Poslovni broj: Gž Ob-21/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. R., iz D., OIB: …, zastupana po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika F. R., OIB: … iz D., zastupanog po OD S. i R., iz Z., odvjetnicima iz Z., odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-29/2023 od 30. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-29/2023 od 30. listopada 2023., u dijelu pod točkom I., II., IV. i V. izreke.

r i j e š i o  j e

Djelomično se uvažava žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-29/2023 od 30. listopada 2023., u dijelu pod točkom III. izreke i u tom dijelu tužba odbacuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Utvrđuje se u odnosu na tuženika F. R. da je poslovni udjel tuženika F. R. u trgovačkom društvu N. d.o.o. iz M., MBS:…, OIB …, bio bračna stečevina tužiteljice I. R. i tuženika F. R., u periodu od osnivanja društva koje se tada zvalo N. d.o.o., pa do prestanka postojanja pravnog slijednika tog društva brisanjem iz sudskog registra društva N. d.o.o., dakle, u periodu od 2. veljače 1996. do 2. travnja 2013. godine i da je tužiteljica u to vrijeme imala ovlaštenje na ¼ poslovnog udjela trgovačkog društva N. d.o.o.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim se ovlašćuje tužiteljica da temeljem ove presude i po proteku paricijskog roka od 8 dana, kod nadležnog Trgovačkog suda, izvrši upis stečenog prava u sudskom registru na svoje ime na ½ dijela poslovnog udjela tuženika F. R. u trgovačkom društvu N. d.o.o. uz istovremeno brisanje ½ dijela poslovnog udjela sa imena F. R., kao i u dijelu kojim se zahtijevalo da se utvrdi u odnosu na tuženika F. R. da je poslovni udjel F. R. u trgovačkom društvu N. d.o.o. iz M., MBS:…, OIB …, bračna stečevina tužiteljice I. R. i tuženika F. R. u periodu nakon 2. travnja 2013.

III. Utvrđuje se u odnosu na tuženika F. R. da je sva dobit trgovačkog društva N. d.o.o. iz M., MBS:…, OIB …, koja je pripadala F. R. razmjerno poslovnom udjelu u tom trgovačkom društvu, bračna stečevina tužiteljice I. R. i tuženika F. R., i to svakog

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na dio tužbenog zahtjeva kojim se utvrđuje u odnosu na tuženika F. R. da je sva imovina i sva dobiti koja prelazi odgovarajući poslovni udjel F. R. trgovačkog društva N. d.o.o. iz M., MBS:…, OIB …, bračna stečevina tužiteljice I. R. i tuženika F. R.

V. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Tužiteljica pobija presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom II. i IV. izreke, te u odluci o troškovima postupka pod točkom V. izreke, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,117/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, istom naknadi troškove postupka, podredno da se u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica je osporila navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Nakon što je pobijana presuda ispitana u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci ove odluke.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

8. Nadalje, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a budući da nije prekoračen tužbeni zahtjev.

9. Neosnovano se ističe i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je poslovni udjel tuženika u trgovačkom društvu N. d.o.o. bračna stečevina stranaka u razdoblju od 2. veljače 1996. do 2. travnja 2013. i da je u to vrijeme bila suvlasnica za ¼ dijela, da se ista ovlašćuje na temelju presude izvršiti upis stečenog prava u sudskom registru na svoje ime na ½ dijela poslovnog udjela tuženika u navedenom trgovačkom društvu i istovremeno brisanje ½ dijela poslovnog udjela s imena tuženika, da se utvrdi da je sva imovina i dobit trgovačkog društva bračna stečevina stranaka svakog za ½ dijela, te da se utvrdi da sva imovina i dobit koja prelazi odgovarajući poslovni udjel tuženika u trgovačkom društvu N. d.o.o. je bračna stečevina stranaka.

11. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su se stranke vjenčale 1. veljače 1997., te da je brak stranaka razveden pravomoćnom presudom poslovni broj P-332/10 od 29. travnja 2011.,

- da je tvrtka N. d.o.o. Z., osnovana 14. studenog 1995. i da su osnivači tog društva bili tuženik i R. A., a osobe ovlaštene za zastupanje tog trgovačkog društva su bili direktori R. A. i tuženik, temeljni kapital je iznosio 19.000,00 kuna i to u stvarima unesenima u društvo s tim da je tuženik u društvo unio stvari u vrijednosti od 9.500,00 kuna, a koje društvo je upisano u registar Trgovačkog suda u Zagrebu rješenjem od 2. veljače 1996.,

- da je društvo N. d.o.o. promijenilo u tvrtku N. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Tt-1/01 od 25. svibnja 2001., isto je promijenilo djelatnost unutar predmeta poslovanja i došlo je do sjedinjenja udjela članova društva, pa je jedini osnivač postao tuženik koji je ujedno ostao i jedini član uprave društva, direktor koje društvo zastupa pojedinačno i samostalno,

- da je društvo N. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Tt- 06/06 od 27. ožujka 2006. promijenilo jedinog člana društva u više članova društva, te je osnivač društva postala S. B. K. i to na temelju Ugovora o prijenosu dijela poslovnog udjela između nje i tuženika s temeljnim kapitalom od 9.500,00 kuna i s poslovnim udjelom od 50% uz dotadašnjeg osnivača F. R. koji je ostao s istim takvim udjelom i koji je i dalje ostao jedini član uprave, direktor,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku pod poslovnim brojem St-627/11 od 3. prosinca 2012. otvoren i zaključen stečajni postupak nad dužnikom N. d.o.o., te je rješenjem poslovni broj Tt-13/1148-2 od 2. travnja 2013. upisano brisanje subjekta N. d.o.o. za trgovinu, turizam i ugostiteljstvo, putnička agencija - "u stečaju" sa sjedištem u M., koje je brisanje izvršeno 2. travnja 2013.,

- da je dana 8. srpnja 2001. između društva N. d.o.o. M., zastupanog po tuženiku kao poduzetniku na jednoj strani i S. T., M. V. i R. H. na drugoj strani, kao tajnih članova zaključen "Ugovor o osnivanju tajnog društva" radi stvaranja tehničko-tehnološke osnovice poslovanja u navedenim djelatnostima, odnosno izgradnje izletničkog broda u vlasništvu poduzetnika,

- da su se tajni članovi tim ugovorom obvezali u vidu posudbe uplatiti potreban novac na žiro-račun društva N. d.o.o. kao poduzetnika za izgradnju i potpuno opremanje izletničkog broda, a sukladno udjelima u tajnom društvu (S. T. 30%, M. V. 30%, F. R. 30% i R. H. 10%), te su tajni članovi na temelju tog Ugovora trebali sudjelovati u podjeli dobiti kao i u snošenju eventualnog gubitka razmjerno visini svog uloga, do visine svog uloga,

- da su zaključeni i ugovori o posudbi novca između društva N. d.o.o. M. i članova tajnog društva dana 9. srpnja 2001. kojim su oni preuzeli

obvezu sukcesivnih isplata po ispostavljenim računima razmjerno svojim tajnim udjelima u društvu,

- da iz izvansudske nagodbe zaključene između društva N. d.o.o. M. i F. R. te tajnih članova dana 30. svibnja 2006. proizlazi da se između tajnih članova na jednoj strani kao tužitelja i društva N. kao tuženika vodio parnični postupak, te da su stranke zaključile nagodbu kojom su se društvo N. d.o.o. M. i F. R. obvezali isplatiti ukupno tajnim članovima 998.863,99 eura i 317.230,11 kn i to na ime naknade štete, što ukazuje na to da su tajni ulagači sukladno Ugovoru doista i uložili novac u to društvo radi izgradnje broda i da su se njihovi odnosi poremetili s tuženikom zbog isplata koje je tuženik sebi vršio i neadekvatnih isplata,

- da iz Upisnika pomorskih i trgovačkih brodova – Lučka kapetanija D. motorni brod K.-putnički jedrenjak u list B kao vlasnik upisan 23. prosinca 2004. trgovačko društvo N. d.o.o. M. u cijelosti,

