Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savske cesta 62

Poslovni broj: I Kž-Us-12/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TS, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točka 4. u vezi sa člankom 190. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenih protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj K-Us-6/2023. od 21. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog TS i braniteljice optuženika, odvjetnice Nike Pinter,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog TS kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci proglašen je krivim optuženi TS zbog kaznenog djela protiv javnog reda, produljeno kazneno djelo počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. u vezi kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11. sve uz primjenu članka 52. KZ/11., te je na temelju navedene odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 28. siječnja 2020. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11. u vezi sa člankom 560. stavak 1. i 2. i člankom 559. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22 - dalje: ZKP/08.), utvrđeno je da novčani iznos od 30.000,00 (trideset tisuća) eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi TS ostvario kaznenim djelom te da je novčani iznos od 30.000,00 (trideset tisuća) eura imovina Republike Hrvatske. Iz privremeno oduzetog novčanog iznosa od 68.030,00 (šezdeset osam tisuća trideset) eura oduzima se od optuženog TS novčani iznos od 30.000,00 (trideset tisuća) eura koji se kao imovinska korist ima uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske po pravomoćnosti ove presude.

1.2. Na temelju članka 78. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi članka 77. KZ/11. od optuženog TS kao prošireno oduzimanje imovinske koristi oduzima se preostali novčani iznos oduzet potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta i to : 38.030 (trideset osam tisuća trideset) eura, novčani iznos od 320 CHF (tristo dvadeset švicarskih franaka) te iznos od 8.200,00 (osam tisuća i dvjesto) kuna pa se navedeni iznosi, koji postaju imovina Republike Hrvatske, imaju uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

1.3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog TS oduzeti su mobitel marke Huawei [IMEI broj] i [IMEI broj] sa pripadajućom SIM karticom, mobitel marke iPhone [IMEI broj], mobitel crne boje na čijoj poleđini je natpis "1+", mobitel marke Wiko [IMEI broj] sa pripadajućom SIM karticom operatera A1 [IMEI broj], mobitel sivo srebrne boje, na čijoj poleđini je natpis "1+".

1.4. Na temelju članka 190. stavak 8. KZ/11. od optuženog TS oduzeto je 16,70 grama droge marihuana, 0,16 grama amfetamina te uređaj za vakumiranje na kojem je utvrđena prisutnost amfetamina.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1.,6. i 7. ZKP/08. naloženo je optuženom TS da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 ( šesto šezdeset eura šezdeset jedan cent / pet tisuća) kuna, troškove vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" i to toksikološko vještačenje koje se odnosi na vještačenje materije simulirano otkupljene dana 11. kolovoza 2019. u iznosu od 199,08 eura / 1.550,00 ( sto devedeset devet eura i osam centi / tisuću petsto pedeset) kuna, toksikološko vještačenje materije oduzeto od CS **.**.2019. u iznosu od 165,90 eura / 1.250,00 (sto šezdeset pet eura i devedeset centi / tisuću dvjesto pedeset) kuna, daktiloskopsko vještačenje u iznosu 291,19 eura / 2.194,00 ( dvjesto devedeset jedan euro i devetnaest centi / dvije tisuće sto devedeset četiri) kune, toksikološko vještačenje materije simulirano otkupljene dana 15. svibnja 2019. u iznosu od 5.574,35 eura / 42.000,00 ( pet tisuća petsto sedamdeset četiri eura i trideset pet centi / četrdeset dvije tisuće) kuna te toksikološko vještačenje materije simulirano otkupljene 1. srpnja 2019. u iznosu od 1.984,20 / 14.950,00 ( tisuću devetsto osamdeset četiri eura i dvadeset centi / četrnaest tisuća devetsto pedeset) kuna, dok će se o ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članka 467. točka 4. u vezi s člankom 471. stavak 1. točka 1. ZKP/08.) s prijedlogom da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

2.1. Optuženi TS žali se po braniteljici Niki Pinter, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 3., točka 11. i stavak 2. ZKP/08.), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi i troškovima postupka s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu uvaži, pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće".

