REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Gž-681/2024-2

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mirni-Nadi Terlević Sebastijan, u pravnoj stvari tužitelja N. D. d.o.o., S., OIB: …, kao upravitelja stambene zgrade u S., zastupana po zakonskom zastupniku D. V., a on po opunomoćenici D. Ž., odvjetnici u S., protiv tuženika M. G. iz S., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1407/2018 od 28. prosinca 2023., 13. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1407/2018 od 28. prosinca 2023. u pobijanoj točki III. rješenja.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I., utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena i da se smatra da nije bila ni podnesena. Točkom II. je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika T. K.-M. iz S., pod poslovnim brojem Ovrv-… od 13. travnja 2018., dok je točkom III. određeno da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 13,27 eura/100,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 28. prosinca 2023. do isplate po propisanoj kamatnoj stopi.

2. Protiv točke III. tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da nema razloga o odlučnim činjenicama, koji su i nejasni. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženik je vlasnik predmetne nekretnine, što proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga, a kao takav je o svakoj promjeni činjenice važne za naplati pričuve bio dužan obavijestiti tužitelja. Za zakonsku obvezu plaćanja zajedničke pričuve svakog suvlasnika, tako i tuženika, nije odlučna okolnost postojanja ugovora o kupoprodaji. Predlaže prihvaćanje žalbe i preinačenje pobijane odluke obvezivanjem tuženika da tužitelju nadoknadi potrebne troškove postupka i trošak žalbe.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud prihvatio je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka nakon izvršenog povlačenja tužbe po tužitelju, sve uz zaključak kako tuženik nije udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja, a da je tužitelj zato, odmah nakon toga povukao tužbu. Naime, ocjenjuje kako je tuženik prodao poslovni prostor još 2004. pa u utuženom razdoblju više nije bio njegov vlasnik, a nije ni platio utuženi iznos, nego je to učinila tvrtka G. d.o.o. S. koja je stvarni vlasnik tog poslovnog prostora.

5. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je, iako ne posve iz navedenih razloga po prvostupanjskom sudu.

6. Nije sporno da je tužitelj 22. listopada 2019. povukao tužbu protiv tuženika, tvrdeći da je tuženik podmirio predmetno potraživanje; da se tuženik povlačenju tužbe nije protivio, ali se protivio svojoj obvezi plaćanja troška tužitelju, tvrdeći kako nije pasivno legitimiran u predmetnoj pravnoj stvari jer je prodao nekretninu te kako on nije ni platio utuženi iznos, nego je to učinila treća osoba, vlasnik poslovnog prostora na koje se odnosi utuženo potraživanje.

7. Prema odredbi članka 158. stavka 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku nadoknaditi troškove postupka. Stavkom 2. tog članka propisano je da iznimno od stavka 1. tog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelj nadoknaditi tuženiku.

8. Sporno je i nadalje tko je, s obzirom na izvršeno povlačenje tužbe, dužan nadoknaditi troškove parnice protivnoj strani.

9. Osnovno je pravilo prema odredbi članka 158. stavka 1. ZPP-a da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku nadoknaditi troškove postupka, a iznimka od tog pravila je propisana stavkom 2. tog članka, u situaciji kada je tužitelj povukao tužbu odmah nakon udovoljenja zahtjevu tužitelja (što tužitelj tvrdi da se dogodilo u konkretnom slučaju).

10. Međutim, u situaciji kada tuženik osporava da je udovoljio zahtjevu prije nego što je tužitelj povukao tužbu, a tužitelj tvrdi suprotno, na tužitelju je bio teret dokaza (u konkretnom slučaju je to mogao učiniti i dostavom isprave iz koje bi bila vidljiva činjenica izvršenog plaćanja i osobe koja je dugovanje platila) da je upravo tuženik udovoljio njegovom tužbenom zahtjevu. Tuženik to, u konačnici, i ne može dokazivati jer ne može dokazivati negativnu činjenicu - da nije izvršio plaćanje.

11. Tužitelj nije dokazao da je upravo tuženik udovoljio njegovom zahtjevu pa je iz tog razloga pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je tužitelj dužan tuženiku (prema odredbi članka 158. stavka 1. ZPP-a) nadoknaditi parnične troškove predmetnog postupka.

12. Pravilno je utvrđena i visina troška, iznos plaćene sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 kuna, odnosno 13,74 eura.

13. Iako je u pravu tužitelj kada ističe pogrešnu ocjenu prvostupanjskog suda o tome da tuženik, uslijed zaključenja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine, više nije njen vlasnik (jer je vlasnik osoba koja je, kao takva, upisana u zemljišnoj knjizi), ta pogrešna ocjena nije utjecala na pravilnost odluke o trošku.

14. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi rješenje suda prvog stupnja, sve prema odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a.

15. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe, sve prema odredbi članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a.

U Puli, 13. lipnja 2024.

Sutkinja

Mirna-Nada Terlević Sebastijan