- da je kupoprodajnim ugovorom sklopljenim između N. d.o.o. M. zastupan po direktoru F. R. kao prodavatelju i F. N. d.o.o. Z., poslovnica D., M., zastupane po direktoru S. M. kao kupca broda, datiranim s 3. siječnja 2007. društvo F. N. d.o.o. Z., P. D., M., kupilo putnički jedrenjak K. za 16.010.603,11 kn, te da su zaključena dva ugovora o cesiji kojim su zatvorena potraživanja cesionara H. d.d. Z. koja je imala prema cedentu N. d.o.o., a ujedno je cesus F. N. d.o.o. isplatio veći dio kupoprodajne cijene bez PDV-a,

- da je 7. svibnja 2007. upisana promjena vlasnika na brodu K. te je vlasnik postalo trgovačko društvo F. N. d.o.o. Z., poslovnica D., M. na temelju kupoprodajne isprave sklopljene između N. d.o.o. M. zastupane po direktoru F. R. kao prodavatelju i F. N. d.o.o. Z., poslovnica D., M. zastupane po direktoru S. M. kao kupcu broda za iznajmit,

- da u predmetu Trgovačkog suda u Splitu pravomoćnom presudom i rješenjem pod poslovnim brojem P-487/12 od 28. veljače 2017. presuđeno da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se zahtijevalo utvrđenje da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke kupoprodajni ugovor sklopljen između F. N. d.o.o. kao kupca i N. d.o.o. kao prodavateljice kojim je prodan motorni brod K., te kojim se zahtijevalo utvrđenje da je tužiteljica I. R. suvlasnica za 1/2 idealnog dijela motornog broda K. i kojim se tražilo brisanje tog upisa vlasništva u Upisniku pomorskih i trgovačkih brodova Lučke kapetanije Dubrovnik, kao i upis u taj registar prava vlasništva I. R. za 1/2 dijela i društva N. d.o.o. za drugu polovicu dijela i budući je utvrđeno da motorni brod K. nije predstavljao ni posebnu ni zajedničku imovinu bivših bračnih drugova već isključivo imovinu trgovačkog društva N. d.o.o., te da društvo s ograničenom odgovornošću ima svoju posebnu imovinu različitu od imovine njegovih članova i da imovinu društva nije moguće raspodijeliti na članove društva ni u slučaju istupanja i ili isključenja člana društva s tim da se u tim slučajevima članu društvu ne dijeli imovina društva već mu se isplaćuje odgovarajuća naknada, kao i da ne postoje jedinstvo imovine društva i imovine njegovih članova,

- da tužiteljica ima pravni interes za vođenje postupka,

- da tužiteljica tužbom ništa ne traži od tvrtke, već od bivšeg supruga – tuženika, koja imovina je postojala u braku i koja je stečena u braku,

- da se pravni odnos bivših bračnih drugova ne može tretirati kao vjerovničko dužnički odnos u postupku stečaja trgovačkog društva,

- da tužiteljica nije prijavila tražbinu u stečajnom postupku predmetnog društva.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da budući da u trenutku kada se donosi presuda ne postoji više poslovni udjel u društvu N. d.o.o. pa da se ne može osnovano zahtijevati tužbom da sud utvrdi postojanje bračne stečevine na onome čega nema, a to je "da je poslovni udjel tuženika u trgovačkom društvu N. d.o.o. iz M. bračna stečevina tužiteljice i tuženika", ali da u većem tužbenom zahtjevu je sadržan manji tužbeni zahtjev i to da je poslovni udjel tuženika u trgovačkom društvu N. d.o.o. iz M. bračna stečevina tužiteljice i tuženika bio u periodu od osnivanja društva koje se tada zvalo N. d.o.o. pa do prestanka postojanja istog društva brisanjem iz sudskog registra društva N. d.o.o., dakle u razdoblju od 2. veljače 1996. do 2. travnja 2013., da je osnovano pa je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev. S preostalim tužbenim zahtjevom kojim se zahtijevalo da se utvrdi da je tužiteljica i sada vlasnica poslovnog udjela trgovačkog društva koje više ne postoji, pa time ni poslovnog udjela, sud prvog stupnja je tužiteljicu odbio smatrajući da je taj dio tužbenog zahtjeva neosnovan, a iz istoga razloga je odbijena tužiteljica s djelom tužbenog zahtjeva kojim se ovlašćivala da na temelju ove presude i po proteku patricijskog roka od 8 dana kod nadležnog Trgovačkog suda izvrši upis stečenog prava u sudskom registru na svoje ime na ½ dijela poslovnog udjela tuženika u trgovačkom društvu N. d.o.o. uz istovremeno brisanje ½ dijela poslovnog udjela s imena tuženika jer smatra da nije moguće izvršiti upis dijela poslovnog udjela na trgovačkom društvu koje je brisano iz sudskog registra i više ne postoji, niti na njemu postoji vlasništvo.

13. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva utvrđenje u odnosu na tuženika da je sva imovina i dobit trgovačkog društva N. d.o.o. bračna stečevina tužiteljice i tuženika, sud prvog stupnja smatra da je dobit trgovačkog društva N. d.o.o. i njenog prednika, koja je pripadala tuženiku kao osnivaču te tvrtke i vlasniku poslovnog odjela tvrtke, bračna stečevina parničnih stranaka koja je stečena zajedničkim radom u braku i potječe iz te imovine i da se na njeno stjecanje primjenjuje Obiteljski zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je tvrtka N. d.o.o. počela aktivno poslovati. Poslovni udio tuženika u trgovačkom društvu N. d.o.o. mijenjao se od njenog nastanka pa do prestanka postojanja trgovačkog društva, te da tako ne može sva dobit koje je ostvarilo trgovačkog društvo N. d.o.o. biti bračna stečevina stranaka već samo onaj dio koji na temelju društvenog ugovora s ostalim osnivačima pripada i pripadao je tuženiku, pa je u tom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, dok je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje u odnosu na tuženika da je sva imovina i sva dobit koja prelazi odgovarajući poslovni udjel tuženika u trgovačkom društvu N. d.o.o. bračna stečevina tužiteljice i tuženika, jer imovina društva N. d.o.o. pripada društvu i odvojena je od imovine njenih članova, pa na njoj imatelji poslovnih udjela u društvu ne mogu imati vlasništvo već upravljačka i imovinska prava koja pripadaju odgovarajućem poslovnom udjelu.

14. Aktivno legitimirana stranka je bračni drug koji tvrdi da je poslovni udjel u nekom društvu predmet bračne stečevine.

15. Pasivno legitimirana stranka je bračni drug koji je upisan imatelj poslovnog udjela.

16. Društvo čiji je poslovni udjel predmet rasprave u parničnom postupku, nije stranka u postupku ni na aktivnoj ni na pasivnoj strani.

17. Imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine je njihova zajednička imovina (članak 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima – "Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89 – službeni pročišćeni tekst, 59/90, 25/94, 162/98 – dalje: ZBPO). Svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine, ili na pojedinoj strani iz te imovine (članak 279. ZBPO-a).

18. Imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, je bračna stečevina i bračni su drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili (članak 253. stavak 1. Obiteljskog zakona – "Narodne novine", broj 162/98 i 116/03), odnosno članak 36. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20 – dalje: ObZ).

19. Odredbom članka 417. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 – dalje: ZTD), propisano je da ako na poslovnom udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. To znači da ako poslovni udjel predstavlja bračnu stečevinu, bračni drugovi kao suovlaštenici na poslovnom udjelu mogu prava na dobit koju daje poslovni udjel, kao i sva ostala prava, ostvarivati samo zajednički.

20. Tužbeni zahtjev trebao bi se sastojati od utvrđenja da je točno određeni poslovni udjel bračna stečevina bračnih drugova, tužitelja i tuženika (deklaratorni dio), kao i od utvrđenja da je bračni drug ovlaštenik na poslovnom udjelu u točno određenom dijelu.

21. Uz navedeno, tužbenim je zahtjevom potrebno tražiti kondemnatornu pravnu zaštitu kojom se nalaže bračnom drugu koji je upisan kao član društva i imatelj poslovnog udjela, a stekao je poslovni udjel na temelju zakona izda ispravu podobnu za upis u knjigu poslovnih udjela trgovačkog društva, kao i ispravu podobnu za upis kod nadležnog tijela, kao ovlašteniku u tom poslovnom udjelu u točno određenom dijelu ili će u protivnom navedeno zamijeniti presuda.

