Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-33/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika AČ, zbog kaznenog djela iz članka 163. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola broj Ik I-15/2024-14 od 4. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika AČ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem temeljem članka 170. točke 6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021., dalje: ZIKZ) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika AČ.
1.1. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u Valturi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci broj Kzd-1/2018. od 16. travnja 2019., zbog kaznenog djela iz članka 163. stavka 1. i 3. KZ/11. i drugih, preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kžzd-27/2019. od 12. ožujka 2020. Predviđeni istek kazne zatvoreniku je 9. listopada 2025.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik AČ po opunomoćeniku, odvjetniku Mariju Vukoviću, ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati, ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da pobijano rješenje preinači na način da otpusti zatvorenika na uvjetni otpust.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne okolnosti o kojima ovisi primjena odredbe članka 59. stavka 2. KZ/11. te s pravom zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za odobravanje uvjetnog otpusta zatvoreniku AČ, zbog čega je osnovano odbio njegov prijedlog za uvjetni otpust, dajući jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama te valjano obrazloženje za svoju odluku.
6. Naime, iz izvješća s mišljenjem Kaznionice u Valturi proizlazi da se zatvorenik nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od osam godina zbog počinjenih šest kaznenih djela, među ostalim i produljenog kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom i silovanja, koja je počinio na štetu svoje nećakinje. Zatvorenik je u kaznenim djelima ustrajavao kroz period od četiri godine. Također, istek kazne predviđen je za 9. listopada 2025.
7. Iz izvješća Službe za podršku žrtvama i svjedocima Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske proizlazi kako se žrtva HČ nikako ne slaže niti s odobravanjem uvjetnog otpusta imenovanog zatvorenika, kao što se ne slaže niti s aktualnim odobrenim izvankaznioničkim pogodnostima zatvorenika. Iz istog izvješća proizlazi i to da je žrtva HČ zbog posljedica kaznenih djela počinjenih na njenu štetu dvije godine redovito pohađala tretmane kod psihologa i psihijatra te da već sama pomisao da bi zatvoreniku AČ bio odobren uvjetni otpust kod nje izaziva osjećaje izuzetne neugode i nesigurnosti te da izaziva osjećaj uplašenosti od ponovnog susreta sa zatvorenikom.
8. Zbog toga vodeći računa o svim okolnostima iz članka 59. stavka 2. KZ/11., ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je unatoč urednom tijeku izdržavanja kazne zatvora, verbaliziranoj krivnji i kajanju, ocjenom izvršavanja kazne zatvora razinom "naročito uspješan", osiguranom postpenalnom prihvatu, radnom angažmanu i izostanku stegovnog tretiranja, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kod zatvorenika nisu postignuti svi resocijalizacijski elementi potrebni za život na slobodi. Zato je prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika jer svrha kažnjavanja, ni po ocjeni ovog suda još uvijek nije postignuta cijeneći i duljinu neizdržanog dijela jedinstvene kazne zatvora. Pritom je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda o specifičnosti kaznenih djela, čije su posljedice trajno ostavile utjecaja na psihološki razvitak žrtve ovih kaznenih djela, koja je uz to njegova nećakinja, ali i uvažavanje mišljenja žrtve u odnosu na eventualni uvjetni otpust zatvorenika. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 41. KZ/11., koja kao svrhu kažnjavanja propisuje ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.
9. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio negativno mišljenje žrtve HČ, treba odgovoriti da iz odredbe članka 168. stavka 1. ZIKZ-a, proizlazi obveza suda da u postupku odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust pribavi izvješće zatvora ili kaznionice u kojem zatvorenik izdržava kaznu s mišljenjem o uvjetnom otpustu, ali i drugih nadležnih tijela, konkretno Službe za podršku žrtvama i svjedocima. Sud takva mišljenja, uz ostalu dokumentaciju koju je dužan pribaviti, treba pažljivo razmotriti i ocijeniti ovisno o argumentima iz pribavljenih izvješća, što je prvostupanjski sud i učinio, istodobno cijeneći sve okolnosti važne za odluku o uvjetnom otpustu propisane odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11. (a to je, između ostalog i spremnost za uključivanje u život na slobodi).
10. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika AČ nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
