Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: Pr-527/2020-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika - specijalista Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice M. P., OIB: … , N., koju

zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika

K. b.c. S., OIB:.., S., radi isplate,

nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 8.svibnja 2024. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, a izočnosti tuženika, dne 12.lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi te po osnovi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, za razdoblje od 12. svibnja 2017.g. do 30. studenog 2022.g. u ukupnom iznosu od 1.159,05 EUR-a zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,94 € teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,52 € teče od 15. rujan 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,38 € teče od 15. listopad 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,05 € teče od 15. studeni 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,31 € teče od 15. prosinac 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,75 € teče od 15. siječanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,41 € teče od 15. ožujak 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,06 € teče od 15. travanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 10,02 € teče od 15. lipanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 27,43 € teče od 15. srpanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,13 € teče od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,42 € teče od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,02 € teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,07 € teče od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,56 € teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 10,09 € teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 21,68 € teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,94 € teče od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 40,00 € teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 50,43 € teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,23 € teče od 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,71 € teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,34 € teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,66 € teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 13,99 € teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,35 € teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,11 € teče od 15. kolovoz 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 57,54 € teče od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,94 € teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 116,54 € teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 36,21 € teče od 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 17,31 € teče od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,95 € teče od 15. prosinac 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 92,20 € teče od 15. veljača 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 117,36 € teče od 15. ožujak 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 36,50 € teče od 15. travanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,90 € teče od 15. svibanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,72 € teče od 15. lipanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 142,75 € teče od 15. srpanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,35 € teče od 15. kolovoz 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 71,41 € teče od 15. rujna 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,08 € teče od 15. studenog 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,69 € teče od 15. prosinca 2022.

do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. u visini stope određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II./ Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke i to za više zatraženu isplatu iznosa od 480,17 eura sa zateznim kamatama na taj iznos, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan

III./ Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.893,75 eura uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 11.svibnja 2020. godine podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara u jedinici intenzivne skrbi na Zavodu za kardiokirurgiju i da joj je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik u jedinici intenzivne skrbi za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 1.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada) Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Temeljem prednje navedenog tužiteljica, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 8.ožujka 2023. potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom bruto iznosu od 1.639,22 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, bez zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako ne osporava osnov tužbenog zahtjeva do 1.travnja 2020., a od 1.travnja 2020. osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po C. z.v. d.o.o. na okolnost izračuna pripadajućih

razlika po osnovama koje tužiteljica potražuje kao i pregledom obračunskih lista tužiteljice za utuženo razdoblje .

4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te nije sporna osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 1.travnja 2020.

5. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva za utuženo razdoblje nakon 1.travnja 2020.godine, kao i visina tužbenog zahtjeva.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

7.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 12.svibnja 2017. do 30.studenog 2022. s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada i neisplaćenog dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sate ostvarene u prekovremenom radu te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koju bi tužiteljica ostvarila u utuženom razdoblju.

8. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze I. L. ( za C. z.v. d.o.o.) proizlazi da je

uvidom u platne liste tužiteljice za razdoblje od 12.svibnja 2017. do 30.studenog 2022.g. utvrđeno kako dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi do 31.ožujka 2020. nije obračunavan tužiteljici na sate prekovremenog rada u razdoblju do 31.ožujka 2020., dok su od travnja 2020.g. pa nadalje na sve sate rada izvršeni obračuni svih dodataka. Vještak daje mišljenje da potraživanja tužiteljice koja proizlaze iz neobračunatih dodataka su: potraživanje po osnovi neobračunatog dodatka za posebne uvjete rada u iznosu od 186,01 eura,

potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 48,23 eura te manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 29,02 eura. Dalje navodi kako manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca temeljem manje obračunatih naknada obračunatih temeljem isplaćenih plaća (bez prethodno prikazanih dodataka i naknada koje iz istih proizlaze) iznosi 1.375,96 eura. Zaključno da bi sveukupno potraživanje tužitelja spram tuženika iznosilo 1.639,22 eura.

