Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
Poslovni broj: P-415/2022-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I.S. iz O., M. G. 81,
OIB:. zastupanog po punomoćniku M. M., . iz V.,
protiv tuženika M. K. iz A., K., M. S. 18A2,
. zastupane po punomoćniku H. L. H. .i iz
V., radi poništenja ugovora o darovanju, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika M. M. i punomoćnika tužene odvjetnice H. L. H., 28. svibnja 2024. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 13. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Poništava se Ugovor o darovanju nekretnina potvrđen kod javnog bilježnika M. K.u V., ovjerom potpisa I. S., broj OV -
. od 6. 9. 2004. godine između tužitelja I. S. iz O., M.
G. 81, ., kao darovatelja i tužene M. K. iz A.,
K., M. S. 18A2, OIB:., kao obarenika, a koji se
odnosi na darovanje ½ dijela nekretnina upisanih kod O. s.u V.a
u zk. ul. br. .k.o. O., a koje se sastoje od kč. br. .– kuća i dvor u selu površine .
Temeljem ove presude uspostavlja se ranije zemljišnoknjižno stanje na nekretnini upisanoj kod O. s.u V. u zk. ul. br. . k.o. O. kako
je bilo prije uknjižbe tužene po osnovi Ugovora o darovanju nekretnina od 6. 9. 2004. Nalaže se tuženoj M. K. iz A., K., M. St.18A2,
. da tužitelju I. S. iz O., M. G. 81,
. preda u roku od 15 dana ovu nekretninu u samostalni posjed slobodnu od svih osoba i stvari tužene.
Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju parnični trošak, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju I. S.. da naknadni tuženoj M. K. . parnični trošak u iznosu od 1.325,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi poništenja ugovora o darovanju. U tužbi navodi da je Ugovorom o darovanju od 6. 9. 2004. darovao tuženoj ½ dijela svojih suvlasničkih nekretnina upisanih kod O. s.u V.. u zk. ul. br. . k.o. O., da su u vrijeme zaključenja ugovora planirali živjeti zajedno u
istom kućanstvu, te da joj je prenio ½ svojih nekretnina uz dozvolu da su može uknjižiti kao suvlasnik istih. Nadalje navodi da iako su planirali živjeti zajedno da do toga nije došlo, a da je tužena rekla da neće provesti predmetni ugovor u zemljišnim knjigama, s tim da je naknadno saznao da je Ugovor ipak proveden. Tužitelj nadalje navodi da je isključiva pobuda za sklapanjem Ugovora o darovanju bila da s tuženom zasnuje zajednica, a kako do istoga nije došlo to tužitelj smatra da je Ugovor potrebno poništiti. Stoga tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će poništiti predmetni Ugovor o darovanju, uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje, te naložiti tužiteljici da mu preda u samostalni posjed nekretninu slobodno od osoba i stvari tužene, kao i da se obveže istu da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.
2.U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da iz predmetne tužbe proizlazi da tužitelj traži poništaj Ugovora o darovanju iz razloga što je navodno tužiteljeva isključiva pobuda za sklapanje predmetnog Ugovora bila da s njom zasnuje zajednicu, a do čega navodno nije došlo. Tužena se poziva na odredbu čl. 273.st.1. Zakona o obveznim odnosima iz koje proistječe da pobude iz kojih je Ugovor sklopljen, ne utječe na njegovu valjanost, te da je odredbom čl. 335. Zakona o obveznim odnosima, propisno da pravo zahtijevati poništaj (eventualno) pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, a to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora. Stoga tužena ističe da je nastupila prekluzija prava na poništaj. Nadalje tužena navodi da iz sadržaja samog Ugovora proizlazi, da potvrđuju da su izvanbračni drugovi, te da su u suposjedu nekretnina koje su bile predmet darovanja, a u kojim borave u vremenu kada nisu na radu u A.i, jer da se radi o zajedničkom domaćinstvu, da su sve do rujna 2021. bili u izvanbračnoj zajednici, koja izvanbračna zajednica je trajala preko 20 godina i to na način da su dio godine provodili skupa u A., gdje su oboje radili, a dio godine skupa provodili u O., na adresi
M. G. 81. Nadalje navodi da je tužitelj o svojoj namjeri darovanja predmetnih nekretnina dao i izjavu, ovjerenu kod javnog bilježnika M.K.u kojoj je ovlastio odvjetnika M. D. da od nadležnog Ministarstva ishodi potrebna odobrenja, a sve kako bi ona kao njegova izvanbračna supruga mogla steći suvlasništvo uknjižbom svojih prava u zemljišnim knjigama, obzirom da predmetni Ugovor nije mogla prevesti na sebe odmah po njegovom zaključenju iz razloga što u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Entiteta Republika Srpska, čija je državljanka, nije postojala uzajamnost u stjecanju prava vlasništva nekretnina, Sukladno iznijetom, tužena predlaže da sud po provedenom postupku tužbeni zahtjev tužitelj odbije u cijelosti, te istog obveže na platež troška parničnog postupka.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o darovanju, Rješenja Ministarstva pravosuđa od 15. 7. 2019. i 19. 12. 2008. , izjava tužitelja od 1. 9. 2004., izvršne je uvid u izvješće MUP RH od 5. 4. 2024., te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.
