Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1000/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici D. K. Š., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko – upravni odjel u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1356/2023-11 od 14. ožujka 2024., 13. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1356/2023-11 od 14. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja prihvaćen je prijedlog tužitelja kao predlagatelja osiguranja (u nastavku: tužitelj) te je određena privremena mjera zabranom tuženiku – protivniku osiguranja (u nastavku: tuženik) otuđenja i opterećenja nekretnine kč.br. 5713/1, upisane u zk. ul. 6019, k.o. Z. pod rednim brojem 17, Etažno vlasništvo (E-16) u naravi garaža, ukupne površine 16,45 m2 za cijelo, uz zabilježbu zabrane u zemljišnoj knjizi za k.o. Z. na navedenoj nekretnini, a koja privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja tog parničnog postupka.

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da u zk. ul. broj 6019, kč. br. 5713/1, k.o. Z., redni broj 17, etažno vlasništvo (E-16), u naravi garaža, sve k.o. Z., površine 16,45 m2 u listu B, dana 23. lipnja 2023. pod brojem Z-18751/2023 zabilježen spor i tužba podnesena Općinskom sudu u Zadru 6. lipnja 2023. pod poslovnim brojem P-1356/2023. Stoga tuženik smatra da je prijedlog za određivanje privremene zabranom protivniku osiguranja da otuđi i optereti nekretninu, trebalo odbiti, usprkos tome što je predlagatelj učinio vjerojatnim svoju tražbinu naspram protivnika osiguranja, jer je predlagatelj ishodio upis zabilježbe spora na nekretnini u pogledu koje traži utvrđenje i upis prava vlasništva. Upisom zabilježbe spora zapravo je otklonjena mogućnost da predlagatelj spriječi ili znatno oteža ostvarenje njegove tražbine.

3. Predlaže pobijano rješenje ukinuti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

6. Predmet spora u ovoj parnici je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, slijedom čega je ovlašten temeljem presuda po njezinoj pravomoćnosti ishoditi upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime i u svoje vlasništvo za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

7. Prijedlogom za osiguranje te nenovčane tražbine, podnesenim 1. rujna 2023., tužitelj je zatražio određivanje privremene mjere zabranom tuženiku otuđenje i opterećenje te nekretnine uz zabilježbu te zabrane u zemljišnoj knjizi s trajanjem do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje da je svjedokinja B. K. M., kćer tužitelja iskazala da je njezin otac kupio predmetnu garažu 1981. i nakon što su saznali za upis Republike Hrvatske obratili su se e-mailom Ministarstvu R. H. (dalje MORH), te da je MORH odgovorio da tu garažu oni mogu iznajmiti i prodati jer da je to njihovo vlasništvo, a da je pričala mobitelom i sa djelatnikom MORH koji je to isto rekao. Utvrđuje da je tužitelj priložio e-mail koji je upućen MORH-u i iz kojeg je razvidno da je tuženik, odnosno MORH odgovorio da dokle god je nekretnina upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske da su zaduženi za njezino upravljanje, pa tako i davanje u zakup, pa čak i prodaju.

9. Osnovom tih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, a jednako tako i opasnost da bi bez takve mjere tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, čije je ostvarena pretpostavka iz odredbe čl. 346. i čl. 347. st. 1. toč. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje OZ).

10. U pravcu opisanih utvrđenja i primjene materijalnog prava, sud prvog stupnja navodi opravdane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

11. Stoga je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 346. i 347. st. 1. toč. 4. OZ-a kada je prijedlogu tužitelja udovoljio i odredio predloženu privremenu mjeru zabranom otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine uz njezinu zabilježbu u zemljišnoj knjizi.

12. Iako je točan žalbeni navod tuženika da je u zemljišnoj knjizi izvršena zabilježba spora – ove parnice koja se između stranaka vodi o vlasništvu predmetne nekretnine te da zabilježba spora ima iste pravne posljedice kao i zabilježba u zemljišnoj knjizi privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine, to u konkretnom slučaju ipak nije razlog radi kojeg tužitelj ne bi imao pravni interes za određivanje ove privremene mjere uz njezinu zabilježbu u zemljišnoj knjizi. Naime, učinak zabilježbe privremene mjere iz čl. 347. st. 1. toč. 4. OZ-a propisan je odredbom čl. 347. st. 4. OZ-a. Prema navedenom, učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 4. tog članka je u tome što se upisima obavljenim u zemljišnoj knjizi na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja, nakon upisa zabilježbe zabrane, mogu steći u odnosu prema predlagatelju osiguranja kakva prava na nekretnini i pravo na njoj upisano samo ako predlagatelj osiguranja bude pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom u postupku koji je pokrenuo radi ostvarenja tražbine za čije ostvarenje je zabilježba upisana. Na temelju ovršne isprave stečene u postupku koji je pokrenuo protiv protivnika osiguranja radi ostvarenja tražbine za čije osiguranje je zabilježba zabrane upisana te dokaza da je osoba koja je stekla određeno pravo na nekretnini ili pravu upisom na nekretnini na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja to pravo stekla nakon upisa zabrane, predlagatelj osiguranja može izravno protiv te osobe tražiti ovrhu radi ostvarenja svog prava utvrđenog ovršnom ispravom.

13. Prema navedenom, učinak zabilježbe privremene mjere nije taj da se protivniku osiguranja doista zabranjuje otuđenje ili opterećenje nekretnine na koju je upravljena tražbina protivnika osiguranja već se zapravo radi o tome da se zabilježbom u zemljišnoj knjizi publicira postojanje spora u vezi s nekretninom s određenim pravnim učincima. Pravni učinak takve zabilježbe je dvojak i to prvo materijalnopravni učinak je taj da će treća osoba koja unatoč zabilježbi odluči s protivnom osiguranja sklopiti pravni posao u vezi sa spornom nekretninom u slučaju da predlagatelj osiguranja uspije u parnici, a u odnosu prema njemu nema nikakvo pravo na nekretnini i da on izravno protiv nje može tražiti ovrhu radi ostvarenja svog prava koje je bilo predmet parnice. Drugi učinak je procesni i sastoji se u tome da će predlagatelj osiguranja na temelju ovršne presude koju je dobio u parnici protiv protivnika osiguranja te uz dokaz da je protivnik osiguranja spornim pravom raspolagao u korist treće osobe moći izravno protiv treće osobe tražiti ovrhu radi ostvarenja svog prava utvrđenog ovršnom ispravom. Prema tome, suština zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine je publiciranje postojanja spora i pokrivanje svih raspolaganja koju je protivnik osiguranja mogao učiniti na štetu (mogućeg) prava predlagatelja osiguranja iz kojeg prava proizlazi nenovčana tražbina.

14. Prema odredbi čl. 86. st. 2. ZZK-a zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena u povodu tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu zaprimljen kod zemljišnoknjižnog suda. Dakle, zabilježbom spora se publicira postojanje spora glede određene nekretnine i treća osoba koja se upusti u sklapanje pravnog posla glede iste nekretnine mora biti svjesna da na taj način preuzima rizik u odnosu na stranku koja je uspjela u parnici, nekretninu zapravo nije stekla.

15. Prema tome, tužitelju – predlagatelju osiguranja stoji na raspolaganju da ravnopravno predlaže i zabilježbu spora i određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine bez obzira što je učinak zabilježbe spora vrlo sličan učinku zabilježbe privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja, budući da se međusobno ne isključuju.

16. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 13. lipnja 2024.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara, v.r.