REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1378/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, po sucu toga suda, Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice V. P.1 , OIB: …, iz Z. B., II. tužiteljice V. P. , OIB:…, iz Z. B. i III. tužiteljice V. P.3 , OIB: 76613500313, iz Z., koji su zastupane po punomoćnici I. Š., odvjetnici iz Z., protiv tuženika banka R. A. d.d., OIB: …, iz Z., zastupanog po M. V., odvjetnici u O. društvu G.&G. d.o.o., sa sjedištem u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljica i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4593/2021-20 od 29. studenog 2022., 13. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4593/2021-20 od 29. studenog 2022. u pobijanom dijelu u točki II. izreke.
II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljica i prihvaćanjem žalbe tuženika u cijelosti preinačava se odluka o trošku sadržana u točki V. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4593/21-20 od 29. studenog 2022. tako da u tom dijelu sada preinačena glasi:
„V. Nalaže se tuženiku banci R. A. d.d., Z., OIB: …, da tužiteljicama V. P.1 , OIB: …, Z. B., V. P.2 , OIB: …, Z. B., i V. P. , OIB: …, Z., naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.012,33 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. studenog 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 168,21 EUR zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troška žalbenog postupka.
IV. Nalaže se tužiteljicama isplatiti tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. lipnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I.Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2. točka 1. Ugovora o kreditu broj 029-50-3818320 od dana 29. studenog 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika P. T. pod brojem: Ou-303/06, dana 02. prosinca 2006. godine, koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."
II.Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku banci R. A. d.d., Z., OIB: …, da tužiteljicama V. P.1 , OIB: …, Z. B., V. P.2 , OIB: …, Z. B., i V. P. , OIB: …, Z., na ime razlike preplaćenih iznosa kamata solidarno isplati iznos od 2.037,21 kn / 270,38 EUR , s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 30. studenog 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:
na iznos od 18,58 kuna od 29.11.2007 g. pa do isplate
na iznos od 18,49 kuna od 31.12.2007 g. pa do isplate
na iznos od 18,82 kuna od 29.01.2008 g. pa do isplate
na iznos od 19,01 kuna od 29.02.2008 g. pa do isplate
na iznos od 19,33 kuna od 31.03.2008 g. pa do isplate
na iznos od 18,85 kuna od 29.04.2008 g. pa do isplate
na iznos od 29,22 kuna od 29.05.2008 g. pa do isplate
na iznos od 29,58 kuna od 30.06.2008 g. pa do isplate
na iznos od 29,05 kuna od 29.07.2008 g. pa do isplate
na iznos od 29,07 kuna od 29.08.2008 g. pa do isplate
na iznos od 29,39 kuna od 29.09.2008 g. pa do isplate
na iznos od 31,78 kuna od 29.10.2008 g. pa do isplate
na iznos od 30,18 kuna od 01.12.2008 g. pa do isplate
na iznos od 32,22 kuna od 29.12.2008 g. pa do isplate
na iznos od 32,53 kuna od 29.01.2009 g. pa do isplate
na iznos od 32,67 kuna od 02.03.2009 g. pa do isplate
na iznos od 43,06 kuna od 30.03.2009 g. pa do isplate
na iznos od 43,16 kuna od 29.04.2009 g. pa do isplate
na iznos od 42,36 kuna od 29.05.2009 g. pa do isplate
na iznos od 41,78 kuna od 29.06.2009 g. pa do isplate
na iznos od 41,93 kuna od 29.07.2009 g. pa do isplate
na iznos od 42,24 kuna od 31.08.2009 g. pa do isplate
na iznos od 42,21 kuna od 29.09.2009 g. pa do isplate
na iznos od 41,90 kuna od 29.10.2009 g. pa do isplate
na iznos od 42,49 kuna od 30.11.2009 g. pa do isplate
na iznos od 42,96 kuna od 29.12.2009 g. pa do isplate
na iznos od 43,63 kuna od 29.01.2010 g. pa do isplate
na iznos od 43,47 kuna od 01.03.2010 g. pa do isplate
na iznos od 44,38 kuna od 29.03.2010 g. pa do isplate
na iznos od 44,21 kuna od 29.04.2010 g. pa do isplate
na iznos od 44,54 kuna od 31.05.2010 g. pa do isplate
na iznos od 47,44 kuna od 29.06.2010 g. pa do isplate
na iznos od 46,85 kuna od 29.07.2010 g. pa do isplate
na iznos od 48,67 kuna od 30.08.2010 g. pa do isplate
na iznos od 48,04 kuna od 29.09.2010 g. pa do isplate
na iznos od 47,03 kuna od 29.10.2010 g. pa do isplate
na iznos od 49,17 kuna od 29.11.2010 g. pa do isplate
na iznos od 51,89 kuna od 29.12.2010 g. pa do isplate
na iznos od 49,96 kuna od 28.01.2011 g. pa do isplate
na iznos od 50,64 kuna od 28.02.2011 g. pa do isplate
na iznos od 49,78 kuna od 28.03.2011 g. pa do isplate
na iznos od 49,93 kuna od 28.04.2011 g. pa do isplate
na iznos od 53,58 kuna od 30.05.2011 g. pa do isplate
na iznos od 53,93 kuna od 28.06.2011 g. pa do isplate
na iznos od 56,98 kuna od 28.07.2011 g. pa do isplate
na iznos od 55,42 kuna od 29.08.2011 g. pa do isplate
na iznos od 53,70 kuna od 28.09.2011 g. pa do isplate
na iznos od 53,52 kuna od 28.10.2011 g. pa do isplate
na iznos od 53,39 kuna od 28.11.2011 g. pa do isplate
od 28.12.2011 g. pa do isplate,
na iznos od 54,20 kuna
a sve u roku od 15 dana."
III. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 7. točka 1. Ugovora o kreditu broj 029-50-3818320 od dana 29. studenog 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika P. T. pod brojem: Ou-303/06, dana 02. prosinca 2006. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“.
IV. Nalaže se tuženiku banci R. A. d.d., Z., OIB: …, da tužiteljicama V. P.1 , OIB: …, Z. B., V. P.2 , OIB: …, Z. B., i V. P. , OIB: …, Z., zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 6.183,10 kn / 820,64 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:
na iznos od 46,11 kuna od 29.10.2008 g. pa do isplate
na iznos od 60,39 kuna od 29.12.2008 g. pa do isplate
na iznos od 70,68 kuna od 29.01.2009 g. pa do isplate
na iznos od 75,33 kuna od 02.03.2009 g. pa do isplate
na iznos od 62,52 kuna od 30.03.2009 g. pa do isplate
na iznos od 64,97 kuna od 29.04.2009 g. pa do isplate
na iznos od 45,37 kuna od 29.05.2009 g. pa do isplate
na iznos od 30,93 kuna od 29.06.2009 g. pa do isplate
na iznos od 34,77 kuna od 29.07.2009 g. pa do isplate
na iznos od 42,38 kuna od 31.08.2009 g. pa do isplate
na iznos od 41,72 kuna od 29.09.2009 g. pa do isplate
na iznos od 34,03 kuna od 29.10.2009 g. pa do isplate
na iznos od 48,46 kuna od 30.11.2009 g. pa do isplate
na iznos od 60,03 kuna od 29.12.2009 g. pa do isplate
na iznos od 76,49 kuna od 29.01.2010 g. pa do isplate
na iznos od 72,71 kuna od 01.03.2010 g. pa do isplate
na iznos od 95,05 kuna od 29.03.2010 g. pa do isplate
na iznos od 90,81 kuna od 29.04.2010 g. pa do isplate
na iznos od 99,07 kuna od 31.05.2010 g. pa do isplate
na iznos od 170,55 kuna od 29.06.2010 g. pa do isplate
na iznos od 155,83 kuna od 29.07.2010 g. pa do isplate
na iznos od 200,78 kuna od 30.08.2010 g. pa do isplate
na iznos od 185,25 kuna od 29.09.2010 g. pa do isplate
na iznos od 160,27 kuna od 29.10.2010 g. pa do isplate
na iznos od 212,98 kuna od 29.11.2010 g. pa do isplate
na iznos od 280,04 kuna od 29.12.2010 g. pa do isplate
na iznos od 232,56 kuna od 28.01.2011 g. pa do isplate
na iznos od 249,21 kuna od 28.02.2011 g. pa do isplate
na iznos od 228,03 kuna od 28.03.2011 g. pa do isplate
na iznos od 231,83 kuna
od 28.04.2011 g. pa do isplate
na iznos od 321,73 kuna
od 30.05.2011 g. pa do isplate
na iznos od 330,48 kuna
od 28.06.2011 g. pa do isplate
na iznos od 405,59 kuna
od 28.07.2011 g. pa do isplate
na iznos od 367,01 kuna
od 29.08.2011 g. pa do isplate
na iznos od 324,77 kuna
od 28.09.2011 g. pa do isplate
na iznos od 320,24 kuna
od 28.10.2011 g. pa do isplate
na iznos od 316,99 kuna
od 28.11.2011 g. pa do isplate
na iznos od 337,14 kuna uroku od 28.12.2011 g. pa do isplate,
od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku banci R. A. d.d., Z., OIB: …, da tužiteljicama V. P.1 , OIB: …, Z. B., V. P.2 , OIB: …, Z. B., i V. P. , OIB: …, Z., naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 8.894,77 / 1.180,54 EUR kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29. studenog 2022. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana.“
2.Protiv dijela ove presude pravovremene, potpune i dopuštene žalbe podnijele su tužiteljice i tuženik.
