Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-Us-75/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OP i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 190. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.
– ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog OP, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-Us-150/2023. (K-Us-34/2022.) od 18. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog OP kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-Us-150/2023. (K- Us-34/2022.) od 18. siječnja 2024., na temelju članka 402. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. ispravno i 80/22. – dalje: ZKP/08.-I) određeno je suđenje u odsutnosti optuženom OP (s navođenjem osobnih podataka).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi OP po braniteljici, odvjetnici Ljiljani Bilbija, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-I i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. Spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.-II), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Optuženik u žalbi ističe da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama vezanim uz njegovu nedostižnost tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, a razlozi koji su navedeni da su u znatnoj mjeri proturječni čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
5.1. Međutim, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, a potom valjano, dostatno i jasno obrazložio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke da se optuženiku sudi u odsutnosti zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi optuženog da bi bila počinjena navedena povreda.
6. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ističe da se ne može nedvojbeno zaključiti da nije dostižan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske jer da mu pismena i pozive za raspravu prvostupanjski sud nije dostavio sukladno Ugovoru između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 6/98., Međunarodni ugovori, dalje: Ugovor) te Europskoj konvenciji o uzajamnoj pravnoj pomoći i pripadajućem Drugom dodatnom protokolu već putem pošte, kao i da nije poznata adresa na kojoj boravi, s obzirom da se s adrese u Beogradu, [adresa], pismeno vratilo s naznakom „nije tražio“, a ne s naznakom da bi na toj adresi bio nepoznat.
6.1. Iz spisa predmeta proizlazi da su točni navodi optuženika da mu je prvostupanjski sud pokušao izvršiti dostavu sudskih pismena i poziva putem pošte na navedenu adresu, a koja se vraćala uz naznaku „nepoznat“, „nije tražio“ i „preselio“, no suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je pokušao izvršiti dostavu optuženiku te utvrditi njegovu adresu u Republici Srbiji i putem međunarodne pravne pomoći, a kako to ispravno navodi u točkama 10. -12. obrazloženja pobijanog rješenja, dakle u skladu s odredbama Ugovora pa kada je isto ostalo bezuspješno, opravdano je zaključio da se optuženik najmanje dvije godine ne nalazi na adresama na području Republike Srbije te da nije moguće utvrditi njegovu adresu.
6.2. Kako je protiv optuženika određen istražni zatvor 24. siječnja 2023. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te su 27. siječnja 2023. izdane tjeralica i međunarodna tjeralica koje do danas nisu realizirane, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da optuženik nije dostižan tijelima kaznenog postupka Republike Hrvatske kao i da nije poznata adresa na kojoj boravi zbog čega je pravilno ocijenio da su se stekli zakonski uvjeti iz članka 402. stavka 3. ZKP/08. da se optuženiku sudi u odsutnosti.
7. Vezano uz žalbeni navod optuženika da bi mu suđenjem u odsutnosti bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, žalitelj zanemaruje činjenicu da je pravo optuženika da mu se sudi u njegovoj prisutnosti moguće ostvariti isključivo i jedino u situaciji kada je isti dostupan sudu, a što u ovom konkretnom kaznenom predmetu nije slučaj i to iz razloga koji su naprijed navedeni i obrazloženi. Stoga, donošenjem pobijane odluke prvostupanjski sud nije povrijedio načela koja se trebaju primjenjivati tijekom provođenja kaznenog postupka, odnosno nije došlo do povrede prava na pravično suđenje.
7.1. Nadalje, napominje se da je suđenje u odsutnosti optuženika iznimka i isto se može provesti jedino pod uvjetima propisanim zakonom, a u skladu sa člankom 497. stavkom 3. ZKP/08. Kazneni postupak u kojem je osoba osuđena u odsutnosti, ukoliko nastupi mogućnost da joj se ponovno sudi u njezinoj prisutnosti može se obnoviti, ako osuđenik ili njegov branitelj u roku od jedne godine od dana kada je osuđenik saznao za pravomoćnu presudu podnesu zahtjev za obnovu postupka u kojem je navedena adresa na kojoj se osuđeniku mogu dostavljati pismena i osuđenik obeća da će se odazvati sudskom pozivu.
8. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i donio na zakonu utemeljenu odluku zbog čega žalba ni po toj zakonskoj osnovi nije osnovana.
9. Dakle, kako žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 13. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
