1                            Poslovni broj: Gž-1572/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1572/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu dr. sc. Ivanu Tironiju u pravnoj stvari tužitelja S. Č., OIB: ... iz Z., zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku u R., protiv tuženika J. S., OIB: ..., iz S., zastupanog po punomoćnici M. T., odvjetnici u R., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: 28 Psp-45/2020 od 23. ožujka 2023., dana 11. prosinca 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tuženika, ukida se rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj: 28 Psp-45/2020 od 23. ožujka 2023., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje:

 

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio rješenje slijedećeg sadržaja:

 

„I. Utvrđuje se da je dana 02. srpnja 2020. godine tuženik S. J. smetao tužitelja Č. S. u (posljednjem i faktičnom) posjedu nekretnina upisanih kod zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica, Općinski sud Crikvenica, upisane u k.o. S. u zk. ul. 6773, k. č. br.4628/1, oznaka zemljišta oranica u brdu površine 9 čhv, k.č. br. 4628/2, oznaka zemljišta gradilište, površine 11 čhv, čiji je tužitelj samostalni posjednik (i vlasnik) u udjelu 1/1 i to tako da je preskočio kameni suhozid i kameni zidani zid, te cijelom površinom predmetnih nekretnina čupao bilje, čupao i lomio raslinje, lomio grane voćaka, premještao i bacao kamenje, gazio raslinje i zemlju.

II. Nalaže se tuženiku S. J. da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja na dan smetanja 02. srpnja 2020. godine, predajom posjeda nekretnina upisanih kod zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica, Općinski sud Crikvenica upisane u k.o. S. u zk. ul. 6773, k.č. br. 4628/1, oznaka zemljišta oranica u brdu površine 9 čhv, te k.č. br. 4628/2, oznaka zemljišta gradilište, površine 11 čhv, tužitelju Č. S. sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Zabranjuje se tuženiku S. J. daljnje uznemiravanje posjeda tužitelja Č. S., odnosno preskakanje kamenog suhozida i kamenog zidanog zida, te cijelom površinom predmetnih nekretnina upisanih kod zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica, Općinski sud Crikvenica upisane u k.o. S. u zk. ul. 6773, k. č. br.4628/1, oznaka zemljišta oranica u brdu površine 9 čhv te k.č. br. 4628/2 oznaka zemljišta gradilište, površine 11 čhv čupanje bilja, čupanje i lomljenje raslinja, lomljenje grana voćaka, premještanje i bacanje kamenja, gaženje raslinja i zemlje ili slično postupanje i ponašanje pod prijetnjom novčane kazne sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 553,08 EUR-a/4.167,18 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana 23. ožujka 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinandranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu mu troškova postupka preko iznosa dosuđenog u točki IV. izreke ove presude.“

 

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tuženik je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, razloga koji  su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1., točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22. dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ukine rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tuženika je osnovana.

 

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest smetanje posjeda tj. je li tuženik dana 2. srpnja 2020. zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom faktičnom posjedu nekretnina točno označenih u izreci tužbenog zahtjeva, a koje u naravi predstavljaju vrt. Sporno smetanje posjeda kako je tuženik izvršio na način da je na predmetnom zemljištu čupao bilje, čupao i lomio raslinje, lomio grane voćaka, premještao i bacao kamenje te gazio raslinje i zemlju.

 

6. Prvostupanjski je sud u ovom postupku izveo dokaze saslušanjem svjedoka, parničnih stranaka, pregledom fotografija predmetne nekretnine, kao i čitanjem – pregledom različitih isprava, pored ostalog, ugovora o kupoprodaji predmetnih nekretnina od 31. listopada 2019. i 21. studenog 2019., izvatka iz zemljišne knjige (povijesni prikaz) za predmetna zemljišta (kat. čest. 4628/1 i 4628/2, obje k.o. S.), te prijepisa posjedovnog lista 144. za k.o. S., a  koji se pored ostalog odnosi i na predmetnu nekretninu kat. čest. 4628/1 k.o. S. Također prvostupanjski je sud u ovom postupku izveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz nazočnost J. J., ing. geod., stalnog sudskog vještaka iz područje geodezije, koja je izradila pisani nalaz i mišljenje (skicu lica mjesta). 

 

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijanog rješenja zaključio slijedeće: „Dakle, s obzirom na to da iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik prijeporne nekretnine, do događaja koji se u tužbi opisuje kao čin smetanja posjeda, to isti ima pravo na posjedovnu zaštitu u odnosu na tuženika. Nadalje, po mišljenju ovog suda tužitelj je i izvan svake razumne dvojbe uspio dokazati i čin smetanja posjeda od strane upravo tuženika, na način pobliže opisan u izreci ovog rješenja, a u vidu čupanja raslinja, grana, premještanja i bacanja kamenja, te gaženja raslinja i zemlje…“ Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pružio zatraženu posjedovnu zaštitu tužitelju, na način da je sada pobijanim rješenjem u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev pozivajući se pri tome na odredbe članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,143/12., 152/14. dalje ZVDSP).

 

8.               Tuženik u žalbi posebno ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka te u tom smislu navodi kako je tuženik, a ne tužitelj bio u posljednjem mirnom faktičnom posjedu predmetnih nekretnina (u naravi vrt). Posebno da prvostupanjski sud nije obrazložio kako smatra da je posjed predmetnih nekretnina sa tuženika i njegove majke, za koje je utvrdio da su bili u posjedu, prešao na tužitelja. Žalitelj također ističe kako je sud u izreci pobijanog rješenja utvrdio da je tužitelj vlasnik spornih nekretnina, što ne samo da je sporno, nego da se o tome  ne odlučuje u posjedovnoj parnici. Tuženik pored ostalog posebno ističe kako je nejasna formulacija iz izreke pobijanog rješenja da bi tuženik „čupao bilje, čupao i lomio raslinje, lomio grane voćaka, premještao i bacao kamenje, gazio raslinje i zemlju.“ Žalitelj u žalbi izričito navodi kako je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke počinio   bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

9. Razmatrajući žalbene razloge tuženika, sadržaj pobijanog rješenja kao i dokaznu građu koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće.