2.1. Tužiteljice žalbom pobijaju prvostupanjsku presudu u točki II. izreke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 2.037,21 kn / 270,38 eur te odluku o trošku sadržanu u toč. V. izreke u dijelu u kojem sud nije u cijelosti prihvatio zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP). Žalbeni prijedlog je da se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška u cijelosti kao i troška za sastav žalbe, a podredno, da se presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. ukine te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. 2.2. Tuženik žalbom pobija rješenje o trošku sadržano u točki V. izreke prvostupanjske presude zbog pogreške u računanju ukupnog broja bodova za dosuđene odvjetničke troškove tužiteljicama, zbog pogrešne primijene materijalnog prava iz odredbe čl. 154. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, s prijedlogom da se pobijano rješenje o trošku preinači u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak sastava žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.
3. Sa žalbama je postupljeno na temelju odredbe čl. 359. ZPP.
3.1. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalba tužiteljica protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je djelomično osnovana protiv odluke o trošku, dok je žalba tuženika protiv odluke o trošku postupka osnovana u cijelosti.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda žalitelja te po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjska presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Naprotiv, ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju tužiteljice u žalbi, a niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Predmet spora, u ovoj žalbenoj fazi postupka, je zahtjev tužiteljica za isplatom iznosa od 270,38 EUR na ime razlike preplaćenih iznosa kamata.
7. Odlučujući o ovom dijelu zahtjeva tužiteljica, prvostupanjski sud je nakon prethodnog utvrđenja ništetnosti dijela odredbe sadržane u članku 2. točka 1. Ugovora o kreditu broj 029-50-3818320 zaključenog dana 29. studenog 2006. i ovjerenog kod javnog bilježnika P. T. pod brojem: Ou-303/06, dana 02. prosinca 2006. koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora" (u točki I. presude, koja nije predmet žalbe) pozivom na utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u kojoj je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je tuženik ugovorio promjenjivu kamatnu stopu i koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, a koja je odluka u kolektivnom sporu temeljem odredbe čl. 502. c. ZPP obvezujuća za sudove u pojedinačnim postupcima, odbio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 270,38 EUR na ime razlike preplaćenih iznosa kamata, s obrazloženjem da je podnošenjem tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa koja je podnijeta Trgovačkom sudu u Zagrebu dana 4. travnja 2012. došlo do prekida zastare te da je ista ponovo počela teći pravomoćnošću te presude 13. lipnja 2014. kada je donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4, odnosno da je tada ponovno počeo teći petogodišnji zastarni rok sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj:35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 78/15., 29/18. 126/21., 114/22., 156/22. - u daljnjem tekstu: ZOO), pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 31. svibnja 2021. dakle, nakon proteka zastarnog roka zaključuje da je za dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljice traže isplatu iznosa od 270, 38 EUR (2.037,21 kuna) na ime preplate uslijed promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke, nastupila zastara.
8. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, u cijelosti, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge, a isto nije dovedeno u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tužiteljica.
9. U pravu su tužiteljice kada navode kako sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu vraćanje u prijašnje stanje odnosno da je u tom slučaju svaka ugovorna strana dužna vratiti dugoj ono što je temeljem takve ništetne odredbe primila. Međutim, neosnovani su žalbeni navodi žaliteljica da zastarni rok u konkretnom slučaju počinje teći (tek) od pravomoćnog utvrđenja ništetnosti dijela ugovorne odredbe iz čl. 2. ugovora o kreditu broj 029-50-3818320 zaključenog dana 29. studenog 2006. neovisno o utvrđenjima u kolektivnom sporu.