4.Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112 /99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a).
5. Predmet spora je poništenje Ugovora o darovanju nekretnina ovjerenog kod javnog bilježnika M. K. broj OV-. od 6. rujna 2004. sklopljenog
između tužitelja kao darovatelja i tuženice kao obdarenice, koji se odnosi na darovanje ½ dijela nekretnina upisanih kod O.s.u V. u zk. ul. br. . K.O.
O., a koje se sastoje od kč. br. . – kuća i dvor u selu površine 1173 m2 i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini, kao i nalaganje tuženici da tužitelju preda predmetnu nekretninu u samostalni posjed slobodnu od osoba i stvari tuženice.
. Među parničnim strankama nije sporno da su zaključile Ugovor o darovanju 6. rujna 2004. kojim je tužitelj darovao tuženoj ½ dijela svojih nekretnina upisanih u zk. ul. br. . K.O. O. kao i to da su parnične stranke upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine i to svaka za ½ dijela.
7. Sporno je
- ima li tužitelj pravo opoziva, odnosno poništenja darovnog ugovora,
- da je li nastupila zastara prava na podnošenje tužbe radi poništenje predmetnog Ugovora o darovanju
- da li je tužena uz dopuštenje tužitelja izvršila uknjižbu u zemljišne knjige s obzirom da je prema navodima tužitelja pobuda za sklapanje ugovora o darovanju bila da s tuženom zasnuje životnu zajednicu,
- da li postoji neharnost na strani tužene.
8. Rješenjem Ž. S. u S. br Gž- od 20. 10. 2022.
ukinuta je presuda ovoga suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, te je predmet vraćen na ponovno suđenje.
8.1. U obrazloženju ukidbenog rješenja navodi se da je potrebno utvrditi postojanje neharnosti na strani tuženice jer se i na tu osnovu za poništenje ugovora tužitelj poziva u tužbi, te da je strankama potrebno omogućiti raspravljanje o neharnosti.
9.Tužitelj u danom iskazu navodi da između njega i tužene nikada nije zasnovana izvanbračna zajednica, da su se upoznali na privremenom radu u A ,
da je ona njega zavela, te da se on zaljubio u nju, te da je to bilo 1994. kada je između njih postojala intimna veza. Nadalje je izjavio da je tužena živjela u A ,
da u Hrvatskoj nikada nije imala prebivalište niti nekretninu, da je samo povremeno s njim dolazila u Hrvatsku i da je tada boravila uglavnom kod njega, da je on očekivao da ću s tuženom zaključiti zajednicu, da ne zna točno je li tužena bila udana ili je ranije imala neku bračnu ili izvanbračnu zajednicu u kojoj je živjela u N . Ističe da ju je u to vrijeme zavolio i da bi joj dao sve da žive zajedno, te da je zato zaključio Darovni ugovor i naveo sve što je ona htjela. Međutim, ističe da tužena ništa nije ulagala u njegovu kuću u O , da se odmah poslije zaključenja ugovora 2004.