2.2. Žalbu je podnio i optuženik osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, "nepravičnog suđenja, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u činjenicama i samoj odluci o kazni“, zbog odluke o kazni, oduzimanju protupravno stečene imovinske koristi i troškova postupka s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i to pred potpuno izmijenjeno vijeće. Ujedno predlaže da se ukine istražni zatvor. Obje žalbe, optuženika i njegove braniteljice razmatrane su kao jedinstvena žalba optuženog TS, s obzirom da se sadržajno nadopunjuju.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik osobno i po braniteljici odvjetnici Niki Pinter s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 2. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti optuženika, čija prisutnost je osigurana putem konferencijskog video uređaja i njegove braniteljice, odvjetnice Nike Pinter, a u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08. u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika.

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

7.Uvodno treba napomenuti da je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske rješenjem od 30. ožujka 2023. broj I Kž-Us-58/22. odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Kž-Us- 58/2022-11. od 26. siječnja 2022. prihvatio žalbu optuženika i ukinuo pobijanu presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. i predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

8. Optuženi TS u žalbi tvrdi da je iz istih razloga zbog kojih osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer su izostali razlozi temeljem kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio da je osoba pod nadimkom T upravo ŠS koji je ustrojio zločinačko udruženje i da je optuženik počinio kazneno djelo u sastavu tog zločinačkog udruženja. Međutim, prvostupanjski je sud dao razloge na temelju kojih dokaza je utvrdio da se pod nadimkom T krije osoba imena ŠS, da je ustrojio zločinačko udruženje u koje je povezao slovenske i hrvatske državljane. To proizlazi iz iskaza prikrivenog istražitelja, izlista kontakata, fotografija praćenja, te povezujući utvrđenja iz tih dokaza sa utvrđenjima iz pravomoćnih presuda Okružnog suda u Ljubljani u odnosu na KS, US i ĆS i pravomoćnih presuda Županijskog suda u Rijeci (Kov-Us 5/2020. u odnosu na MS, CS i Kov-Us 7/2020.u odnosu na HS), nije sporna uključenost ŠS u kriminalnu aktivnost kao organizatora a optuženog TS kao člana zločinačkog udruženja(točka 7.2. obrazloženja presude). Sasvim je drugo pitanje što se optuženik s takvim utvrđenjima i zaključcima ne slaže, što predstavlja drugu žalbenu osnovu, o čemu više u okviru žalbene osnove koja se odnosi na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08.

