Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-925/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. B., OIB: ..., zastupane po punomoćniku L. V., odvjetniku u S., protiv tuženice G. J., OIB: ..., K. Š., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u S., radi isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-884/2019-18 od 31. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-884/2019-18 od 31. ožujka 2023.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika B. K. iz S. poslovni broj: Ovrv-7/2019 od 13. ožujka 2019., kojim je naloženo tuženici da isplati tužiteljici iznos od 1.680,32 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2014. do isplate;

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke, na način da se ukida platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi za isplatu tražbine iznad dosuđenog iznosa od 1.680,32 EUR do zatraženog iznosa od 1.776,55 EUR, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev (za iznos od 96,23 EUR) odbija kao neosnovan;

- potvrđuje u točki II. izreke.

II. U nepobijanoj točki III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. K. iz S., poslovni broj: Ovrv-7/2019 od 13. ožujka 2019. kojim je naloženo tuženici u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici iznos od 1.776,55 EUR/13.385,40 kn sa zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2014. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 663,61 EUR/5.000,00 kn, dok je točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 71,30 EUR/537,50 kn.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbaci odnosno odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na novo suđenje pred drugim sucem pojedincem.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.776,55 EUR/13.385,40 kn sa zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2014. do isplate, s osnove nagrade i troškova za pružene odvjetničke usluge tuženici u pojedinačnom ispravnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu pod poslovnim brojem: Z-73/2012 (ranije: Z-1426/2008).

6. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je tuženica u svojstvu ovršenice protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. K. iz S. poslovni broj: Ovrv-7/2019 od 13. ožujka 2019., kojim je određena predložena ovrha, podnijela prigovor kojim je, kao i daljnjim navodima, osporila potraživanje tužiteljice navodeći da u vjerodostojnoj ispravi - računu tužiteljice od 6. veljače 2014., koji je priložen prijedlogu za ovrhu nije točno naznačen predmet obveze, i to koje su odvjetničke usluge učinjene i po kojoj vrijednosti predmeta spora su odvjetničke radnje obračunate. Osim toga, nikada da joj nije prezentirano što je sve urađeno, nije joj je vraćena dokumentacija da bi mogla provjeriti navodne radnje te nikada nije dobila specificirani račun o izvršenim uslugama.

7. Stoga je Općinski sud u Splitu, rješenjem poslovni broj: Povrv-884/2019-2 od 15. studenog 2019. stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. U nastavku postupka prvostupanjski sud je uvidom u spis istoga suda, Stalne službe u Solinu, poslovni broj: Z-73/2012 (ranije: Z-1426/2008) i priložene isprave, te saslušanjem stranaka, utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija odnosno postojanje ugovornog odnosa, i to da je tužiteljica na temelju izdane punomoći zastupala tuženicu u pojedinačnom ispravnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu pod poslovnim brojem: Z-73/2012 (ranije: Z- 1426/2008), te da je ugovorni odnos među strankama trajao do 6. veljače 2014., kada je tužiteljica otkazala tuženici punomoć za zastupanje, jer ju je tuženica disciplinski prijavila Hrvatskoj odvjetničkoj komori (dalje: HOK), što je narušilo odnos povjerenja među strankama, a navedena disciplinska prijava odbačena je kao neosnovana jer je disciplinski tužitelj HOK-a utvrdio da tužiteljica nije počinila ni jednu lakšu ni težu povredu ugleda odvjetništva

- da među strankama nije sporno da je tužiteljica nakon otkaza punomoći izdala račun od 6. veljače 2014., koji je na naplatu dospio 24. veljače 2014., u kojem je obračunala odvjetničku nagradu i materijalne troškove u iznosu od ukupno 15.385,40 kn, kojeg je umanjila za uplaćeni iznos predujma od 2.000,00 kn

- da nije sporno da tuženica nije platila preostali iznos utuženog računa te da je nakon otkaza punomoći od tužiteljice preuzela cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazila u odvjetničkom uredu, a što je potvrdila potpisivanjem potvrde od 25. veljače 2014.