9. Kako je tuženik izjavio primjedbe na nalaz i mišljenje navodeći kako je razlika utuženih dodataka ispravno obračunata, ali da je sudski vještak izračun razlike za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana obavio u dvije verzije, a da tuženik koristeći se i jednom i drugom verzijom ne dolazi do istog iznosa kao vještak, pozvan je vještak na očitovanje koje u pisano dostavila u spis dana 20.studenog 2023.godine.

10. Sudska vještakinja I. L. ( za C. z.v. d.o.o. ) u dopuni

nalaza i mišljenja daje dodatno obrazloženje, u odnosu na način izračuna potraživanja po osnovu godišnjeg odmora i bolovanja iskazano u provedenom vještačenju. Vještak navodi kako je u svojim izračunima koristila odredbe važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja za pojedino razdoblje, što je i navedeno u provedenom vještačenju, na način da je za svaki pojedini mjesec utvrđen prosjek isplaćene plaće u prethodna tri mjeseca do ožujka 2018.g., a od ožujka 2018.g. prosjek tromjesečne plaće za razdoblje prije mjeseca u kojem se koristio godišnji odmor ili bolovanje. U varijanti 1 (str 7. Nalaza) vještak da je dao izračune potraživanja po osnovu godišnjeg odmora i bolovanja koji proizlaze isključivo iz u nalazu utvrđenih manje obračunatih plaćenih dodataka (koje izračune tuženik ne spori). Nadalje, da je u verziji 2 (Tabela 3. Nalaza) manje obračunata naknada plaće za godišnji odmor izračunata, primjenom prethodno navedenih odredbi KU na bazi prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca isključivo temeljem obračuna plaća koje je sam tuženik sačinio, te je primijenjen kriterij obračuna odnosno isplate u skladu s razdobljem važenja pojedinih odredbi KU. Stoga da varijanta 2 sadrži isključivo podatke temeljem obračunate i isplaćene plaće, a u koje nisu uključeni dodaci utvrđeni u nalazu, a što je navedeno u provedenom vještačenju. U odnosu na obračun neisplaćene naknade za bolovanje, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama regulira da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje. Izračun potraživanja po osnovi bolovanja u Varijanti 1 vještak da je obračunao na način da je zbrojio utvrđena potraživanja po osnovi dodataka, koji izračun tuženiku nije sporan. Izračun potraživanja po osnovi bolovanja u varijanti 2 da je izvršen temeljem prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca koja je obračunata tužitelju po tuženiku, dakle bez utjecaja manje obračunatih dodataka i naknada koje proizlaze iz dodataka a koji su utvrđeni u Nalazu, a uzevši u obzir i da je u varijanti 1 dan takav izračun. U suprotnom da bi došlo do dvostrukog obračunavanja i izračuna potraživanja. Slijedom navedenog, prilikom izračuna potraživanja tužitelja koje proizlaze iz naknade za godišnji odmor i bolovanje vještak je koristio odredbe KU koje se odnose na pojedinu naknadu, ovisno tromjesečnom prosjeku te razdoblju primjene. Tako je u varijanti 1 dan izračun koji proizlazi isključivo iz neobračunatih dodataka (s kojim izračunom vještaka je tuženik suglasan) vodeći računa da posljedično na neobračunate dodatke pored istih u prosjek ulaze i manje obračunate naknade u prethodna 3 mjeseca, a koje naknade proizlaze iz dodataka, dok je u varijanti 2 dan izračun isključivo temeljem obračunatih i isplaćenih plaća prema obračunima plaća koje je sačinio sam tuženik, vodeći računa o moguće neisplaćenim naknadama za godišnji odmor i bolovanje koje proizlaze iz obračuna plaća po tuženiku u prethodna tri mjeseca i koji izračuni ne sadrže, radi izbjegavanja mogućnosti dvostrukog priznavanja istih iznosa, bilo koji iznos potraživanja koji bi proizišao iz neobračunatih dodataka. Stoga vještak ostaje pri danom nalazu i mišljenju.

11. Na ročištu glavne rasprave dana 12.travnja 2024. izveden je dokaz usmenim vještačenjem po vještaku I. L. koja je navela kako u cijelosti ostaje pri nalazu i mišljenja, a koji nalaz je napravljen na temelju najboljih saznanja vještaka i prema razumijevanju vještaka o odredbama Zakona o radu, Zakona o doprinosima,

Zakona o porezu na dohodak, Pravilnika o porezu na dohodak, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva kao i Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Dalje navodi kako je prilikom izrade nalaza i mišljenja uočeno da je tuženik isplaćivao pod stavkom naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru kao i naknada troškova poreza oporezivo. S obzirom u Zakonu o radu čl. 90 stoji između ostalog da se plaća može sastojati od osnovne plaće,

dodataka i ostalih primitaka, kao i da je plaća u bruto iznosu koji se sastoji od iznosa za isplatu radniku i javnih davanja iz plaće, kao i da se u čl. 81 navodi da za vrijeme korištenja G.O., radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće u prethodna 3 mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi, prema Zakonu o doprinosima, doprinosi se izračunavaju iz osnovice i u osnovici prema mjesečnoj osnovici plaće. Prema Temeljnom Kolektivnom ugovoru da je po mišljenju vještaka vrlo precizno definirano na koji način se obračunava i isplaćuje prijevoz pri čemu je određeno da ukoliko se plaća naknada po kilometru, a definirano je kada se plaća,

bilo je određeno da je to kuna po kilometru pa 1,35 kn po km, a u zadnjih mj. dana je 0,18 eura. Svi iznosi iznad porezno priznatih po čl. 7 Pravilnika o porezu na dohodak se smatraju primicima od nesamostalnog rada. Iz obračunskih lista tužiteljice je razvidno da je u stavci bruto, a to je pojam za plaću sadržan i iznos koji se navodi da je naknada troškova prijevoza. Na cijeli taj iznos bruta, a to je riječ o plaći, da su obračunati i plaćeni doprinosi iz plaće i na plaću. Stoga je vještak sve ono što je tuženik sam iskazivao i obračunavaju kao plaću uzeo u obzir prilikom izračuna naknade za godišnji odmor. Napominje da tuženik može obračunavati i plaćati troškove prijevoza po kilometru i mogao je donijeti odluku da to bude u visini ukupno neoporezivih primitaka, a u kojem slučaju bi bila riječ o nadoknadi troškova, a ne o plaći. U slučaju da sud zauzme stav da ono što je tuženik obračunavao i isplaćivao kao plaću, da to ipak nije plaća, vještakinja je napravila dodatne izračune koje je dostavila sada u spis, u kojima je isključen iznos stavke plaće s opisom troškovi prijevoza oporezivi. Dodatno je na pitanja tuženika vještakinja kazala na odrađeni prekovremeni rad, nakon travnja 2020. tuženik obračunavao sve dodatke, a da se razlika nastala kod obračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana radi neobračunatih dodataka može pojavljivati maksimalno do godinu dana. Razlika nastala za kasnije razdoblje da ne proizlazi iz dodataka, već proizlazi iz manje obračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje u odnosu na prosjek prethodno obračunate i isplaćene tromjesečne plaće i da je to posebno izračunala navodeći , a nakon pitanja tuženika zašto je uopće računala razliku koja proizlazi iz nekih drugih razloga, a ne iz razloga neobračunavanja dodataka na prekovremeni rad, kako misli da je tužbenim zahtjevom bila postavljena razlika u plaći te da je u tabeli 4 u stupcu 5 posebno dan izrađena razlika koje proizlaze samo iz dodataka te je posebno iskazana razlika naknade za godišnji odmor i bolovanje koja ne proizlazi iz dodataka. U dodatnom očitovanju dostavljenom na ročištu održanom 12.travnja 2024. vještakinja je izradila rekapitulaciju potraživanja tužiteljice po mjesecima ne uzimajući pri tom u obračun naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru - oporezivo te je mišljenja kako bi onda tužiteljici manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca temeljem manje obračunatih naknada obračunatih temeljem isplaćenih plaća (bez prethodno prikazanih dodataka i naknada koje iz istih proizlaze) iznosila 895,79 eura. Zaključno da bi sveukupno potraživanje tužiteljice spram tuženika iznosilo 1.159,05 eura.