9. Suprotno žalbenim navodima u ponovljenom postupku prvostupanjski je sud postupio po uputi drugostupanjskog suda i sa slovenskog jezika preveo onaj dio optužnice Specijaliziranog državnog tužilaštva Republike Slovenije broj KT 2246/20. od 20. srpnja 2020., i to 53 stranice prijevoda, koji je relevantan za zaključak ( uz druge dokaze) da je ŠS ustrojio zločinačko udruženje, u koje je povezao i optuženog TS, a iz kojih proizlaze i konkretne aktivnosti optuženika na području Republike Slovenije u Grosuplju, dana 10. ožujka i 25. travnja 2019. kada je izvedena prodaja droge prikrivenom istražitelju. S obzirom da su povodom te optužnice donesene nepravomoćne presude Okružnog suda u Ljubljani broj K- 45223/22 protiv ŠS i broj K-5747/20. protiv DS, IS i dr. prvostupanjski je sud preveo i izreke tih presuda kao i izreku pravomoćne presude Okružnog suda u Ljubljani K-8327/21.protiv FS. Prevedeni dio optužnice dostavljen je optuženiku dok je prema stanju spisa optuženik izvršio uvid u spis dana 14. srpnja 2023. dakle, kada su u spis već dostavljeni prijevodi dijela navedenih presuda (23. 6. 2023. i 10. 7. 2023.), pa nema govora da optuženik nije imao mogućnost upoznati se sa njihovim sadržajem na jeziku koji razumije prije nego što su ti dokazi pročitani na raspravi 18. 7. 2023. Jednako tako izviješća prikrivenog istražitelja za 9. 3. 2019., suprotno navodima žalbe, u spisu se nalazi na hrvatskom jeziku (list 748-749), kao i izviješće na listu 1058-1059 za koje obrana tvrdi da nije prevedeno, dok je izviješće za 10.3. 2019. prevedeno sa slovenskog na hrvatski jezik (prijevod na listu 2237-2242). Dio spisa od 1031 do 1334 strane za koji optuženik tvrdi da je na slovenskom jeziku koji ne razumije, treba reći da se odnosi na dokumentaciju uz europski istražni nalog i rezultata posebnih dokaznih radnji provedenih u Republici Sloveniji, uz to dio dokumentacije-izvještaji je na hrvatskom jeziku (list 1204-1206, 1284-1327), dio je preveden po tumaču na hrvatski jezik strani 2237-2302. i odnosi se na izvješća o tajnom praćenju optuženika za 10.3.2019. i 25. 4. 2019., izviješće o pretrazi paketa s drogom 12. 3. 2019. i 26.4. 2019., izviješća o tajnom praćenju ŠS od 26.4.2019.,koja se odnose na radnje za koje se optuženik tereti da ih je počinio u Sloveniji, dok se ostali prevedeni dio odnosi na izviješća u vezi krijumčarenja droge iz Južne Amerike, koje radnje je državni odvjetnik ispustio iz optužnice kao i na druge sudionike (ŽS, NS, SS). Neprevedeni dio dokumentacije odnosi se na izviješća za JS a ne na optuženika. Jednako tako, dio dokumentacije za koju optuženik prigovara da je na slovenskom koji ne razumije, je zapravo na njemačkom jeziku (list 1219 – 1234, 1274-1277) i španjolskom (list 1241- 1248, 1253 - 1258) a za taj dio se optuženik nije izjasnio da ga ne razumije. Na taj način, prevođenjem većeg dijela spisa, (neprevedeni dio slovenske optužnice koji je optuženik tražio da se prevede, sud nije koristio prilikom odlučivanja time da je donijeta i nepravomoćna presuda),veći dio pribavljene dokazne građe a i načina njezinog pribavljanja obrani nije ostao nepoznat i stoga nisu ograničena prava optuženika na obranu jer optuženiku nije uskraćeno da se na raspravi služi svojim jezikom i da na svojem jeziku prati tijek rasprave tako da nije ostvarena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točka 3. ZKP/08., niti su povrijeđena jamstva pravičnosti postupka pa nije ostvarena ni bitna povreda iz članka 468. stavka 2.

ZKP/08. koju optuženik obrazlaže jednakim razlozima.

10.Isto tako nije ostvarena daljnja bitna povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. time što bi, kako tvrdi žalitelj,tijekom postupka optuženiku bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer su odbijeni prijedlozi obrane po sudu prvog stupnja da se ispitaju ŠS, ES, US, LS, ZS, RS, slovenski prikriveni istražitelji.

10.1.Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud navedeno načelo nije povrijedio. Prije svega, sud nije dužan prihvatiti sve dokaze koje stranke predlože, već samo one koje ocijeni bitnima za utvrđivanje činjeničnog stanja. Pri tome, je dužan navesti razumne razloge zbog kojih se pojedini dokazni prijedlog odbija, a to je prvostupanjski sud opširno učinio u obrazloženju svoje presude (točke 22.7.-22.29). S druge strane, prvostupanjski je sud prihvatio druge dokazne prijedloge obrane pa između ostalog ispitao hrvatske prikrivene istražitelje (1. i 2.), svjedoke HS, CS, BS, ĐS i GS. Što se tiče svjedoka AS, voditelja službe za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Rijeka čije ispitivanje optuženik predlaže u žalbi, radi se o svjedoku čije ispitivanje optuženik nije predložio tijekom postupka time da se radi o svjedoku koji kao voditelj službe nema neposredna saznanja.

