REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-773/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Banić, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Općine Andrijaševci, [adresa], OIB: 47372067408, koju zastupa punomoćnik Damir Varga, odvjetnik u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-327/2017-2 od 8. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj Pn-367/2016-9 od 6. veljače 2017., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I./ Odbija se tužitelj u cijelosti sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Tuženik Općina Andrijaševci, [adresa], OIB:47372067408 dužna je tužitelju ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade bruto plaće za razdoblje od 27. siječnja 2010.g. do 23. listopada 2013.g. isplatiti i to:
-1.829,29 kn sa zateznim kamatama počev od 10. veljače 2010.g. zatim
-14.177,03 kn za svaki mjesec za razdoblje od 01. veljače 2010.g. do 30. rujna 2013.g. sa zateznim kamatama počev od 10-og u slijedećem mjesecu za protekli mjesec, te
-10.518,44 kn sa zateznim kamatama počev od 10. studenog 2013.g. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate zatezne kamate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana".
II./ Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 26.075,00 kn – u roku od 15 dana."
2. Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja je odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.
3. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova ukinu ili preinače.
4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava osnovanost revizije.
5. Revizija nije osnovana.
6. Vrhovni sud republike Hrvatske, postupajući po navedenoj reviziji, ranijim rješenjem poslovni broj Revr-328/2018-2 od 2. rujna 2020., odbacio reviziju kao nedopuštenu. Postupajući po ustavnoj tužbi tužitelja protiv navedenog rješenja Ustavni sud republike Hrvatske je odlukom broj: U-III-6166/20 od 2. lipnja 2021., ukinuo navedeno rješenje i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak po reviziji.
7. Nije sporno da je rješenjem tuženika na osnovi javnog natječaja od **.**.2009. NR imenovana za pročelnicu Jedinstvenog upravnog odjela Općine Andrijaševci s početkom rada 27. siječnja 2010., a presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-2019/2010-5 od 25. rujna 2013. uvažena je žalba tužitelja te je poništeno navedeno rješenje od 22. siječnja 2010.
8. Nije sporno niti to da je Općina Andrijaševci 23. listopada 2013. donijela odluku o poništenju natječaja od 23. prosinca 2009. te rješenjem od 23. listopada 2013. razriješila NR dužnosti pročelnice Jedinstvenog upravnog odjela Općine Andrijaševci a zatim objavila novi natječaj u Narodnim novinama 13. studenog 2013.
9. Nije sporno da je Upravni sud u Osijeku pravomoćnom presudom poslovni broj Usl-1321/13-34 od 16. svibnja 2014. odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje odluke tuženika od 23. listopada 2013. o poništenju javnog natječaja kao i zahtjev tužitelja za poništenje odluke tuženika o javnom natječaju od 11. studenog 2013. te imenovanje tužitelja za pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela Općine Andrijaševci na osnovi natječaja od 22. prosinca 2009., uz sklapanje ugovora o radu.
10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev iznoseći da, s obzirom na to da je u upravnom postupku i upravnom sporu odbijen zahtjev tužitelja za sklapanje ugovora o radu te da se donese odluka o njegovom imenovanju za pročelnika jedinstvenog upravnog odjela, nema pravnog temelja za novačano potraživanje naknade štete u visini plaće za pretendirano radno mjesto na kojem je radila NR, za vrijeme dok je bila zaposlena na tom radnom mjestu.
11. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu prihvaćajući razloge prvostupanjskog suda, dodajući da okolnost daje tužitelj osporio rješenje o izboru HR zbog toga što mu kao hrvatskom branitelju nije priznata prednost pri zapošljavanju na temelju čl. 35. st. 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 174/04., i dr. – dalje: ZPH), ne znači da je morao biti imenovan na navedeno radno mjesto (kako je navedeno i u presudi Upravnog suda od 16. svibnja 2014.)
12. Tužitelj u reviziji prihvaća shvaćanje da nije postojala obveza tuženika da s tužiteljem osnuje radni odnos, ali ako nije izabran niti jedan od kandidata, a kako je imenovana NR povrijeđeno je njegovo pravo na prednost pri zapošljavanju, pa je zbog toga on ima pravo na naknadu štete u visini izgubljene zarade u visini plaće koju bi ostvarivao na položaju na kojem je bila NR.
13. Međutim, ako nije postojala obveza zasnivanja radnog odnosa s tužiteljem, o čemu je pravomoćno odlučeno u upravnom postupku i upravnom sporu, onda, prema shvaćanju revizijskog suda ne postoji niti pravni temelj za naknadu štete kakva je u konkretnom slučaju zatražena već se ovlasti tužitelja iscrpljuju u mogućnosti da traži poništenje rješenja o imenovanju druge osobe, što je tužitelj i učinio.
14. Tužitelj bi zbog povrede prava na prednost u zapošljavanju mogao imati i pravo na naknadu eventualne štete (imovinske i neimovinske), ali ne na naknadu štete u visini plaće na radnom mjesto za koje nije postojala obveza njegovog zapošljavanja, o čemu je pravomoćno već odlučeno u upravnom postupku i upravnom sporu.
15. Dakle, između zapošljavanja HR na radno mjesto na koje je pretendirao tužitelj i navodnog prava na naknadu štete u vidu izgubljene zarade, ne postoji uzročna veza.
16. Tužitelj se u reviziji poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-230/07 od 23. svibnja 2007., međutim, pravno shvaćanje na temelju kojeg je donesena odluka u tom postupku ne odnosi se na činjeničnu i pravnu situaciju koja bi bila u bitnim elementima potpuno identična situaciji u ovom sporu. Osim toga, pobijana odluka podudarna je pravnom shvaćanju zauzetom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-540/13 od 3. veljače 2015.
17. Zbog svega izloženog zaključeno je da se ne mogu prihvatiti suprotna razlaganja tužitelja u reviziji, dakle, da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 12. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
