Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-335/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Slavena Vidmara i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RE zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj K-9/2021-9 od 2. lipnja 2022. u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi RE za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u svezi stavka 1. KZ/11., za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Dubrovniku optuženi RE proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude.
1.1. Na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točke 3. KZ/11. optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 godine.
1.1. Na temelju članka 72. KZ/11. optuženom RE izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 2 godine dulje od izrečene kazne zatvora.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) optuženik je djelomično obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. i to troška zastupanja oštećenika po opunomoćeniku u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, dok je oslobođen obveze naknade u cijelosti troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08.
2. Žalbu protiv presude podnio je državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu preinači na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
4.1. U pravu je državni odvjetnik kada, smatrajući izrečenu kaznu zatvora preblagom, u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika u vidu njegovog priznanja i iskrenog kajanja, njegovu neosuđivanost i obvezu brige o bolesnim roditeljima, ali nije dovoljno cijenio okolnost samog načina počinjenja kaznenog djela, posebno optuženikov alkoholizam.
4.2. Prvostupanjski sud je olakotnim cijenio optuženikovo priznanje, iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog djela, dosadašnju kaznenu neosuđivanost i obiteljske prilike da uzdržava dvoje bolesnih roditelja koji su ovisni o njegovoj materijalnoj i fizičkoj pomoći i da se na raspravi ispričao oštećenicima, dok otegotnih okolnosti nije pronašao pa je odlučio primijeniti odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11., jer smatra da su to one naročite olakotne okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.
4.3. Državni odvjetnik osnovano upire da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti način počinjenja kaznenog djela i to njegov stupanj alkoholiziranosti od 1,41 promila alkohola u krvi zbog čega je bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju.
4.4. Cijeneći navedeni način počinjenja kaznenog djela, drugostupanjski sud nalazi da nije bilo mjesta primjeni odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11. jer unatoč navedenim olakotnim okolnostima ne može se postići svrha kažnjavanja takvom blažom kaznom. Naime, drugostupanjski sud polazeći od visine zapriječene kazne od tri do petnaest godine, nalazi osnovanim žalbene navode da kroz izrečenu kaznu zatvora u trajanju od dvije za kazneno djelo zbog kojeg je optuženik proglašen krivim, nisu došli u potpunosti do izražaja težina i okolnosti počinjenog kaznenog djela, odnosno, kazna nije adekvatna opsegu optuženikove kaznene odgovornosti. Naime, prvostupanjski je sud trebao više cijeniti činjenicu da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio pod jakim utjecajem alkohola od najmanje 1,41 g/kg apsolutnog alkohola u krvi (koja koncentracija znatno premašuje 0,5 (g/kg), u kojem stanju je vozio brzinom od 91 km/h na dijelu ceste gdje je prometnim znakom ograničena brzina na tom mjestu 40 km/h.
4.5. Navedene okolnosti djela daju veću težinu i upućuju na zaključak da se u konkretnoj situaciji radi o počinitelju kojemu je potrebno izreći oštriju društvenu osudu od one koju mu je izrekao prvostupanjski sud i da se svrha kažnjavanja ne može ostvariti izricanjem blaže kazne od propisane. Prema tome, ispravnim vrednovanjem svih utvrđenih okolnosti od kojih, u skladu s odredbom članka 47. KZ/11., ovisi proces individualizacije kazne, drugostupanjski sud kaznu zatvora u trajanju od tri godine smatra primjerenom kako okolnostima kaznenog djela tako, načinu počinjenja kaznenog djela i osobi počinitelja kao i da će se upravo takvom kaznom postići sve svrhe kažnjavanja propisane zakonom. Navedena kazna sadrži dostatnu količinu društvene osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio obiteljima oštećenika i društvu u cjelini. Istovremeno, ta kazna može jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogućiti ponovno uključivanje optuženika u društvo.
4.6. Stoga je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni, kako je i odlučeno u izreci ove presude.
5. Slijedom svega iznesenoga, budući da ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
