Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Kž-319/2024-4

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rožca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. S., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Rijeci br. K-788/2020-16 od 19. travnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o uvjetnoj osudi i novčanoj kazni i izriče da se opt. S. S. za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 326. st. 2. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

II/ Odbija se u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika, kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci br. K-788/2020-16 od 16. travnja 2024. godine opt. S. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ/11, pa je za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 326. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. 1.1. Temeljem čl. 42. KZ/11, optuženiku je izrečena sporedna novčana kazna u visini 175 (stotinu sedamdeset pet) osobnih prosječnih dnevnih iznosa od 17,22 eura (sedamnaest eura i dvadeset dva centa), što iznosi 3.013,50 eura (tri tisuće trinaest eura i pedeset centi). Sporednu novčanu kaznu optuženik je dužan platiti u roku od 60 dana (šezdeset dana) od pravomoćnosti presude.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22-dalje u tekstu ZKP/08), opt. S. S. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi i sporednoj novčanoj kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora, strožiju novčanu kaznu i obveže ga na plaćanje stvarnih troškova kaznenog postupka.

2.1. Opt. S. S., po braniteljici M. V. B., odvjetnici iz R., u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika ističe kako je ista neosnovana, s prijedlogom da ju drugostupanjski sud odbije u cijelosti.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-280/2024 od 4. lipnja 2024. godine vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

4. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.

5. Osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o uvjetnoj osudi koja je u predmetnom slučaju izrečena opt. S. S.

5.1. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na navedenog optuženika prvostupanjski sud je od olakotnih okolnosti utvrdio priznanje optuženika glede počinjenje terećenog kaznenog djela, izraženo kajanje, obiteljske i socijalne prilike, te da optuženik do sada nije bio kazneno osuđivan na području Republike Hrvatske, dok mu otegotne okolnosti prvostupanjski sud nije našao. Međutim, olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud ocijenio kao posebno olakotne po svom karakteru nemaju taj značaj u smislu odredbe čl. 48. st. 2. KZ/11. Stoga osnovano državni odvjetnik ističe da je u predmetnom slučaju prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok je podcijenjen značaj otegotnih okolnosti što je utjecalo na pravilnost izbora vrste i visine kazne. Pri tome je za ukazati da je upravo na području Rijeke, Ogulina, Gospića i Karlovca u stalnom porastu ova vrsta kaznenog djela jer se iskorištava prostor slabije naseljenosti uz granicu Bosne i Hercegovine i tzv. meka granica da se ilegalno i mimo granične kontrole prevoze osobe iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku, a potom i dalje. Na taj način ugrožava se sigurnost Republike Hrvatske, ali i Europske unije.

5.2. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda uvjetna osuda koja je izrečena optuženiku je preblaga i nije primjerena stupnju kaznenopravne odgovornosti za kazneno djelo za koje je opt. S. S. proglašen krivim. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u tome dijelu, ovaj drugostupanjski sud je opt. S. S. za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 326. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

5.3. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

6. Primjenom odredbi čl. 42. KZ/11, prvostupanjski sud je optuženiku izrekao novčanu kaznu kao sporednu kaznu. Odredbom čl. 40. st. 5. KZ/11, propisano je da se za kaznena djela iz koristoljublja može izreći novčana kazna kao sporedna. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio imovinski i socijalni status optuženika. Naime, optuženik je državljanin Republike I., porijeklom iz I., zaposlen sa primanjima u iznosu od 1.600,00 eura, lošeg imovnog stanja, oženjen, otac jednog punoljetnog i dvoje maloljetne djece, te nema vrjednije pokretne i nepokretne imovine na području Republike Hrvatske iz koje bi se prodajom mogla naplatiti novčana kazna. Stoga imajući u vidu navedene okolnosti, a posebno da je optuženiku izrečena uvjetna osuda nakon čega je pušten na slobodu, te napustio teritorij Republike Hrvatske, ovaj drugostupanjski sud je stao na stanovište da izricanje novčane kazne u odnosu na optuženika u predmetnom slučaju ne bi bilo svrsishodno jer se ista ne bi mogla objektivno naplatiti obzirom na teško imovinsko stanje optuženika. Uslijed navedenog žalbeni navod državnog odvjetnika glede izricanja novčane kazne kao sporedne kazne ukazuje se neosnovanim.

7. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda optuženik je obavezan na plaćanje prouzročenih troškova kaznenog postupka u iznosu koji je bio primjeren duljini trajanja postupka, pa se u tome dijelu žalbeni navod državnog odvjetnika ukazuje neosnovanim. Naime, u predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08.

8. Slijedom navedenog valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o uvjetnoj osudi i novčanoj kazni, kako je to navedeno pod toč. I/ izreke ove presude (čl. 486. st. 1. ZKP/08), dok je žalbu državnog odvjetnika u preostalom dijelu valjalo odbiti, te u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08), kako je to navedeno pod toč. II/ izreke ove presude.

Osijek, 13. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić