Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-16/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sande Janković, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FM zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. u vezi s člankom 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-49/2023. od 15. prosinca 2023., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 2023., broj K- 49/2023., optuženi FM proglašen je krivim zbog deset kaznenih djela protiv imovine, i to devet kaznenih djela protiv imovine - razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11. činjenično i pravno opisanih pod točkama 1.), 3.), 4.), 5.), 6.), 7.), 8.), 9.) i 10.) izreke presude te jednog kaznenog djela protive imovine – razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 2.) izreke., a sve u vezi s člankom 51. KZ/11., pa su mu, na temelju članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 49. stavkom 2. točkom 3. KZ/11., utvrđene kazne zatvora – za kazneno djelo pod točkom 1.) izreke kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (mjeseca), za kazneno djelo pod točkom 3.) izreke kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 4.) izreke kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 5.) izreke kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 6.) izreke kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 7.) izreke kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 8.) izreke kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo pod točkom 10.) kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 230. stavka 1. KZ/11., za kazneno djelo pod točkom 2.) utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te, na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. za kazneno djelo pod točkom 9.) izreke kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, pa je optuženi FM, na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme uhićenja, oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. lipnja 2023. pa nadalje. Na temelju članka 69. stavka 1. i 3. KZ/11. optuženom FM izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2.. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) dosuđeni su imovinskopravni zahtjevi - oštećenoj LJEKARNI VAŠE ZDRAVLJE, [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 581,98 eura u odnosu na točku 1.) izreke presude te u iznosu od 1.380,00 eura u odnosu na točku 9.) izreke presude, oštećenoj LJEKARNI JOUKHADAR, [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 753,00 eura u odnosu na točku 2.) izreke presude, oštećenoj MANDIS-PHARM LJEKARNI ZAGREB, [osobni identifikacijski broj] , u iznosu od 710,00 eura u odnosu na točku 3.) izreke presude te u iznosu od 1.090,00 eura u odnosu na točku 10.) izreke presude, dok je za ostatak postavljenih imovinskopravnih zahtjeva oštećena MANDIS-PHARM LJEKARNA ZAGREB upućena u parnicu, oštećenoj LJEKARNI BARIČEVIĆ, [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 170,00 eura u odnosu na točku 4.) izreke presude, oštećenoj GRADSKOJ LJEKARNI ZAGREB, [osobni identifikacijski broj], u ukupnom iznosu od 398,16 eura u odnosu na točke 5.), 6.) i 8.) izreke presude te oštećenoj LJEKARNI PRIMA PHARME, [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 424,00 eura u odnosu na točku 7.) izreke presude, koje iznose je optuženi FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
1.2. Na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavkom 1. i 2. ZKP/08. utvrđeno je da novčani iznos od 767,28 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi FM ostvario kaznenim djelom iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. opisanim pod točkama 5.), 6.) i 8.) izreke presude i da je novčani iznos od 767,28 eura imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženom FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], da iznos od 767,28 eura uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi FM dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u iznosu od 382,24 eura koji troškovi se odnose na provedeno psihijatrijsko vještačenje, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, dok je, na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi FM oslobođen dužnosti naknade troškova koji se odnose na paušalnu svotu troška kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. stavak 4. u vezi s člankom 471. stavkom 1. ZKP/08.) te predlaže "da Visoki kazneni sud u Zagrebu pobijanu presudu preinači u pogledu odluke o kazni te okrivljeniku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju".
3. Odgovor na žalbu nije podnesen
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Naime, državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je "…sud pri izricanju kazne precijenio značaj olakotnih okolnosti koje je u svojoj ukupnosti uzeo kao naročito olakotne…", te istodobno prigovara da je prvostupanjski sud "…propustio istaknuti kao otegotno da se protiv okrivljenika vodi kazneni postupak" (dakle, drugi kazneni postupak). Također, odriče kvalitetu olakotnih pojedinim po sudu utvrđenim okolnostima.
6.1. U izloženom slijedu najprije treba konstatirati da okolnost da su terećena kaznena djela počinjena kada je protiv optuženika pred sudom u Bosni i Hercegovini bio u tijeku drugi kazneni postupak, ne smije biti cijenjena kao otegotna okolnost, pa istu kao takvu ispravno prvostupanjski sud nije niti razmatrao. Ovo stoga što je u slučaju kaznenog postupka u tijeku optuženik pretpostavljeno nedužna osoba (članak 3. stavak 1. ZKP/08.), te je sasvim neizvjestan ishod postupka u tijeku, pa bi uzimanje takvog postupka kao otegotne okolnosti prilikom izbora vrste i mjere kazne proturječilo navedenom kao konvencijskom, ustavnom i zakonskom postulatu. Dakle, okolnost drugog kaznenog postupka nije podobna glede dovođenja u kontekst odredbe članka 47. KZ/11., koja govori o odmjeravanju kazne.