počela prema njemu bahato odnositi, nakon čega su se razišli i odonda da se nisu sastajali. Nadalje je izjavio da mu je tužena rekla da ona neće provesti taj Ugovor u zemljišnim knjigama, međutim kada je 2021. otišao u gruntovnicu da se iznenadio kada je vidio da je ona na temelju tog ugovora upisala svoj suvlasnički dio, te da su se posvađali oko toga, da ga je tužena čak udarila stolicom, da je intervenirala policija i podignuta je prekršajna prijava, da ne zna da li je tužena prekršajno odgovarala za to što se dogodilo, odnosno da ne zna da li je i kada podnesena prekršajna prijava, te da se ne može sjetiti kada je zbog tog incidenta policija došla na lice mjesta, ali da mu je tada tužena rekla da će u kuću dovesti Rome i imigrante. Nadalje je izjavio da su se on i M upoznali godinu dana prije zaključenja darovnog ugovora, da su zajedno kupili plac u O , ali da ne zna kada je to bilo, da je prijavljivao M boravište u Hrvatskoj kada god je ona to od njega tražila, da joj je prijavio boravište u svojoj kući i prije zaključenja Darovnog ugovora, a da ju je prijavljivao poslije darovanja, kad god me kod bi ga zamolila. Ističe da tužena i on nisu imali dogovor o nekoj zajednici života, obzirom da je između njih bilo trzavica. Na upit punomoćnika tužene, zašto od 2004. nije osporavao ugovor, odgovara da poslije svađe nije s tuženom nije ni živio ni kontaktirao, da se uglavnom viđali u A zato što žive 100
m jedno do drugog.
9.1.Tužena u danom iskazu navodi da su ona i tužitelj u izvanbračnoj zajednici bili sve do 2021., da su se upoznali 1993. ili 1994, a 1994. počeli zajedno živjeti, da su se upoznali u A i živjeli zajedno u A , a za vrijeme godišnjeg odmora išli u S , gdje tužitelj ima stan i dijete staro 12 godina, da tužitelj ima dvojno državljanstvo Hrvatsko i Slovensko, da je imao roditeljsku kuću u O u kojoj je živjela njegova mama, a s obzirom da su namjeravali zajedno živjeti da su kupili plac u O , koji i dan danas imaju, ali da je tužiteljeva majka tražila od njih da grade kuću u O , te im dala plac, na kojem su nakon dvije godine počeli graditi kuću, i to pored kuće u kojoj je živjela tužiteljeva majka, da je 2004. bio izgrađen jedan dio te kuće, a nakon čega su dograđivali garaže i šupe. Nadalje je izjavila da je tužitelju rekla da je njoj rizik ulagati novce, ako neće biti vlasnik dijela kuće, da je darovni ugovor provela tek 2019. kada je stekla mogućnost da kao strani državljanin odnosno državljanin BIH, može postati vlasnikom nekretnine u Hrvatskoj. Napominje da nije točno da je tužiteljem dogovorila da neće provesti Ugovor u zemljišnim knjigama, da to nije napravila odmah samo zato što do 2019. nije to mogla napraviti kao državljanin Bosne i Hercegovine. Nadalje tužena navodi da su sve što su zaradili ulagali u izgradnju kuće, da ona trenutno provodi pola godine u A i, a pola godine u O
kod svoje kćerke, da su se tužitelj i ona 2019. u A dogovorili da ona prevede dio kuće na svoje ime i da je sve što u darovnom ugovoru stoji i ispunila što se tiče ulaganja, također ističe da nije točno da je policija dolazila njima u kuću, te da nikada nije kažnjavana zbog bilo kakvog sukoba s tužiteljem, te da je do prestanka njihove izvan bračne zajednice 2021. došlo zato što je joj je tužitelj rekao da je našao drugu i da neće više živjeti s njom.
9.2.Uvidom u izjavu tužitelja danu kod javnog bilježnika 1. 9. 2004. proistječe da je ovlastio odvjetnika M. D. da od nadležnog Ministarstva ishodi potrebna odobrenja, a sve kako bi tužena kao njegova izvanbračna supruga mogla steći suvlasništvo uknjižbom svojih prava u zemljišnim knjigama kao državljanka Republike Bosne i Hercegovine.
9.3.Rješenjem Ministarstva pravosuđa RH od 19. 12. 2008. odbijen je zahtjev tužene za davanje suglasnosti za stjecanje prava suvlasništva u 1/2 dijela nekretnine označene kao kč. br. . kuća i dvor u selu, površine . upisana u zk. ul. .k. o. O., koja je predmet lzjave, sklopljene dana 1. rujna 2004., obzirom da je u
postupku utvrđeno da između Republike Hrvatske i Bosne i Entiteta Republike Srpske ne postoji uzajamnost u stjecanju prava vlasništva nekretnina.
9.4.Zahtjev tužene usvojen je rješenjem Ministarstva pravosuđa od 15. 7. 2019. nakon što je naknadno između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Entiteta Republika Srpska sklopljen sporazum o uzajamnosti stjecanja nekretnina, nakon kojeg sporazuma su se stekli uvjeti da tužena dobije suglasnost Ministarstva pravosuđa te upiše pravo suvlasništva na darovanim nekretninama.