22. Poslovni udjel je skup prava i obveza koji njegov imatelj kao član društva ima u društvu i prema društvu, a nastaje preuzimanjem obveza uplate temeljnog kapitala, te je osnovni pojam kojim se određuju odnosi članova u društvu s ograničenom odgovornošću.

23. Ulog u društvu je ono što se mora unijeti u društvo i iskazuje se u iznosu njegova temeljnog kapitala, da bi se ispunila članska obveza prema društvu za stjecanje članstva, a članstvom se određuje pravni položaj člana u društvu.

24. Poslovni udjel nastaje upisom u registar, a prestaje brisanjem društva iz sudskog registra ili povlačenjem poslovnog udjela.

25. Predmet bračne stečevine može biti poslovni udjel u društvu s ograničenom odgovornošću uz uvjet da je temeljni kapital uplaćen u novcu, ako je uplaćen kao ulog i koji je stečen radom i potječe od rada za vrijeme trajanja bračne zajednice.

26. Poslovni udjel je imovinsko pravo, ali to ne znači da članu društva koji ima taj poslovni udjel pripada imovinska prava nad imovinom koja je imovina društva.

27. Ako je jedan bračni drug nositelj poslovnog udjela u određenom trgovačkom društvu, a koje je osnovano tijekom braka, drugi bračni drug ovlaštenik je na tom poslovnom udjelu.

28. U smislu odredbe članka 417. ZTD-a izraz "više ovlaštenika na poslovnom udjelu" označava i slučaj kada je poslovni udjel stekao jedan bračni drug. Drugi bračni drug je ovlaštenik na tom udjelu što znači da bračnim drugovima zajedno i ne podijeljeno pripada taj poslovni udjel. Oni nisu pojedinačno i svaki za sebe članovi društva pa se u knjigu poslovnih udjela, uz poslovni udjel koji im zajednički pripada upisuje svaki od njih. Bračni drugovi čine određenu zajednicu pri čemu treba razlikovati dva pravna odnosa i to odnos ovlaštenika i društva, te međusobni odnosi između ovlaštenika. U konkretnom slučaju radi se o unutarnjem odnosu ovlaštenika na poslovnom udjelu u trgovačkom društvu koje drži tuženik, a tužiteljica prema odredbama ZBPO-a, te ObZ-a ima pravo na utvrđenje da je predmetni poslovni udjel bračna stečevina.

29. Dakle, poslovni udjel koje je formalno pravno stekao samo jedan od bračnih drugova imovina su obaju bračnih drugova, te su stvarni vlasnici odnosno suovlaštenici oba bračna druga.

30. Sud treba utvrditi bračnu zajednicu, odnosno izvanbračnu zajednicu, ako je sporno spada li određena imovina u bračnu stečevinu.

31. Bračni su drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima ako nisu drugačije ugovorili, te je riječ o zakonskoj presunkciji, pa se više ne utvrđuje doprinos bračnih drugova u stjecanju bračne stečevine ako je riječ o imovini stečenoj nakon 30. lipnja 1999. (dan prestanka važenja ZBPO-a).

32. U konkretnom slučaju između stranaka je postojala izvanbračna zajednica koja je započela 1995., a najkasnije od Uskrsa te godine, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka i to saslušanjem svjedoka susjeda tužiteljice u zgradi u kojoj su stranke zajedno živjeli, a koji svjedoci su precizno i logično objasnili zašto znaju kada je tuženik počeo živjeti zajedno sa tužiteljicom kao i iz iskaza tužiteljice, a i sam tuženik u svome iskazu je naveo da je početkom 1995. ostao bez posla i da je počeo živjeti u stanu tužiteljice, da su se zajedno hranili, da ga je tužiteljica uzdržavala kao svog supruga, te je i iz priloženih fotografija razvidno da su zajedno slavili Novu godinu 1995/96. Osim toga stranke su se vjenčale 1. veljače 1997., a nedugo zatim je rođena kći što sve upućuje na pravilan zaključak prvostupanjskog suda u postupku da je izvanbračna zajednica započela početkom 1995.