10.2. Konačno nije ostvarena niti bitna povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku na raspravi 18. srpnja 2023. pročitao iskaze svjedoka OS i MS ranije ispitanih pred istim predsjednikom vijeća, sukladno svojoj ovlasti iz članka 431. stavak 7. i 8. ZKP/08. Stoga suglasnost stranaka za posredno izvođenje dokaza na koju žalba ukazuje, nije od utjecaja. Što se tiče svjedokinje VS ranije ispitane pred državnim odvjetnikom sukladno članku 431. stavak 7. i 8. ZKP/08., te iako je obrana ranije prije ukidne odluke bila suglasna da takav nekonfrontirani dokaz bude korišten u dokaznom postupku, u ponovljenom postupku, obrana je imala primjedbe jer je njen iskaz čitan. Međutim, radi se o svjedokinji koja nema saznanja o djelu niti ulozi optuženika u počinjenju djela, što potvrđuje i njen partner ČS, pa se osuđujuća presuda ne temelji niti isključivo niti u pretežitoj mjeri na nekonfrontiranom iskazu te svjedokinje. Ista presuda bila bi donesena i bez tog dokaza.

10.3. Suprotno žalbenim navodima optuženika svi nalozi suca istrage za primjenu posebnih izvidnih mjera od 2. ožujka 2018. broj Kir-t-Us-3/2018. kojim su određene i svi kasniji nalozi kojima su određene i proširene mjere do 2. rujna 2019. dostatno su obrazloženi te kao takvi nisu nezakoniti u smislu članka 10. stavak 2. točka 2. i 4. ZKP/08. niti je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. na koju upire optuženik.

10.4. Tako u odnosu na nalog Kir-Us-3/2018. od 1. lipnja 2018. u kojem su određene mjere iz članka 332. stavak 1. točka 1. i 4. ZKP/08. prema HS, a iz kojeg su proizašle i mjere prema optuženom TS, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi manjkavosti i nedostatke u nalogu suca istrage u određivanju posebnih dokaznih radnji a kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora i tajno praćenje i tehničko snimanje osoba. Tako suprotno žalbenim navodima optuženika, i prema recentnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Kž- Us-1/2022. od 2. veljače 2023., a koji je utemeljen na presudi Suda Europske unije od 16. veljače 2023., HYA i drugi, C-349/21, ECLI:EU:C:2023:102, dostatno je u nalogu za posebnu dokaznu radnju citirati zahtjev državnog odvjetnika ako se usporednim čitanjem odluke o odobrenju i zahtjeva za nadzor može razumjeti razloge kojima se rukovodio sudac istrage izdajući nalog. Upravo u zahtjevu USKOK- a (list 38-44) navedeni su detaljni i opširni razlozi za izdavanje naloga i osnova sumnje na počinjenje kaznenog djela i u odnosu na HS (kontakti sa MS), tako da uz prihvaćanje svih navoda iz podnesenog zahtjeva državnog odvjetnika i priloga koji su uz taj zahtjev dostavljeni i koji su u obrazloženju rješenja dijelom citirani, suprotno navodima optuženika, nema govora o izostanku valjanih i dostatnih razloga za njegovo izdavanje, što bi rezultiralo nezakonitošću dokaza proizašlih iz tako izdanog i obrazloženog naloga. To se odnosi i na nalog od 13. 12. 2018. Kir-t-Us-3-2018. o čemu se u svojoj odluci već izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske (I Kž-Us- 9/2021. od 9. veljače 2021).

10.5. Stoga su nalozi suca istrage sukladni zakonu, pa su i zakoniti dokazi prikupljeni na temelju tih naloga, a suprotno žalbenom prigovoru optuženika.

10.6. Jednako tako iz iskaza prikrivenog istražitelja u komparaciji s pismenim izvješćima, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se ne radi o nezakonitom dokazu, jer prikriveni istražitelj u svom postupanju nije prešao granice pasivnog ponašanja i poticao HS na kriminalnu aktivnost. Naime, cijeneći da li ima elemenata poticanja, u smislu članka 332. stavak 10. ZKP/08. ono mora biti uporno i dugotrajno i kao takovo predstavljati glavni faktor pri stvaranju volje za počinjenje kaznenog djela, a to konkretno nije slučaj, jer iz izviješća i iskaza prikrivenog istražitelja proizlazi da je do kontakta prikrivenog istražitelja i HS a time i optuženog TS došlo na inicijativu HS, dok izjava prikrivenog istražitelja da želi kupiti opojnu drogu, i da mu govori da želi da i „on nešto zaradi“, „da su pare tu“ nema značaj poticanja, već predstavlja sastavni dio svake kupoprodaje kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud (točka 9.4.).