10. Iz tužbe je razvidno da tužiteljice svoj tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela ugovorne odredbe iz čl. 2. Ugovora o kreditu broj 029-50-3818320 od dana 29. studenog 2006., kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci banke, temelje upravo na utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., na koja se utvrđenja, na temelju odredbe čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13 ) i čl. 502.c ZPP, pozvao i prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o takvom zahtjevu tužiteljica, pa su neosnovani žalbeni navodi žaliteljice da se iste nisu pozvale na utvrđenja iz kolektivnog spora. U konkretnom slučaju, suprotno shvaćanju žaliteljica, na tijek zastarnog roka nije od utjecaja činjenica da su tužiteljice predmetnom tužbom zatražile utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u konkretnom ugovoru o kreditu broj 029-50-3818320 zaključenog dana 29. studenog 2006. i tek po utvrđenoj ništetnosti isplatu iznosa plaćenog tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe.
11. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01.)
12. Dakle, kako je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. kada je donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4, to je zastarni rok od pet godina za podnošenje restitucijskog zahtjeva počeo teći od pravomoćnosti navedene odluke i istekao je 13. lipnja 2019., te kako su tužiteljice zahtjev za utvrđenje ništetnosti sadržajno iste ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke (tuženika) te restitucijski zahtjev za isplatu razlike preplaćenih kamata zatražile u tužbi podnijetoj prvostupanjskom sudu 31. svibnja 2021., dakle nakon proteka zastarnog roka od pet godina (čl. 225. ZOO), to je suprotno žalbenim navodima tužiteljica, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je cijeneći osnovanim tuženikov prigovor zastare odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate 270,38 EUR, pa je posljedično tome žalbu tužiteljica valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u točki II. izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
13. Prvostupanjski sud je odlučujući o trošku postupka pravilno izračunao uspjeh tužiteljica u sporu u omjeru od 75,22 % sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP budući da su tužiteljice uspjelu u odnosu na utvrđenje ništetnosti sa 100 %, a vezano uz visinu s 75,22 % ili ukupno 87,61 % a tuženik u 12,39 %. Međutim, u pravu je tuženik da je prilikom izračuna troška za zastupanje na ročištima 9. svibnja 2022. i 9. studenog 2022. tužiteljicama pogrešno priznao po 100 bodova umjesto 75 bodova prema Tbr.9.toč.1. u vezi s Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine broj:142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.-dalje Tarifa) s obzirom da je vrijednost predmeta naznačena u tužbi 7.500,00 kuna te da je nakon preinake tužbenog zahtjeva iznosila 8.220,31 kn. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st.2. u vezi s čl. 155. ZPP te odredbama Tarife tužiteljicama valjalo priznati trošak postupka u visini od 375 bodova (za sastav tužbe, podnesaka od 27. studenog 2021. i 11. srpnja 2022., te za zastupanje na ročištima 9. svibnja 2022. i 9. studenog 2022.), odnosno 5.625,00 kn (Tbr. 50.), uvećano za PDV 25% u iznosu od 1.406,26 kn (Tbr.42), trošak pristojbe na tužbu 150,00 kn i presudu 300,00 kn, ukupno 7.481,25 kn, od čega razmjerno uspjehu (75,22%) tužiteljicama pripada 5.627,40 kn kojem je iznosu valjalo pribrojiti 2.000,00 kn troška vještačenja koji je tužiteljicama pripada u cijelosti budući je taj trošak nastao neovisno u uspjehu u sporu, pri čemu ukupan trošak iznosi 7.627,40 kn odnosno 1.012,33 eur, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška valjalo odbiti kao neosnovan, pa je posljedično tome djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljica (glede troška vještačenja koji je priznat u cijelosti) i prihvaćanjem u cijelosti žalbe tuženika, pobijanu presudu u dijelu odluke o trošku valjalo preinačiti primjenom čl. 373. točke 3. ZPP kao u točki II. izreke ove presude.
14. Kako je tuženik sa žalbom uspio u cijelosti to mu na temelju čl. 166. st.2. ZPP u vezi s čl. 154. st.1. ZPP pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 31,10 EUR (12,5 bodova prema Tbr.10.t.5 uvećano za PDV prema Tbr.42. Tarife) uvećan za zakonsku zateznu kamatu od donošenja ove drugostupanjske odluke do isplate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO. Trošak pristojbe na žalbu tuženiku nije priznat budući u spisu nema dokaza da je pristojba plaćena.
15. Zahtjev tužiteljica za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer i pored djelomične preinake odluke o parničnom trošku, nije promijenjen uspjeh stranaka u ovoj parnici.
Pula - Pola, 13. lipnja 2024.
S u d a c
Biljana Pamić
