REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-523/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać–Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Mikuličić odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mikuličić-Lončarić-Bahun-Topić j.t.d., u Zagrebu, protiv tuženice Financijske agencije, OIB 85821130368, Zagreb, Ulica grada Vukovara 70 i umješača na strani tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinskog državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko–upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice i umješača na strani tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-568/2018-2 od 14. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3519/16-20 od 6. listopada 2017., na sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaćaju se revizije tuženice i umješača na strani tuženice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-568/2018-2 od 14. studenoga 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3519/16-20 od 6. listopada 2017. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženoj Financijskoj agenciji, Zagreb, Ulica grada Vukovara 70 da isplati tužitelju ŠR iz [adresa] iznos od 44.230,08 kuna (slovima: četrdeset četiritisućedvijestotinetridesetkuna i osam lipa) sa zakonskim zateznim kamatama od 24. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, te da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.334,00 kune sa zakonskim zateznim kamatama od 6. listopada 2017. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.
U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.450,00 kuna odbija se kao neosnovan."
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-568/2018-2 od 14. studenoga 2019. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3519/16-20 od 6. listopada 2017., kojom je tuženici naloženo isplatiti tužitelju 44.230,08 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama obračunatim na taj iznos od 24. listopada 2013. do isplate te naknaditi mu parnične troškove od 10.334,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama obračunatim na taj iznos od 6. listopada 2017. do isplate.
2.1. Protiv te drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženica i umješač na strani tuženice, zbog pravnog pitanja zbog kojeg im je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj: Revd-1213/2020-2 od 22. rujna 2020., a koje glasi:
„Pripada li stranki u postupku ostvarivanja tražbine na isplatu neosnovano ustegnute (neisplaćene) joj plaće po osnovu radnog odnosa, a dosuđene joj ovršnom sudskom presudom u bruto iznosu, s uspjehom zahtijevati da joj se isplate (pored kamata na neto plaću tekućih od neospornog dospijeća plaće do isplate) i kamate računate na iznose poreza i prireza sadržane u istoj bruto plaći: je li financijska agencija, obzirom na ovršnu ispravu koja glasi na isplatu bruto plaće, ovlaštena u postupku iz smisla odredbe čl. 217. st. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12., 25/13. i 93/14.) kamate računate na porez i prirez uključen u toj bruto plaći isplatiti na isti račun (poreznoj upravi) na koji je (sukladno potvrdi porezne uprave) isplatila i iznose poreza i prireza?“.
2.2. Tuženica i umješač na strani tuženice predlažu da ovaj sud pobijanu presudu preinači, kao i presudu suda prvog stupnja, na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.
3. Tužitelj u odgovoru na revizije tuženice i umješača na strani tuženice poriče navode revizija i predlaže iste odbiti.
4. Revizija je osnovana.
5. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknade štete zbog neosnovano neisplaćenog iznosa u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4543/08-31 od 29. svibnja 2009., a iznos zatražene naknade štete predstavlja iznos obračunatih zateznih kamata na iznose poreza i prireza na dohodak iz bruto plaće tužitelja tekuće od dospijeća svakoj pojedinog iznosa do isplate.
8. Nižestupanjski su sudovi dosuđeni iznos naknade štete dosudili pozivom na odredbu čl. 217. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14, dalje: OZ), smatrajući da je tuženica prilikom provedbe ovrhe postupila suprotno ovršnoj ispravi i protupravno (čl. 217. st. 6. OZ) ustegnula tužitelju utuženi iznos. Drugostupanjski sud je prihvatio pravilnim shvaćanje suda prvog stupanja da iz obračuna Porezne uprave proizlazi da predujam poreza i prireza na dohodak po gore navedenoj presudi iznosi 26.897,48 kn i da je, zbog toga, a sukladno odredbi čl. 217. st. 6. OZ, tuženica bila ovlaštena izvršiti samo prijenos tog iznosa u korist Porezne uprave, a ne i daljnjeg iznosa od 44.230,08 kn, jer je time postupila protivno ovršnoj ispravi prema kojoj je tužitelju dosuđen bruto iznos plaće i to za svaki pojedini mjesec sa pripadajućim zateznim kamatama, pa time i kamatama na predujam poreza i prireza na dohodak. Zbog navedenog, a budući da tuženica kao tijelo za provedbu ovrhe ne može ulaziti u zakonitost i pravilnost ovršne isprave već je dužna postupiti po istoj, a kako je tuženica postupila protivno tome, postupanjem tuženice je tužitelju nastala šteta upravo u dosuđenom iznosu.
9. Sporno je prema navodima revizija je li tuženica u postupku provedbe ovrhe radi prinudne naplate tražbine prema navedenoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi postupila protivno toj presudi i (ujedno) odredbi čl. 217. st. 6. OZ kada je umjesto iznosa od 26.897,48 kn, koji predstavlja porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u skladu s potvrdom Porezne uprave, ustegnula i zatezne kamate na navedeni iznos, odnosno i iznos od 44.230,08 kn - i time postupila protupravno i tužitelju nanijela štetu.
10.1. Ovaj je sud u nizu svojih odluka izražavao pravno shvaćanje u pogledu podudarnog pravnog pitanja. Tako je primjerice u istovrsnom sporu Rev 354/2018-2, u odluci od 5. studenoga 2019., navedeno:
„...Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 51.619,73 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos tužitelj potražuje s osnova naknade štete za koju tvrdi da ju je pretrpio jer da mu tuženik nije u cijelosti isplatio iznos dosuđen pravomoćnom sudskom presudom na ime razlike bruto plaće.