10.7. Obrana problematizira zakonitost dokaza, izlist kontakata i uspostava veza, izostankom naloga suca istrage za provjeru uspostavljanja telekomunikacijskog kontakta, sukladno članku 339.a ZKP/08. Međutim, u odnosu na iznesene žalbene razloge prvenstveno treba istaknuti da su događaji i kaznena djela pokriveni nalogom suca istrage za provođenjem posebnih dokaznih radnji od Kir-Us-3/2018. od 2. ožujka 2018. do 2. rujna 2019. kojima su određene i produžene mjere iz članka 332. stavak 1. točka 1. ZKP/08, nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu i stoga se ne radi o nezakonitom dokazu.

10.8.Slijedom navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povredi Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda niti o povredi Ustava Republike Hrvatske, kako se to pogrešno ističe u žalbi optuženika.

11. Optuženik prigovara kvaliteti obrane koju mu je pružala braniteljica po službenoj dužnosti Ksenija Lučić, tvrdi da je „suđen bez pravne pomoći“. Međutim, prema stanju spisa proizlazi da je optuženik u postupku u većem dijelu ima više izabranih branitelja, da je braniteljica po službenoj dužnosti Ksenija Lućić postavljena 24. studenog. 2021. kada je optuženik izabranom branitelju Antonu Denoni otkazao punomoć, te je bila prisutna svim raspravama ( osim u periodu od 21. lipnja 2023. do 5. srpnja 2023. kada je razriješena ali je ponovno postavljena),a radi neometanog vođenja postupka, jer iako je optuženik angažirao druge branitelje Ivu Bilandžija, Niku Pinter, Davora Štorgu, Matiju Miloša, Mateu Bojanić Kožul koji su se izmjenjivali, da je istodobno imao tri branitelja od povjerenja kojima je istog dana otkazao punomoć uzimajući nove, od kojih se dvoje nisu ni pojavili na raspravi, da su novi branitelji vrlo brzo otkazali punomoć,posljednji branitelj to je učinio 13. srpnja 2023. nakon toga do kraja postupka 19. srpnja 2023. okrivljenika brani samo braniteljica po službenoj dužnosti, dok je očito da se radi o zloupotrebi prava od strane optuženika kako je to utvrdio prvostupanjski sud na raspravnom zapisniku od 14. srpnja 2023. kada je uskratio pravo okrivljeniku da traži razrješenje braniteljice po službenoj dužnosti Ksenije Lučić. Stoga nema govora da je povrijeđeno pravo na obranu iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. na koju povredu optuženik očito upire iako ju izričito ne naznačuje.

12. Pobijajući pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, optuženi TS u žalbi tvrdi da provedenim dokazima nije utvrđeno da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. točka 4 KZ/11. u sastavu zločinačkog udruženja, ukazujući da nije član niti je znao za postojanje zločinačkog udruženja, tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da se pod nadimkom T krije osoba imena ŠS koji bi ustrojio zločinačko udruženje u koje je između ostalih povezao slovenske i hrvatske državljane, uključujući i njega.

12.1. Obrazlažući iznijete žalbene tvrdnje, optuženik ističe da svjedoci HS i CS u iskazima navode da nisu članovi zločinačkog udruženja, kao ni optuženik, nije ih angažirao ŠS, niti su radili za njega, da je svjedok HS iskazivao o poticanju prikrivenog istražitelja i PS, i da je potvrdio da je optuženik prodavao „robu na crno“.

12.2. Međutim, zaključci prvostupanjskog suda o ostvarenju zakonskih obilježja kaznenog djela za koje je optužen TS temelje se na analizi nadzirane komunikacije, izlista kontakata, iskaza prikrivenih istražitelja, fotografije praćenja, čiji sadržaj i smisao je prvostupanjski sud pravilno utvrdio povezujući razgovore i razmijenjene SMS poruke s aktivnostima koje su zabilježene izviješćima tajne pratnje.