9.5. Uvidom u povijesni prikaz zk. uloška br. . utvrđeno je, da je dana 20.
11. 2019. pod brojem Z-. zaprimljen predmetni Darovni ugovor radi uknjižbe prava vlasništva u korist tužene .
9.6. Iz izvješća MUP PU V. s. PP O. od 5. svibnja 2024. (
list 76 spisa) proistječe da izvršenim provjerama u IS MUP utvrđeno da je M. K. boravila u mjestu O., ul. M. G.15, gdje je živjela u izvanbračnoj zajednici sa
I. S., kao i da je utvrđeno da M. K. u periodu od 2015. do 2021. nije evidentirana u operativnim evidencijama prekršaja.
10. Sud je iskaz tužene ocijenio istinitim budući se u cijelosti podudara s provedenim dokazima glede upisa prava vlasništva kao i činjenice da nije evidentirana u operativnim evidencijama prekršaja, što je u suprotnosti s iskazom tužitelja da se protiv tužene vodio prekršajni postupak zbog fizičkog nasrtaja na njega.
11. Kako je predmet spora poništenje ugovora o darovanju sklopljenog 6. rujna 2004., a tada važeći Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91), nije uređivao ugovor o darovanju, na poništenje predmetnog ugovora o darovanju se primjenjuju pravna pravila austrijskog Općeg građanskog zakonika – OGZ-a koja se primjenjuju na temelju odredbe članka 1. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Narodne novine" broj 53/91).
Prema pravnom pravilu paragrafa 938. OGZ-a pogodba, kojom se kakva stvar daje komu bez plaće, zove se darovanje. Prema pravnom pravilu paragrafa 948. OGZ-
a darovanje, može se poreći, ako je obdarenik krivac kakve grube neharnosti prema svom dobročincu. Pod grubom neharnošću razumijeva se takva pozljeda tijela ili uvreda u poštenju, u slobodi ili u imovini, da se protiv uvrediocu može postupati službeno: ili na zahtijevanje uvrjeđenika po zakonu kaznenom. Nadalje, prema pravnom pravilu paragrafa 949. OGZ-a radi neharnosti postaje neharni za svoju osobu posjednikom nepoštenim, i ako uvrijeđenik nije oprostio neharnost, a od darovane stvari ostaje još štogod u naturi ili u vrijednosti, tada neharnost daje pravo i samome nasljedniku uvrijeđenika da išta protiv nasljedniku uvrjedioca, da se darovanje poreče.
11.1. Prema pravnom pravilu paragrafa 1487. OGZ-a pravo poreći darovanje radi neharnosti obdarenoga ima se izvesti u roku od tri godine od neharnosti jer protekom spomenutog vremena takvo pravo zastarijeva.
Nezahvalnost mora biti gruba u tolikoj mjeri da su njom ostvareni elementi umišljajnog izvršenja kaznenog djela koji bi mogao izazvati povredu tijela, ugleda, poštenja, povredu slobode ili imovine darovatelja, a takav stupanj nezahvalnosti tužena nije svojim ponašanjem iskazala, a što nesporno proistječe i iz izvješća MUP- a PU V. s. PP O. od 5. svibnja 2024 .
12. Temeljem provedenih dokaza sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za poništenje predmetnog Ugovora o darovanju u smislu citiranih odredbi OGZ-a te je stoga ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
Slijedom izrečenog sud je donio odluku kao u točci I izreke.
13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a. Sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud je priznao tuženoj troškove za zastupanja po punomoćniku određenih sukladno odvjetničkoj Tarifi i to za sastav odgovora na tužbu 250,00 eura s PDV-om, za zastupanje na ročištu od 9.6. 2022. 250,00 eura PDV-om, i pristup na ročište od 7.7.2022. 125,00 eura s PDV-om, za zastupanje na ročištu od 25. 5. 2023.
200,00 eura, za ročište od 19. 10. 2023. 100,00 eura, za zastupanje na ročištima od 24. 4. 2024. i 28. 5. 2024. po 200,00 eura.
Tuženoj nije priznat trošak na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući pristojba nije plaćen do dana donošenja presude.
Stoga je tuženoj dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 1.325,00 eura.
U Vinkovcima, 13. lipnja 2024.
Sudac: Marija
Pavlović v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.
OBAVIJEST;
1. . – punomoćni tužitelja
2. . – punomoćnik tuženika
