REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-108/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri u Zagrebu, drugotužiteljice mlljt. SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetužitelja mlljt. GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa majka i zakonska zastupnica IJ, koju zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB:38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1893/2020-2 od 2. rujna 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3923/16-50 od 2. listopada 2020., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III.,

IV., V., VI., VIII., IX. i X. izreke kojima je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku da I. tužiteljici IJ, na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 258.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. lipnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da II. tužiteljici SJ, na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 67.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. lipnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da III. tužitelju GJ, na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 67.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. lipnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da I. tužiteljici IJ na iznos od 72.000,00 kn plati zatezne kamate tekuće od 17. lipnja 2016. pa do 18. travnja 2017. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da II. tužiteljici SJ na iznos od 45.000,00 kn plati zatezne kamate tekuće od 17. lipnja 2016. pa do 18. travnja 2017. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da III. tužitelju GJ na iznos od 45.000,00 kn plati zatezne kamate tekuće od 17. lipnja 2016. pa do 18. travnja 2017. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku da I. tužiteljici IJ naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 21.981,08 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IX. Nalaže se tuženiku da II. tužiteljici SJ naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 21.981,08 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

X. Nalaže se tuženiku da III. tužitelju GJ naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 21.981,08 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 976/2022-2 od 19. srpnja 2022., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1893/2020-2 od 2. rujna 2021. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu prvotužiteljicu IJ za iznos od 110.000,00 kn (preko iznosa od 148.000,00 kn do iznosa od 258.00,00 kn), u odnosu na drugotužiteljicu mlljt. SJ za iznos od 37.500,00 kn (preko iznosa od 30.000,00 kn do iznosa od 67.500,00 kn) i u odnosu na trećetužitelja mlljt. GJ za iznos od 37.500,00 kn (preko iznosa od 30.000,00 kn do iznosa od 67.500,00 kn), zbog pravnog pitanja:

''Ocjenjuje li se u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva, pitanje zastare samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe?''.

3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju, na temelju odredbe čl. 382. ZPP, zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev prvotužiteljice PJ u dijelu u kojem je prihvaćen za iznos od 110.000,00 kn (preko iznosa od 148.000,00 kn do iznosa od 258.00,00 kn), drugotužiteljice mlljt. SJ u dijelu u kojem je prihvaćen za iznos od 37.500,00 kn (preko iznosa od 30.000,00 kn do iznosa od 67.500,00 kn) i u odnosu na trećetužitelja mlljt. GJ u dijelu u kojem je prihvaćen za iznos od 37.500,00 kn (preko iznosa od 30.000,00 kn do iznosa od 67.500,00 kn), a tužiteljima naložiti da mu naknade trošak postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe ĆJ, kćeri prvotužiteljice, te sestre drugotužiteljice i trećetužitelja, rođene **.**.2000. i umrle **.**.2016., kao i zahtjev prvotužiteljice za naknadu imovinske štete.

7. Sudovi su, primjenom kolizijskih pravila Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 4/94

- dalje: Haška konvencija), primijenili slovensko materijalno pravo i to Obligacijski zakonik ("Službeni list" Republike Slovenije broj: 83/01, 32/04, 28/06, 40/07, 97/07 i 64/16 - dalje: OZ), te su u cijelosti prihvatili tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok su dio tužbenog zahtjeva prvotužiteljice za naknadu imovinske štete odbili kao neosnovan. Pritom su preinaku tužbe od 1. travnja 2020. (kojom je tužbeni zahtjev povećan nakon pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima i primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke koji su u tijeku, zauzetog na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.), ocijenili dopuštenom, pozivom na čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP/19) u svezi s čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19. Sudovi su tuženikov prigovor zastare, u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, ocijenili neosnovanim jer se prometna nesreća dogodila 10. siječnja 2016., tužba je podnesena 28. prosinca 2016., te se radi o istom štetnom događaju i preinačenjem tužbenog zahtjeva je povećan zahtjev za naknadu neimovinske štete koji je postavljen već u tužbi.

8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. U revizijskom stadiju postupka je sporno, je li za dio tužbenog zahtjeva koji je povećan preinačenjem tužbe nastupila zastara odnosno ocjenjuje li se pitanje zastare u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva samostalno, tako da je za ocjenu zastare preinačenog dijela bitan dan preinake tužbe.

10. Tuženik se u reviziji poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (zauzeto u odlukama broj Revr 1454/2010 od 8. prosinca 2010. i broj Revr 1460/2013 od 24. siječnja 200017.) prema kojem se pitanje zastare, u slučaju preinačenja tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva, ocjenjuje samostalno tako da je za ocjenu pitanja zastare dijela tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe, bitan dan preinake.

11. Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP). Prema odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela 27. svibnja 2024., u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

13. Iz spisa proizlazi da su tužitelji 28. prosinca 2016. podnijeli tužbu radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti CJ **.**.2016., kćeri prvotužiteljice i sestre drugotužiteljice i trećetužitelja, te je prvotužiteljica istom tužbom zahtijevala naknadu imovinske štete. Tijekom postupka, tužiteljima je dopušteno preinačenje tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva zatražene neimovinske štete i to nakon pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzetog na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., o izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima i primjeni izmijenjenih Orijentacijskih kriterija na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela.

14. Nadalje, iz spisa proizlazi da tužitelji tužbeni zahtjev povećan preinačenjem 1. travnja 2020., temelje na istoj činjeničnoj osnovi na kojoj je utemeljen zahtjev iz tužbe podnesene 28. prosinca 2016. U konkretnom slučaju tužitelji su podnijeli tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom i tijekom postupka su na temelju iste činjenične osnove preinačili tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio nove Orijentacijske kriterije o visini neimovinske štete.

15. Prema pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom u odlukama broj Rev 1024/2023-2 od 3. siječnja 2024. i broj Rev 389/2023-2 od 17. listopada 2023., u slučaju kao što je predmetni, preinaka tužbe dopuštena je na temelju odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, prema kojem iznimno od odredbe st. 1. tog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U okolnostima kad je tužba preinačena zbog promjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, ne može se zaključiti da se radi o krivnji tužitelja jer oni u trenutku podnošenja tužbe, nisu niti mogli znati da će se takva promjena pravnog shvaćanja revizijskog suda dogoditi, pa se stoga u ovom predmetu radi o preinaci tužbe koja je moguća i dopuštena u smislu odredbe čl. 190. i čl. 191. ZPP.

16. Budući je pobijana drugostupanjska odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno s naprijed navedenim pravnim shvaćanjima revizijskog suda i ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić