Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-139/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽH, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj K-17/2023-10 od 16. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog ŽH, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavaka 1. i 4. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, pa ga je na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22. – dalje: ZKP/08.) optuženi ŽH se oslobađa obveze naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08., dočim se obvezuje podmiriti troškove iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08., tj. nužne izdatke oštećenika i njegova opunomoćenika - Odvjetnički ured Gregović, s time da će se posebno rješenje o tome donijeti naknadno nakon i ukoliko takvi troškovi budu traženi.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i odluke o sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju, jer da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, a da pri tome nije u dovoljnoj mjeri cijenio značaj postojećih otegotnih okolnosti, a posebno da je optuženik bio u vrijeme počinjenja djela profesionalni vozač, što iziskuje pojačanu pažnju i odgovornost, te nastale posljedice u vidu jedne smrtne posljedice i jedne teške tjelesne ozljede (koja nije obuhvaćena činjeničnim opisom), pa da je uz navedeno, a uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja, optuženiku trebalo izreći i sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom iz članka 72. KZ/11.
2.1. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
5. Prije razmatranja žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena niti jedna navedena povreda bilo formalne ili materijalne naravi na koju pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije pravu je državni odvjetnik kada predlaže strože kažnjavanje optuženika. Naime, prvostupanjski je sud sve olakotne i otegotne okolnosti konkretnog slučaja valjano cijenio, te ih dostatno vrednovao.
7. Tako je prvostupanjski sud kao olakotno optuženiku cijenio kaznenu neosuđivanost te njegovu dob od gotovo 67 godina, što ukazuje na opravdanost zaključka da nije sklon kršenju odredbi koje se tiču kaznene odgovornosti, narušeno zdravstveno stanje (problemi sa srcem, ima ugrađen pacemaker, dijabetes, fibrilacija atrija i undulacija i sa tlakom, hipertenzija), da je sudionik Domovinskog rata u razdoblju 20. listopada 1991. do 17. lipnja 1992. te iskreno priznanje i kajanje (osnaženo podatkom da je pisanim putem izrazio žaljenje obitelji pokojne žrtve), dok je otegotnim cijenjena činjenica ranije prekršajne osuđivanosti zbog prometnih prekršaja (koja je revitalizirana brojnim olakotnim okolnostima) te stupanj krivnje, pa je sud našao da naprijed izložene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti jesu upravo one koje materijalni zakon definira pojmom "naročito olakotne okolnosti", koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne te je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci.
8. Sagledavajući sve izložene okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža te cijeneći opasnost predmetnih kaznenih djela iz područja prometa, sa smrtnim posljedicama, a u odnosu na ličnost optuženika, koji je u vrijeme nesreće doista bio profesionalni vozač, ali imajući u vidu utvrđene olakotne okolnosti, u pravu je prvostupanjski sud kada je našao da su to one "naročito olakotne okolnosti", koje daju prostora za ublažavanje kazne, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Isto tako, prvostupanjski sud je adekvatno cijenio i one otegotne, težinu i opasnost počinjenog djela. Unatoč tome, državni odvjetnik smatra da je uz navedene otegotne okolnosti sud trebao cijeniti, kao dodatno otegotno, da nastupjela smrtna posljedica, ima svog odraza i na one dalekosežne i dugotrajne posljedice za obitelj pokojnog ĐH, što se trebalo reflektirati u vrsti i mjeri sankcije, kao i "nastupjelu jednu tešku tjelesnu ozljedu (koja nije obuhvaćena činjeničnim opisom)".
9. Prije svega, smrtna posljedica je obilježje djela, pa isto ne može biti dodatna otegotna okolnost, dok "dalekosežne i dugotrajne posljedice" ne mogu biti otegotne, jer sve što se cijeni mora biti obuhvaćeno barem nehajem optuženika, a što je u ovom konkretnom slučaju obuhvaćeno u odnosu na pokojnog ĐH. Isto tako, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi državnog odvjetnika da je u konkretnom slučaju trebalo kao dodatno otegotno imati u vidu i "…nastupjelu jednu tešku tjelesnu ozljedu …", budući da i sam žalitelj navodi da ista "…nije obuhvaćena činjeničnim opisom…", pa se u tom slučaju ne može sada tražiti, u žalbenom postupku "dodatno obuhvaćanje i isto cijeniti kao otegotnu okolnost za strože kažnjavanje". Stoga, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, te o svrsi kažnjavanja, kaznom zatvora, koju je izrekao prvostupanjski sud, u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci, moći će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te utjecati na optuženika da u potrebnoj mjeri shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja i da ubuduće ne čini kaznena djela. Takva kazna utjecati će na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a čime će, prema mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, biti ostvarena specijalna i generalna prevencija te ispunjena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., uz izražavanje jasne društvene osude, kako zbog počinjenog, tako i zbog sve veće raširenosti istih ili sličnih kaznenih djela.
10. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana niti u dijelu da bi optuženiku trebalo izreći i sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom iz članka 72 KZ/11., naročito zbog generalne prevencije.
10.1. Naime, optuženiku je ovo prvi puta da je kršenjem normi propisanih Zakonom o sigurnosti prometa na cestama prouzročio prometnu nesreću, iako je u dobi od oko 67 godina, pri čemu okolnosti djela ni na koji način ne upućuju na zaključak da će se optuženik i u budućnosti nastaviti tako ponašati, a niti je utvrđeno višestruko kršenje prometnih propisa prilikom nastanka ove prometne nesreće. Osim toga, iz osobnih podataka optuženika proizlazi da je sada vozač u mirovini.
10.2. Prema tome, a budući da niti jedna od okolnosti utvrđenih u tijeku postupka ne upućuje na zaključak da na strani optuženog ŽH postoji opasnost da će u budućnosti upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, pogotovo stoga što više nije u statusu profesionalnog vozača, već je u mirovini, to nisu ispunjenje zakonske pretpostavke iz članka 72. stavka 1. KZ/11. za izricanje ove mjere, zbog čega žalba državnog odvjetnika niti u tom dijelu nije osnovana.
11. Slijedom navedenog, temeljem članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao izreci.
U Zagrebu 12. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