12.3. U odnosu na tvrdnju optuženika da prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog obrane da se ispitaju svjedoci, a osobito ŠS, treba reći da je sud slobodan u ocjeni koje će dokaze provesti, da je iznio razloge odbijanja dokaznih prijedloga pod točkom 10. 10.1., time da su relevantne činjenice na dovoljan način razjašnjene izvođenjem drugih dokaza, tako da uloga optuženog TS kao člana zločinačkog udruženja kojeg je ustrojio ŠS proizlazi iz raščlambi snimljenih telefonskih razgovora i mjera tajnog praćenja, izviješća prikrivenih istražitelja i njihovih iskaza, fotodokumentacije, DVD snimki, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta dok slovenska optužnica, presude Okružnog suda u Ljubljani i presuda na temelju sporazuma hrvatskih sudova ne predstavljaju jedini i odlučujući dokaz, kako tvrdi obrana, već se radi samo o podupirućim dokazima. Upravo sadržaj tajno snimljenih i na raspravi reproduciranih razgovora i dokumentacije tajnih mjera praćenja, sadržaj kojih dokaza je prvostupanjski sud analizirao, ukazuju na uključenost optuženika, ŠS, CS, MS i HS u inkriminiranu kriminalnu aktivnost.

12.4. Tako sadržaji intenzivne i učestale komunikacije koju su vodili prikriveni istražitelj, HS, optuženik te ŠS putem kriptiranih mobitela, govori o dogovoru oko kupnje droge, slanju uzoraka, razgovora kojima se raspituju da li je sve u redu, da iz komunikacije prikrivenog istražitelja i optuženika proizlazi da uzima drogu od jednog C, da ga u telefonu ima spremljenog pod nadimkom T, a mjerama tajnog praćenja te nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora utvrđeno je da je ta osoba ŠS, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda upućuju na izvjesni zaključak da su uz optuženika u inkriminiranu kriminalnu aktivnost bili uključeni HS, CS i MS, a to udruženje da je organizirao i vodio ŠS. S pravom je, stoga prvostupanjski sud prihvatio istinitima iskaze prikrivenih istražitelja jer su potkrijepljeni izvješćima tajnog praćenja i snimanja te se presuda, suprotno navodima žalbe, ne temelji isključivo na iskazu prikrivenog istražitelja kojeg je vodio sa optuženikom što je protivno odredbi članka 333. stavak 3. ZKP/08. Prigovori optuženika odnose se na preocjenu iskaza prikrivenih istražitelja smatrajući ih neistinitima ponavljajući navode o poticanju istražitelja na počinjenje kaznenog djela (o tome u točki 10.6.), međutim, prvostupanjski sud utvrđujući činjenično stanje, s pravom te prigovore nije prihvatio. Stoga ne stoji tvrdnja optuženika da se iza nadimka T ne krije osoba imena ŠS osporavajući postojanje zločinačkog udruženja i zaključak prvostupanjskog suda da je kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11. bilo počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja.

12.5. Prema tome, to što u ovom postupku svjedoci HS i CS koji su pravomoćno osuđeni zbog sudjelovanja u počinjenju upravo predmetnog kaznenog djela, evidentno neistinitim iskazima, koje sud prvog stupnja s pravom ne prihvaća, nastoje pogodovati interesima optuženika nije relevantno jer potpuna dokazanost navoda optužbe proizlazi iz navedenih materijalnih i personalnih dokaza. dok je s pravom prvostupanjski sud otklonio obranu optuženika da nije član zločinačkog udruženja neistinitom.

12.6. Iz naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Državni odvjetnik u svojoj žalbi, zbog odluke o kazni navodi da je prvostupanjski sud na strani optuženika pravilno utvrdio otegotne okolnosti u vidu njegove dosadašnje osuđivanosti, izraženu kriminalnu volju i upornost u počinjenju djela, da je pokušao utjecati na ishod postupka, međutim da ih nije dovoljno cijenio, a da je propustio otegotnim vrednovati da se radi o visoko rangiranom počinitelju unutar zločinačkog udruženja, da radnje imaju karakter međunarodnog djelovanja ( u Sloveniji), da se radi o većem broju radnji (11), o većoj količini teških droga koja na tržištu ostvaruje visoku zaradu. Smatra da izrečenom kaznom zatvora nije ispunjena svrha kažnjavanja, te da je istu, i to kako u smislu specijalne, tako i u smislu generalne prevencije, moguće ostvariti tek izricanjem kazne zatvora u duljem trajanju.