12. Člankom 57. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13, dalje:KU/2013) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26.ožujka 2018.god., a primjenjuje se od 1.ožujka 2018.god. te sadrži identične odredbe kao KU/2013, odnosno odredba čl. 55. KU/2018 sadržajno je ista kao i odredba čl. 57. KU/2013.

13. Dana 01. listopada 2015. stupio je na snagu Dodatak I. KU/2013 ( dalje u tekstu Dodatak I.KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Odredbom čl. 58 KU/2018 propisano je da iznimno od članka 57. ovoga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a od 1.rujna 2019., ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% .

14. S obzirom je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika-medicinska sestra, kao i da je u nekim mjesecima radila prekovremeno to i za sate odrađene u prekovremenom radu tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće i po osnovi dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi kao i dodatka zbog posebnih uvjeta rada.

15. Naime kako tužiteljici citirani kolektivni ugovori koji su bili na snazi u utuženom razdoblju daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU/13 i čl. 59.a Dodatka I.KU/2015, odnosno čl. 55. i 58. KU/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Stoga tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, kao i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

16. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14) kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 2.travnja 2014. kojom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Nadalje i na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15; dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

17. Također, tužiteljica potražuje i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Sukladno odredbi članka 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Dakle, pri određivanju visine te naknade treba uzeti u obzir sve isplate koje imaju karakter plaće, dok se u obračun ne uzimaju primanja radnika koja nemaju karakter plaće, u ovom slučaju naknada troškova prijevoza koje predstavlja ugovoreno materijalno pravo koje radnik ostvaruje s osnove zasnovanog radnog odnosa kod poslodavca. Stoga naknada koju je tužiteljica primala u obračunskim listama za utuženo razdoblje pod stavkom "naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru- oporezivo „nije primanje koje predstavlja naknadu za rad već je to naknada troška prijevoza pa ne ulazi u plaću prilikom izračuna naknade za godišnji odmor i naknade zbog privremene nesposobnosti za rad do 42 dana. Sukladno navedenom ovaj sud kao pravilan prihvaća obračun vještakinje I. L. koji je ista dostavila na ročištu dana 12.travnja 2024. gdje je izračunata razlika manje obračunate i isplaćene naknade za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a u kojem je izostavljena naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru – oporezivo. Za kazati je i kako se vještak očitovao o svim prigovorima tuženika u skladu sa dokumentacijom u spisu i relevantnim propisima, te je dao ispravan obračun u svojoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 12.travnja 2024. Stoga ovaj sud kao jasan, logičan i dovoljno obrazložen prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao i pisanu dopunu istog od 12.travnja 2024. .

18. Imajući u vidu prednje, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu ukupnog iznosa od 1.159,05 eura (iznos od 186,01 eura po osnovu dodatka na plaću za otežane uvjete rada, iznos od 48,23 eura po osnovu dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, te iznos od 924,81 eura po osnovu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu od 1.159,05 eura temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak, kako je to tužiteljica pravilno i zatražila tužbenim zahtjevom, dok je za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke i to za više zatraženu isplatu iznosa od 480,17 eura sa zateznim kamatama na taj iznos,

tužbeni zahtjevkao neosnovan trebalo odbiti. Sukladno navedenom, odlučeno je kao u točki I.i II.izreke ove odluke

19. Tužiteljici primjenom odredbi članka 154., u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/13, dalje Tarifa).

19.1. Nadalje, tužiteljici je određen trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. točka. 1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od

8.03.2023.- 100 bodova (Tbr. 8. 1.u vezi sa 7. točka. 1. Tarife) za zastupanje na ročištu od 17.11.2022. , 25.10.2023. , 14.02.2024., 12.04.2024 . i 8.05 2024. po 100 bodova, za pristup ročište za objavu 50 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura , a uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife), iznosi ukupno 1.875,00 eura. Uvažavajući činjenicu da je tužiteljica u ovom postupku uspjela u omjeru od 85 % to je istoj trebalo obistiniti iznos od 1.593,75 eura. