆ proglašen je krivim što je počinio dva kaznena djela protiv spolne slobode - silovanjem - opisana i kažnjiva po članku 153. stavku 1. KZ/11. u vezi s člankom 51. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude.
1.1. Na temelju članka 153. stavak 1. KZ/11. optuženom ČĆ je za kazneno djelo opisano pod točkom I. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a za kazneno djelo pod točkom II. kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine te je optuženi ČĆ na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 1., 6., 7. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženom ČĆ je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka na ime troškova za svjedoke u iznosu od 203,02 eura, paušalne svote u iznosu od 200,00 eura te nagrade i nužnih izdatka branitelja i troškove opunomoćenika djece – žrtava, čija će visina biti određena posebnim rješenjem.
2. Protiv pobijane presude žalbu je pravodobno podnio optuženi ČĆ po branitelju Josipu Petroviću, odvjetniku u Zlataru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, a podredno preinači u korist optuženika.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ga je uz podnesak vratilo na nadležni postupak.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Iako se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., osim što citira zakonsku odredbu, isti žalbeni osnov posebno ne obrazlaže, već se sadržajno žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti je drugostupanjski sud ispitujući presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. točke 1. ZKP/08. utvrdilo povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Optuženik pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje obrazlaže da je sud kao bitnu činjenicu trebao utvrditi je li optuženik doista i penetrirao u spolovila oštećenica na način kako to one tvrde i to ispitivanjem samih oštećenica i na temelju medicinske dokumentacije u spisu, za koju smatra da daje odgovor na sporno pitanje, je li bilo penetracije ili ne. Žalitelj smatra da to što nema tragova penetracije, niti tragova bilo kakvog drugog nasilja na tijelima oštećenica u potpunosti dovodi u sumnju iskaze oštećenica. U žalbi se navodi da je ginekološki pregled oštećenice obavljen četiri dana od događaja te da je i bilo spolnog odnošaja, smatra da bi vrlo vjerojatno došlo do pucanja himena i tragova spolnog odnosa te je u takvoj pravnoj situaciji sud trebao u pogledu penetracije primijeniti načelo in dubio pro reo.
6.2. Nasuprot žalbenim navodima iz medicinske dokumentacije ginekoloških pregleda koji su učinjeni tek nekoliko dana nakon inkriminiranog događaja, proizlazi kako obje oštećenice imaju rastezljive himene te pritom nisu utvrđeni nikakvi znakovi traume odnosno tragovi spolnog odnosa jer nasilnog spolnog odnosa nije ni bilo. Kod obje djevojke anularni himen je prohodan za prst. Iako obrana smatra da takav nalaz ide u prilog optuženika, neovisno o tome što pregledom nisu utvrđeni znakovi svježe ili stare laceracije, a niti jedna od djevojaka žrtava nije iskazivala da bi optuženik prilikom poduzimanja inkriminiranih spolnih radnji bio nasilan ili grub, kod ovakvih kaznenih djela, nije nužno da na tijelu žrtve nastanu i budu vidljivi tragovi od spolnog odnosa.
6.3. Logično je da se u situacijama kada nije bilo drugih očevidaca događaja, činjenično stanje uglavnom temelji na iskazu oštećenica, koje djelomično potvrđuju iskazi posrednih svjedoka IĆ, sestre NĆ, koja joj se povjerila te roditelja SĆ i EĆ, a koja saznanja je prvostupanjski sud detaljno naveo u točki 14. obrazloženja presude. Stoga je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao vjerodostojne i istinite iskaze oštećenica NĆ i CĆ koje nisu imale nikakvog razloga neosnovano teretiti optuženika.
7. Nadalje je nesporno utvrđeno iz provedenih dokaza da je optuženik znao da su žrtve mlađe od 18 godina te da su u vrijeme događaja bile u alkoholiziranom stanju. Oštećene djevojke su bile u alkoholiziranom stanju jer su popile veću količinu jakih alkoholnih pića te su bile mamurne i sljedećeg dana, a upravo je takvo njihovo stanje optuženik iskoristio. Suprotno žalbenim navodima, strah od roditelja, jer oštećenice nisu došle kući tu večer i u kakvom su stanju došle kući drugog dana te strah od eventualne objave sporne fotografije jedne od oštećenica, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio kao motiv da bi optuženika naknadno lažno prijavile i ispravno i detaljno obrazložio pod točkom 18. pobijane presude.
8. Prvostupanjski sud je stoga pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pobijana presuda u dostatnoj mjeri jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama te brižljivo analizirao sve provedene dokaze, ocijenivši iskaze žrtava i ispitanih svjedoka vjerodostojnim i u suglasnosti s drugim dokazima što prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga su žalbeni navodi optuženika u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u cijelosti neosnovani.
9. Povredu kaznenog zakona, iako ju uvodno ističe, žalitelj posebno ne obrazlaže, a niti je drugostupanjski sud ispitujući presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. točke 2. ZKP/08., utvrdio povredu na štetu optuženika.
10. Optuženik se žali zbog odluke o kazni navodeći kako sud prilikom odmjeravanja utvrđenih kazni nije u dovoljnoj mjeri cijenio optuženikovu neosuđivanost i to da je otac jednog djeteta, dok smatra da je pogrešno kao otegotnu okolnost uzeo činjenicu da su oštećenice prije inkriminiranog događaja bile "bez ranijih seksualnih iskustava", jer takva okolnost uopće nije utvrđena.
11. Nasuprot žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno cijenio otegotne i olakotne okolnosti navedene u točki 23. i 24. obrazloženja te posebno cijenio da su žrtve nakon događaja zatražile psihološku i psihijatrijsku pomoć, što upućuje na teže posljedice djela. Maloljetna NĆ je u svom iskazu navela kako je optuženiku rekla da je nevina, a što potvrđuje za obje oštećenice ginekološki nalaz iz kojeg proizlaze anamnestički podaci da žrtve nisu do tada imale "potpuni spolni odnos", a što je sud pravilno cijenio optuženiku kao otegotnu okolnost. Stoga ne postoje druge olakotne okolnosti zbog kojih bi optuženiku bile utvrđene manje pojedinačne zatvorske kazne i blaža jedinstvena kazna zatvora od one na koju je osuđen.
11.1. Drugostupanjski sud stoga smatra da su utvrđene pojedinačne kazne primjerene kaznenoj odgovornosti optuženika, dok je jedinstvena kazna zatvora izrečena na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti. Time će, i po mišljenju drugostupanjskog suda, doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije te individualizacije u kažnjavanju i pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog postupanja i preispita svoje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.
12. Slijedom iznijetog, kako optuženik žalbom nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu, 13. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