13.1. Optuženik iako ističe žalbenu osnovu odluke o kazni, iz sadržaja žalbe može se zaključiti da izražava nezadovoljstvo smatrajući je previsokom.

13.2. Protivno žalbenim navodima, a u odnosu na obje žalbe zbog odluke o kazni, time da optuženik ne daje konkretni prijedlog u odnosu na kaznu drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti na strani optuženika važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri vrednovao.

13.3. Tako je prvostupanjski sud, određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti, uzeo u obzir i pravilno cijenio optuženiku kao otegotno njegovu višestruku osuđivanost, iskazanu upornost kada je u kratkom periodu u 11 navrata prodao značajnu količinu teških droga i ostvario značajniju imovinsku korist, te cijeneći njegovu ulogu u okviru zločinačkog udruženja, dakle, sve okolnosti na koje upire i državni odvjetnik.

13.4. Dakle, sve naprijed navedene otegotne okolnosti, a u odsutnosti olakotnih, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske upućuju na zaključak da se radi o počinitelju kojem je radi ostvarenja specijalne i generalne prevencije, ali i druge svrhe kažnjavanja potrebno izreći kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina. Upravo takvom kaznom dostatno će se utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, a ujedno izrečena kazna sadrži dostatnu količinu društvene osude za djelo koje je optuženik počinio na štetu društvene zajednice. Istovremeno, ta kazna će zasigurno pozitivno utjecati na jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će djelovati, prvenstveno na optuženika, ali isto tako i na druge članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stoga su žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni neosnovane.

14. Optuženik neosnovano prigovara oduzimanju imovinske koristi, navodeći da prvostupanjski nije dao razloge o oduzimanju imovinske koristi od optuženika, te da se zbrajanjem iznosa iz potvrda o oduzetim predmetima ne dobiva iznos od 68.030 eura, koji je oduzet od optuženika. Međutim, prvostupanjski sud obrazlaže odluku o oduzimanju imovinske koristi točka 17. - 18.10. i ta je odluka pravilna. Tako je od optuženika prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta ( POPOP broj: 01275722., 01275727., 01275728. i 01275729. ) oduzet novac u iznosu od 68.030,00 eura, od čega iznos od 30.000,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je ostvario kaznenim djelom, dok ostatak od 38.030,00 eura, te iznos od 8.200,00 kuna i 320 CHF, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da predstavlja imovinsku korist od kaznenog djela jer se radi o imovini koja je nesrazmjerna zakonitim prihodima optuženika. Takvu odluku prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer prvostupanjski sud s pravom ne prihvaća iskaze svjedoka BS, ĐS i GS da se radi o zakonito stečenim prihodima (točka 18.8. prvostupanjske presude).

15. U odnosu na troškove postupka iz prvostupanjske presude proizlazi da je optuženik obvezan snositi trošak vještačenja, materije koja je oduzeta od osuđenog CS, čemu neosnovano prigovara optuženik navodom da on nije prouzročio taj trošak. Međutim, iako je materija-droga oduzeta od CS, neposredno prije on ju je preuzeo od optuženika koji ga je angažirao da prevozi drogu. Prema tome, nema dvojbe da je oduzeta droga zapravo optuženikova i da je svojim postupanjem prouzročio trošak vještačenja oduzete droge. Napominje se da CS u presudi kojom je oglašen krivim nije obvezan platiti taj trošak.

16. Odluka o oduzimanju predmeta, koju je drugostupanjski sud ispitao sukladno članku 478. ZKP/08. temelji se na pravilno utvrđenim činjenicama i valjanoj primjeni zakona.

17. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao ni povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Lana Petö Kujundžić