U reviziji je tuženik naznačio sljedeća pravna pitanja:
„Uključuje li pojam kamata na bruto plaću po ovršnoj ispravi i kamate na porez i prirez? Ako uključuje, je li Fina u obvezi, a provodeći ovršni postupak, postupiti u skladu s ovršnom ispravom na način da ukupno ovršnom ispravom dosuđeni iznos (bruto) isplati tužitelju, uključujući i nepostojeće kamate na porez i prirez?
Slijedom navedenoga, ako potvrda porezne uprave ne sadržava kamate znači li to da kamate, i one nepostojeće (kamate na porez i prirez), Fina u ovršnom postupku isplaćuje u korist tužitelja?“
Argumentirajući važnost naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženik se je pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-717/16-2 od 6. rujna 2017., odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GžR-2319/15-2 od 8. prosinca 2015., odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-105/2012 od 6. ožujka 2017., U-I-885/2013 od 11. srpnja 2014. te U-III-4227/13 od 30. ožujka 2016., kao i odluke prvostupanjskih sudova, a u kojima su glede postavljenih pitanja izražena različita pravna shvaćanja.
...U odluci ovog suda poslovni broj Revr-717/16 od 6. rujna 2017., a na koju se u reviziji poziva tuženik, izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:
„Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.
Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela....
...U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.
Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tuženika glasi: tužiteljici ne pripada potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće, a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak....“.
10.2. Nadalje, u presudama ovog suda poslovni broj Rev-805/2021-2 od 29. ožujka 2022., Rev-618/2021-2 od 17. studenoga 2022., Rev-4969/2019-2 od 7. prosinca 2022. i Rev-5133/2019-2 od 20. lipnja 2023., a koje polaze od ranije iznesenog pravnog shvaćanja, jasno je izraženo pravno shvaćanje:
„Budući da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 217. st. 6. OZ-a na način da je tužitelju isplaćen neto iznos plaće zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos, a imajući pritom na umu da iznos predujma poreza i prireza na dohodak nije potraživanje koje bi pripadalo tužitelju već Poreznoj upravi te da isto dospijeva tek trenutkom isplate plaće, ocjena ovog suda je da nije osnovan zahtjev za naknadu štete podnesen u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).“
11. Imajući na umu činjenična utvrđenja u ovom predmetu, očito je da je tuženica postupila prema odredbi čl. 217. st. 6. OZ kada je tužitelju isplaćen neto iznos plaće zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj neto iznos. Budući da iznos poreza i prireza na dohodak nije dio bruto plaće koji bi pripadao tužitelju (već Poreznoj upravi), imajući na umu akcesornost kao bitno obilježje zateznih kamata u odnosu prema glavnoj tražbini, tužbom tražene zatezne kamate (obračunate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) ne pripadaju tužitelju. Ocjena je stoga ovog suda da nema protupravnosti u postupanju tuženice u odnosu na tužitelja pa nije osnovan zahtjev za naknadu štete podnesen u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15). Time je ujedno odgovoreno na postavljeno revizijsko pitanje.
12.1. Napominje se da je o navedenom pitanju rješavao i Ustavni sud Republike Hrvatske (U-I-3558/2013 od 1. ožujka 2016. i U-III-424/2020 od 6. lipnja 2022.) ne nalazeći elemente povrede Ustava Republike Hrvatske donošenjem ranije citiranih odluka ovoga suda u činjenično i pravno podudarnim situacijama.
12.2. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je o podudarnom pravnom pitanju rješavao i u predmetu broj: U-I-3558/2013 od 1. ožujka 2016. kada je donio rješenje o neprihvaćanju prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 217. stavka 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13. i 93/14.) u dijelu koji glasi: "prema podacima iz potvrde o obračunu". U točki 9. obrazloženja tog rješenja je istaknuto:
"Polazeći od pribavljenih očitovanja, nedvojbeno proizlazi da FINA takve ovlasti po članku 217. Ovršnog zakona nema, te da ona postupa unutar iznosa određenog u ovršnoj ispravi. Potvrda o obračunu predstavlja samo identificiranje dijela bruto iznosa koji se isplaćuje na ime poreza, prinosa i doprinosa i njime se ne mijenja ovršna isprava. Stoga nije povrijeđeno načelo pravomoćnosti odluka u građanskim postupcima. Spornim izričajem "prema podacima iz potvrde o obračunu" ne daje se posebno pravo FINI (niti ovršnom sudu) odrediti prijenos novčanih sredstva u nekom drugom iznosu od onoga koji je određen u ovršnoj ispravi tako da se potvrdom Porezne uprave o obračunu ne mijenja i ne ukida pravomoćna i ovršna sudska odluka. Štoviše, potvrdom o obračunu omogućava se provedba takve ovršne sudske odluke jer ona služi da iznos sredstava, utvrđen ovršnom ispravom u bruto iznosu, bude u skladu s važećim propisima isplaćen svim vjerovnicima čije tražbine su obuhvaćene tom ovršnom ispravom."
13. Imajući na umu sve izneseno, a s obzirom na pogrešan pravni pristup suda drugog stupnja valjalo je prihvatiti revizije tuženice i umješača i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 12. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
