Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-34/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika KG, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Ik I- 124/2024-8 (Ik I-137/2024.) od 3. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika KG kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 166. stavka 1., članka 168. stavka 3. i članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021., dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 59. KZ/11., odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika KG.
1.1. Zatvorenik se nalazi u Zatvoru u Zagrebu na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-383/2021. od 24. veljače 2022., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-566/2022. od 19. srpnja 2022. zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. KZ/11. Predviđeni istek kazne zatvoreniku je 30. travnja 2024.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik KG po opunomoćeniku, odvjetniku Rafaelu Krešiću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati i pobijano rješenje preinači na način da otpusti zatvorenika na uvjetni otpust, podredno da pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne okolnosti o kojima ovisi primjena odredbe članka 59. stavka 2. KZ/11. te s pravom zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za odobravanje uvjetnog otpusta zatvoreniku KG, zbog čega je osnovano odbio njegov prijedlog za uvjetni otpust, dajući jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama te valjano obrazloženje za svoju odluku. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju zatvorenik upire u žalbi.
6. Naime, iz izvješća s mišljenjem Zatvora u Zagrebu proizlazi da se zatvorenik nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci zbog počinjenog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11., te da je višestruko osuđivana osoba i to za kaznena djela s elementima nasilja. Zatvorenik je u odnosu prema počinjenom kaznenom djelu nekritičan te isto u potpunosti negira. Tijekom izdržavanja kazne zatvora ocijenjen je razinom „zadovoljava“, odbio je uključivanje u predviđeni posebni program za počinitelje nasilnih kaznenih djela, a nakon kraćeg vremena odustao je od radnog angažmana, nije stegovno tretiran, a postpenalni prihvat ima osiguran na adresi kod brata. Kriminalni povrat procijenjen je visoko vjerojatnim te je mišljenje Zatvora u Zagrebu u pogledu uvjetnog otpuštanja zatvorenika negativno.
7. Razmatrajući žalbene navode te vodeći računa o svim okolnostima iz članka 59. stavka 2. KZ/11., ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je unatoč postojanju određenih pozitivnih okolnosti koje proizlaze iz izvješća Zatvora u Zagrebu, odnosno da zatvorenik nije stegovno tretiran te ima osiguran postpenalni prihvat, s obzirom na negativne okolnosti, izraženu nekritičnost prema počinjenom djelu, činjenicu da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen ocjenom „zadovoljava“, da je višestruko osuđivana osoba i to za kaznena djela s elementima nasilja, kao i da je odbio uključivanje u predviđeni posebni program za počinitelje nasilnih kaznenih djela te da je procjena rizičnosti kriminalnog povrata visoka, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 41. KZ/11., koja kao svrhu kažnjavanja propisuje ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja. Dakle, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavaka 1. i 2. KZ/11.
8. U odnosu na žalbene navode kako “mišljenje Zatvora u Zagrebu ne može biti jedina karika za donošenje odluke“, treba odgovoriti da iz odredbe članka 168. stavka 1. ZIKZ-a, proizlazi obveza suda da u postupku odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust pribavi i izvješće zatvora ili kaznionice u kojem zatvorenik izdržava kaznu s mišljenjem o uvjetnom otpustu pa je nedvojbeno da sud takvo mišljenje, uz ostalu dokumentaciju koju je dužan pribaviti, treba pažljivo razmotriti i ocijeniti ovisno o argumentima iz izvješća kaznionice, što je prvostupanjski sud i učinio, istodobno cijeneći sve okolnosti važne za odluku o uvjetnom otpustu propisane odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11. (a to su, između ostalog, prijašnji život i osuđivanost zatvorenika, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi te uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora).
9. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika KG nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