- da je među strankama sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, i to jesu li izvršene sve odvjetničke usluge i jesu li nastali svi troškovi za koje je tužiteljica izdala račun, time da je sporna i vrijednost spora zemljišnoknjižnog predmeta, a time i visina obračunate odvjetničke nagrade, kao i visina materijalnih troškova

- da u prijedlogu za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka od 27. svibnja 2008., a ni naknadno tijekom zemljišnoknjižnog postupka nije naznačena vrijednost predmeta spora, pa su na okolnost utvrđivanja vrijednosti predmeta spora saslušane stranke, koje druge dokaze na tu okolnost nisu predlagale

- da je temeljem iskaza tužiteljice utvrđeno da je tuženica vrijednost nekretnina koje je naslijedila iza pok. supruga i za koje je pokrenula zemljišnoknjižni postupak procijenila u iznosu od 250.000,00 do 300,000,00 EUR

- da se visina odvjetničke nagrade u konkretnom slučaju određuje Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, dalje: Tarifa), koja je bila na snazi u trenutku izdavanja utuženog računa, i to sukladno vrijednosti predmeta spora

- da je Tbr. 19. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife određeno da se odvjetnička nagrada u zemljišnoknjižnom postupku određuje sukladno vrijednosti predmeta spora, pa ako se uzme da nekretnine vrijede najmanje 250.000,00 EUR (1.883.525,00 kn), onda vrijednost odvjetničke nagrade za svaku pojedinu radnju iznosi 1883 boda, što pomnoženo s vrijednosti 1 boda od 10,00 kn iznosi 18.830,00 kn

- da je tužiteljica vrijednost odvjetničke nagrade u spornom računu odredila prema manjoj vrijednosti predmeta spora, i to u visini od 500 bodova što prema vrijednosti boda iznosi 5.000,00 kn, a odgovaralo bi vrijednosti predmeta spora od 250.000,01 kn do 500.000,00 kn

- da je tužiteljica u korist i za račun tuženice u navedenom zemljišnoknjižnom postupku podnijela 27. svibnja 2008. prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka te 19. studenog 2008. uložila žalbu protiv rješenja poslovni broj: Z- 1426/2008 od 30. listopada 2008. (kojim je prijedlog odbijen), za koje radnje je obračunala uslugu u iznosu od 5.000,00 kn za svaku radnju

- da je tuženica više puta dolazila u ured tužiteljice i tražila pravne savjete pa tužiteljici pripada pravo na odvjetničku nagradu za barem jedan sat savjetovanja, koje prema Tbr. 30. toč. 1. Tarife iznosi 50 bodova, odnosno prema vrijednosti boda 500,00 kn

- da je tužiteljica za korist tuženice ovjeravala dokumentaciju kod javnog bilježnika i plaćala druge potrebne troškove te više puta putovala na relaciji od svog ureda u Splitu do Solina, radi uvida u zemljišne knjige i katastar, te je u računu naplatila samo tri putovanja, slijedom čega joj za uvid u zemljišne knjige pripada odvjetnička nagrada u visini od 50 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda daje iznos od 500,00 kn, za uvid u katastar također 50 bodova što pomnoženo sa vrijednosti boda daje iznos od 500,00 kn i za ovjeru dokumenata kod javnog bilježnika nagrada u visini od 50 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda daje iznos od 500,00 kn, kao i prema Tbr. 46. toč. 3. Tarife za upotrebu vlastitog automobila za tri putovanja na relaciji S.1 -S. -S. fakturiranih 150,00 kn

2 1

- da iz tri računa od 16. lipnja 2008. proizlazi da je tužiteljica za ovjeru tri ugovora koje je priložila uz prijedlog od 27. svibnja 2008. platila iznose od 46,00 kn, 83,20 kn i 83,20 kn, dakle ukupno 212,40 kn, no u računu je obračunala iznos od 195,40 kn

- da je tužiteljica uz prijedlog od 27. svibnja 2008. priložila dva zemljišnoknjižna izvatka, za koje trošak sudskih pristojbi iznosi 20,00 kn sukladno Tbr. 18. toč. 1. Tarife o sudskim pristojbama koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (NN 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13).

9. Na temelju svega navedenog, otklonivši osnovanost navoda tuženice da je ostatak odvjetničke nagrade trebala platiti nakon što bude uknjižena odnosno da je naplata odvjetničkih usluga ovisila o njezinom uspjehu u zemljišnoknjižnom postupku, a utvrdivši da je tužiteljica izvršila sve odvjetničke usluge i da su nastali svi troškovi navedeni u računu od 6. veljače 2014., u sveukupnom iznosu od 15.385,40 kn, koje je tuženica samo djelomično podmirila uplatom iznosa od 2.000,00 kn, prvostupanjski sud je pozivajući se na odredbe čl. 763. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, dalje: ZOO-a), te čl. 18. st. 1. i 2. Zakona o odvjetništvu (NN 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, dalje: ZO-a) održao na snazi platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženici plaćanje tužiteljici iznosa od 1.776,55 EUR/13.385,40 kn, sa zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a od 25. veljače 2014. do isplate.