6.2. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je sud pogrešno olakotnim cijenio okolnost da je optuženik terećena djela priznao na raspravi, jer bi se priznanje moglo valorizirati olakotnim da je optuženik terećena djela priznao "…već prilikom prvog ispitivanja u policijskoj postaji…ili istog dana prilikom prvog ispitivanja na državnom odvjetništvu…već se branio šutnjom i otklonio mogućnost odgovaranja na postavljena pitanja. Do priznanja je došlo tek na raspravi…nakon što je obrana bila suočena s materijalnim i personalnim dokazima…što upućuje na zaključak da je priznanje uslijedilo radi ishođenja što blaže kazne". Naime, prilikom ocjene priznanja u kontekstu odredbe članka 47. KZ/11. prvenstveno je važno je li to priznanje izjavljeno uz kajanje za priznati učin kaznenog djela, jer takvo postupanje optuženika daje ocjenu je li u pitanju stvarni etički odmak optuženika od počinjenog neprava ili fingirano ponašanje, isključivo upravljeno na postizanje čim povoljnijeg ishoda kaznenog postupka. Iako to prvostupanjski sud ne navodi u pobijanoj odluci, činjenica je da je optuženik uz obrazloženje zašto se u predraspravnoj fazi postupka branio šutnjom ("…ja se u prvo vrijeme nisam mogao sjetiti svih mojih radnji i postupaka i to iz razloga jer sam bio pod znatnim utjecajem raznih lijekova…" - obrana optuženika na listu spisa 380), izjavio kajanje radi počinjenih djela i ispričao se oštećenicima (obrana optuženika na listu spisa 381). Slijedom izloženog i po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda ispravno je prvostupanjski sud iskaz optuženika i u tom dijelu ocijenio vjerodostojnim, a njegovo priznanje terećenih djela uz kajanje i ispriku oštećenicima uzeo kao olakotnu okolnost. 6.3. Neosnovano državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o kazni u kojem sud optuženiku "…donekle olakotnim cijeni okolnost roditeljstva i brige za djecu…". Naime, to je učinjeno bez ikakvih ograda (ne "donekle"), jer je na raspravi utvrđeno da je optuženik oženjen i otac djece stare 12 i 15 godina, glede koje djece očito ima i obvezu zakonskog uzdržavanja, pa je u pitanju okolnost koju je sud dužan cijeniti kao osobne prilike optuženika i kao zahtjev da izrečena kazna bude čim više individualizirana, dakle, da što manje negativno utječe na njemu bliske osobe, prvenstveno one u odnosu na koje zakon propisuje obveze roditeljske skrbi. sve navedeno bez obzira na činjenicu da je sud optuženikove osobne prilike u svojoj odluci reducirao na izričaj da je isti "…otac dvoje djece".
6.4. Iako opravdano državni odvjetnik u žalbi problematizira po sudu utvrđenu olakotnu "činjenicu mlađe životne dobi" (tempore criminis navršenih 36 godina, u žalbi pogrešno izračunata dob 35 godina), radi čega se, kako to osnovano tvrdi tužitelj, ne radi o "mladenačkoj nepromišljenosti, neiskustvu, nezrelosti, ishitrenosti", to po ocjeni ovog žalbenog suda nije imalo utjecaja na pravilnost izbora mjere izrečene kazne.
6.5. Protivno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, ispravno je i u dovoljnoj mjeri prvostupanjski sud cijenio otegotnim optuženikovu "upornost i ustrajnost prilikom počinjenja kaznenih djela", pa i bez obzira što pritom neodgovarajuće u svom izričaju rabi množinu navodima o "otegotnim okolnostima".
7. Temeljem ocjene svih naprijed izloženih kao utvrđenih važnih, relevantnih okolnosti prilikom odmjeravanja kazne u smislu članka 47. KZ/11., ispravno je sud u njihovoj ukupnosti našao uporište za zaključak da su u pitanju naročito olakotne okolnosti temeljem kojih je utvrdio ublažene zatvorskih kazni za 8 od 10 počinjenih kaznenih djela. Naime, dokazane olakotne okolnosti sud je ispravno sagledao u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, te ih stavio u daljnji kontekst olakotnih okolnosti da je optuženik bio smanjeno ubrojiv tempore criminis, te da je narušenog zdravlja, povodom čega se liječi. Brojnost i kvaliteta utvrđenih olakotnih okolnosti doista daju dostatnu osnovu za spomenuto ublažavanje, a kako je optuženiku izrečena jedinstvena kazna za djela počinjena u stjecaju, ista udovoljava i kriteriju ocjene optuženikove ličnosti i počinjenih kaznenih djela (članak 51. stavak 1. KZ/11.). Zaključno, treba imati na umu da je prvostupanjski sud imajući u vidu samu svrhu kažnjavanja, kako je ista propisana odredbom članka 41. KZ/11., respektirao i utvrđeni uzrok optuženikovog kriminalnog ponašanja – ovisnost o drogama, pa mu je uz jedinstvenu kaznu zatvora izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti (članak 69. stavak 1. i 3. KZ/11.), jer će upravo uspješno izvršenje te mjere dokinuti uvjete spomenutog optuženikovog kriminalnog ponašanja.
8. Slijedom svega navedenog, kako u pobijanoj presudi nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08.), na osnovi članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Sanda Janković