33. U trenutku osnivanja trgovačkog društva N. d.o.o. stranke su živjele u izvanbračnoj zajednici, temeljni kapital koji je tuženik unio potječe iz sredstava ostvarenih radom u izvanbračnoj zajednici pa su sredstva za osnivački ulog sredstva parničnih stranaka. Promjenom u trgovačko društvo N. d.o.o. došlo je do promjene poslovnog udjela tuženika, a tužiteljica je vlasnica zajedno s tuženikom poslovnog udjela za razdoblje od 2. veljače 1996. do 2. travnja 2013. Naime, brisanjem poslovnog udjela trgovačko društvo prestaje postojati, a poslovni udio vezan je uz postojanje društva dok društvo postoji, do trenutka brisanja sudskog registra. Iako više nema poslovnih udjela jer nema trgovačkog društva isti su, dok su postojali imali svoju vrijednost pa je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke, pa valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika u tom dijelu.

34. S obzirom da u trenutku kada se donosi presuda ne postoji više poslovni udjel u trgovačkom društvu N. d.o.o. to se ne može tužbom osnovano zahtijevati da sud utvrdi postojanje bračne stečevine na onome čega nema. Nadalje, nije moguće izvršiti upis dijela poslovnog udjela na trgovačkom društvu koje je brisano iz sudskog registra i više ne postoji, niti na njemu postoji vlasništvo, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u tome dijelu pod točkom II. izreke odbio tužbeni zahtjev, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

35. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje u odnosu na tuženika sva dobit trgovačkog društva N. d.o.o. koja je istom pripadala razmjerno poslovnom udjelu u tom društvu, bračna stečevina tužiteljice i tuženika svakog za ½ dijela isti je valjalo ukinuti u tom dijelu.

36. Odredba članka 288. stavak 2. ZPP-a propisuje dužnost suda odbaciti tužbu samo ako utvrdi da ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje. Međutim i u teoriji i u praksi sudova učinak ove odredbe proširen je i na tužbe s kondernatornim zahtjevom što izričito propisuje odredba članka 288. stavak 2. ZPP-a koja je Novelom ZPP-a iz 2019. izmijenjena upravo na način da je propisana dužnost suda odbaciti tužbu zbog nepostojanja pravnog interesa za podnošenje svih vrsti tužbi, a ne samo tužbe za utvrđenje.

37. S obzirom na to da je tuženik tijekom postupka isticao prigovore nedostatka pravnog interesa tužiteljice za pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja da je dobit trgovačkog društva N. d.o.o. bračna stečevina, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio odredbu članka 288. stavak 2. u svezi s odredbom članka 187. stavak 2. ZPP-a kada tužbu u dijelu pod točkom III. nije odbacio već je u tom dijelu predmeta spora donio meritornu odluku prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

38. Na taj način počinjena je relativna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a jer je takva, nepravilna primjena odredbe članka 288. stavak 2. u vezi članka 187. stavak 2. ZPP-a bila od utjecaja na zakonitost odluke. Takav stav izražen je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj Rev-3231/2016, Rev-573/2002).

39. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 369. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom III. izreke, te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

40. Tužiteljica kao zajednički vlasnik poslovnog udjela u trgovačkom društvu N. d.o.o. po osnovu bračne stečevine ne može osnovano biti vlasnik imovine tog društva kao ni ostali nositelji poslovnih udjela već može biti samo vlasnik poslovnog udjela i vlasnik dobiti društva budući da imovina društva pripada društvu i odvojena je od imovine njenih članova, pa na njoj imatelji poslovnih udjela u društvu ne mogu imati vlasništvo već upravljačka prava koja pripadaju odgovarajućem poslovnom udjelu.

41. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je pod točkom IV. izreke odbio tužbeni zahtjev, pa je stoga valjalo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti u tom dijelu žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

42. Kako se nije posebno raspravljalo vezano za dobit trgovačkog društva N. d.o.o. (točka III. izreke) i je li ista predstavljala bračnu stečevinu, to u tom dijelu nisu nastali posebni troškovi, pa je valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka, da sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

43. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane, potvrditi pobijanu presudu u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 13. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.