10. U žalbi tuženica navodi da je među strankama sporan dogovor, i to je li dogovoreno bezuvjetno plaćanje ili uvjetno plaćanje - po uspjehu u postupku. Naime, da je dogovoreno plaćanje ako i kada se uknjiži u zemljišnoj knjizi kao vlasnica nekretnina koje su bile predmet z.k. postupka. Ističe da je neživotno da odvjetnik sa strankom ne dogovori uvjete zastupanja odnosno da stranka pristane da odvjetnik proizvoljno određuje tarifu, a apsolutno je nelogično da zastupnik tri puta ide u S., a da za trošak goriva i izbivanja iz ureda ispostavi iznos od 150,00 kn. Također, ističe da sud nije dao objašnjenje zašto je povjerovao tužiteljici glede istaknutog VPS-a, jer iz priloženog z.k. spisa ne proizlazi takva vrijednost nekretnina, nego bitno manja. Dakle, dogovor oko zastupanja i naplate da je bio bitno drugačiji od zaključaka prvostupanjskog suda odnosno ističe da je sve platila prema dogovoru.

11. Neosnovano se tuženica u žalbi poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, kojeg ne konkretizira, niti ga sadržajno obrazlaže, pa pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje:

ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona) na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude koja sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio sve bitne i odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava i odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. I u ovoj fazi postupka sporno je jesu li stranke ugovorile nagradu za rad tužiteljice prema uspjehu u postupku ili tužiteljici pripada nagrada za rad sukladno odredbama Tarife.

13.1. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZO-a odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, time da prema odredbi čl. 19. st. 1. istog Zakona u imovinsko-pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti, sukladno odvjetničkoj tarifi, međutim prema stavku 2. istog članka ugovor iz stavka 1. valjan je samo ako je zaključen u pisanom obliku.

13.2. Nedvojbeno je da između stranaka nije sklopljen nikakav pisani ugovor o nagradi prema uspjehu u pružanju pravne pomoći (koji pisani oblik je uvjet pravne valjanosti takvog ugovora), pa je prvostupanjski sud temeljem izvedenih dokaza, po ocijeni ovog suda, pravilno zaključio da stranke nisu ugovorile takvu naplatu odvjetničke usluge („po uspjehu u postupku, odnosno ako i kada se tuženica uknjiži u zemljišnoj knjizi kao vlasnica nekretnina“) i da se u konkretnom slučaju visina odvjetničke nagrade određuje sukladno odredbama navedene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

13.3. Naime, prema odredbi čl. 763. st. 1. ZOO-a ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, a prema stavku 2. istog članka nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. Za sklapanje ugovora o nalogu nije propisan poseban oblik, dakle ugovor se može sklopiti bilo usmeno, bilo pismeno. Odredbom čl. 776. ZOO-a propisano je da ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla.

13.4. Dakle, uzimajući u obzir po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je tužiteljica zastupala tuženicu u pojedinačnom ispravnom postupku na temelju izdane punomoći, proizlazi da je između stranaka sklopljen ugovor o nalogu iz čl. 763. ZOO-a. Tuženica tijekom postupka nije osporavala da tužiteljica ne bi izvršila pravne radnje i da ne bi nastali troškovi navedeni u predmetnom računu, slijedom čega tužiteljici sukladno odredbama čl. 763. st. 2. i čl. 776. ZOO-a pripada nagrada za rad i naknada troškova u vezi s obavljenim radom, sukladno čl. 18. st. 1. ZO-a, u visini određenoj Tarifom.

14. Prema Tbr. 19. toč. 1. Tarife za sastavljanje zemljišnoknjižnih prijedloga na osnovi kojih se odlučuje o upisu, brisanju, predbilježbi ili zabilježbi nekog prava i za svako ročište, odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife (kojim je određena visina nagrade prema vrijednosti predmeta spora), kao i prema toč. 4. istog Tbr. za sastavljanje pravnih lijekova (nagrada kao u toč. 1.) uvećana za 25%.