 

10. Pravo na zaštitu posjeda ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, a ovo u suglasju sa  odredbom članka 21. stavak 1. ZVDSP-a. Aktivna legitimacija za tužbu radi smetanja posjeda pripada, načelno govoreći, samo posljednjem mirnom posjedniku.

 

11. Odredbom članka 22. stavak 1. ZVDSP-a, propisano je kako je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U parnici zbog smetanja posjeda pasivno su legitimirani: osoba koja je izvršila smetanje tuđeg posjeda uznemirivši ili oduzevši ga, osoba koja je dala nalog za smetanje, osoba u čiju je korist smetanje učinjeno, a on se od toga nije ogradio, kao i pomoćnik u posjedovanju.

 

12. Posjed koji se štiti mora postojati, mora biti stečen. Posjed mora biti posljednji, miran i faktičan (efektivan, stvaran). Zaštita se pruža svakom posjedniku koji je smetan u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu.

 

13. Predmet raspravljanja i odlučivanja u postupku za smetanje postupka, kao što je i predmetni, jest samo ima li tužitelj pravo na zaštitu svojeg posjeda putem suda, a ako mu pripada to pravo, na koji će način ostvariti to pravo. Da bi se utvrdilo pripada li tužitelju pravo na zaštitu posjeda, potrebno je raspraviti i utvrditi a) posljednje stanje posjeda i b) smetanje tog posjeda, a ovo na temelju odredbi članka 22. ZVDSP-a. To znači da sud mora utvrditi, prije svega, je li tužitelj imao posjed kakav se štiti, a potom, je li taj posjed samovlasno smetan i od koga.

 

14. Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo kako je izvedene dokaze ocijenio u suglasju sa odredbom članka 8. ZPP-a. Naravno sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu što je prvostupanjski sud međutim propustio učiniti.

 

15. Odredbom članka 13. ZVDSP-a propisano je kako je posjed stečen kad stjecatelj uspostavi faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda). Izvedeno stjecanje znači stjecanje posjeda s voljom dosadašnjeg posjednika. No, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja u tom smislu me daje dostatno obrazloženje da je upravo tužitelj bio u posljednjem mirnom faktičnom posjedu predmetnog vrta. Sud u odlomku 24. obrazloženja pobijanog rješenja tek navodi kako iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik sporne nekretnine. Međutim pri tome propušta navesti na temelju kojih je to utvrđenih činjenica došao do navedenog zaključka. Posebno je za istaknuti kako prvostupanjski sud ne utvrđuje koje je, ako jest, konkretne posjedovne čine i u kojem razdoblju, poduzimao tužitelj na predmetnoj nekretnini.

 

16. Pored toga posebno je važno kazati i slijedeće. Prvostupanjski je sud u predmetnom parničnom postupku izveo dokaz i saslušanjem svjedokinje R. V.. Tako prvostupanjski sud navodi kako je ista, po vlastitom kazivanju, u zavadi sa tuženikom, te da se radi o zemljištu (očigledno predmetnom) koje graniči sa njezinim. U odlomku 10. obrazloženja pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi kako svjedokinja V. kazuje i slijedeće: „da tuženik stalno nešto prčka po prijeporu, uglavnom iz kaprica, tuženikovoj baku su to dali B. da si nešto posade, ali im nisu ništa prodali, a na predmetnoj nekretnini nije viđala nikog osim tuženika i A. S..“ Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako prihvaća iskaz svjedokinje V. u dijelu u kojem je u skladu s ostalim izvedenim dokazima. Kako prvostupanjski sud utvrđuje i zaključuje kako je tužitelj, a ne tuženik bio u posljednjem mirnom faktičnom posjedu predmetnog vrta, to je njegovo obrazloženje, u ovom bitnom dijelu, kontradiktorno. U svakom slučaju posebno je trebalo dati pravnu ocjenu iskaza svjedokinje R. V. u dijelu u kojem kazuje kako na predmetnoj nekretnini nije viđala nikog osim tuženika i sada pokojne A. S. (majke tuženika kako proizlazi iz spisa) ovo posebno stoga što je ista bila neposredna susjeda u odnosu na predmet spora, i što budući je po vlastitom kazivanju u lošim odnosima sa tuženikom, pa nije imala razloga svjedočiti u njegovu korist.

 

17. Slijedom navedenog po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu u žalbi izričito ukazuje tuženik. Stoga je trebalo uvažiti žalbu tuženika te prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

18. Usput je za kazati i slijedeće. U posjedovnoj parnici kakva je nedvojbeno i ova predmetna, sud treba utvrditi je li tužitelj imao posjed kakav se štiti i da li mu je takav posjed samovlasno smetan. Utvrdi li to sud će donijeti odluku kojom će narediti da se uspostavi smetanje posjeda, naravno ako je to moguće, te zabraniti takvo ili slično smetanje posjeda. Stoga u ovoj parnici nema mjesta utvrđivanju prava vlasništva  (kako to dijelom proizlazi iz izreke pobijanog rješenja), a rješenjem se može narediti samo uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja ako je to moguće.

 

19. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud još jednom pravno ocijeniti izvedene dokaze, a po potrebi, i ako za to budu ispunjene zakonske pretpostavke, izvesti će i nove, te će potom uz pravilnu primjenu materijalnog prava, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.

 

U Splitu, 11. prosinca 2023.