14.1. Prvostupanjski sud je imajući u vidu navod tužiteljice da je tuženica vrijednosti nekretnina za koje je pokrenula zemljišnoknjižni postupak procijenila u iznosu od 250.000,00 do 300.000,00 EUR odnosno 1.883.625,00 do 2.260.350,00 kn, slijedom čega ako se uzme u obzir da nekretnine vrijede najmanje 250.000,00 EUR odnosno 1.883,625,00 kn, visina nagrade za svaku pojedinu radnju iznosi ispravno 1884 boda (a ne 1883 kako je to naveo prvostupanjski sud), što pomnoženo s vrijednosti 1 boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife NN 142/12) iznosi 18.840,00 kn; pogrešno zaključio da je tužiteljica visinu nagrade u spornom računu odredila prema manjoj vrijednosti predmeta spora, i to u visini od 500 bodova što prema vrijednosti boda iznosi 5.000,00 kn, a odgovaralo bi vrijednosti predmeta spora od 250.000,01 do 500.000,00 kn. Navedeno ne proizlazi ni iz predmetnog računa, ni iz navoda tužiteljice iznijetih tijekom postupka, štoviše ista je u svom stranačkom iskazu decidirano navela da je usluge obračunala na vrijednost od 270.000,00 EUR, bez uvećanja od 25% za sastavljanje žalbe.

14.2. Prema stajalištu ovog suda, obzirom da ne postoje nikakvi drugi podaci o vrijednosti nekretnina koje su bile predmet zemljišnoknjižnog postupka, valja uzeti u obzir najmanju vrijednost o kojoj je među strankama bilo govora (250.000,00 EUR) i slijedom toga sukladno Tbr. 19. toč. 1. Tarife visinu nagrade za sastavljanje prijedloga za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka obračunati u iznosu od 4.710,00 kn (25% od prethodno navedenih 1884 boda, odnosno 18.840,00 kn), kao i u istom iznosu obračunati nagradu za sastavljanje žalbe, sukladno toč. 4. istog Tbr., u odnosu na koju tužiteljica nije zahtijevala uvećanje za 25%. Stoga imajući u vidu ostale priznate i dosuđene radnje i troškove, te predujmljeni iznos od 2.000,00 kn, valjalo je tuženicu obvezati na plaćanje tužiteljici preostalog iznosa od 1.680,32 EUR i u odnosu na taj iznos održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, sa plaćanjem zatezne kamate tekuće od 25. veljače 2014. do isplate, obzirom da je prema računu od 6. veljače 2014. (str. 3 spisa) rok plaćanja bio 15 dana, te je isti dospio na plaćanje 24. veljače 2014.

14.3. Neprihvatljiv je i neosnovan žalbeni navod tuženice da iz z.k. spisa ne proizlazi navedena vrijednost nekretnina nego bitno manja, jer u zemljišnoknjižnom predmetu vrijednost nekretnina niti je naznačena niti o tome postoji ijedan podatak. Očigledno je samo da se radi o većem broju suvlasničkih nekretnina, različitih kultura, između ostalog i o nekretnini na kojoj se nalazi objekt, sve u k.o. K.. O vrijednosti tih nekretnina tuženica se tijekom postupka nije određeno izjasnila, niti je predložila ikakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je vrijednost nekretnina manja od navedene. Stoga je po ocijeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno temeljem iskaza tužiteljice kojeg je ocijenio istinitim i podudarnim podacima koji proizlaze iz priloženih isprava i činjenicama koje su navedene u zemljišnoknjižnom spisu utvrdio okolnosti bitne za određivanje vrijednosti predmeta spora u navedenom zemljišnoknjižnom postupku. U kontekstu toga nije osnovan ni žalbeni navod tuženice da bi u konkretnom slučaju odvjetnik proizvoljno određivao tarifu, dok u odnosu na žalbeni navod o ispostavljenom iznosu od 150,00 kn, valja reći da je trošak goriva za tri putovanja na relaciji S.1 -S. -S. zatražen upravo u tom iznosu i kao takav ocijenjen primjerenim od 2 1

strane prvostupanjskog suda, koju ocjenu prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

15. Kako dakle ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom nije našao drugih nepravilnosti, osim onih navedenih u točki 14.1. ovog obrazloženja, time da je pravilna i zakonita i odluka o troškovima koju tuženica žalbom ni ne pobija, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi i naloženo joj da tužiteljici isplati iznos od 1.680,32 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2014. do isplate te u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka, sve temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je valjalo djelomično uvažiti žalbu tuženice i preinačiti pobijanu presudu te ukinuti platni nalog za isplatu tražbine iznad dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 1.776,55 EUR i u tom dijelu tužbeni zahtjev (za iznos od 96,23 EUR) odbiti kao neosnovan, temeljem čl. 373. ZPP-a.

16. Nepobijana točka III. izreke prvostupanjske presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Varaždin, 12. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer v.r.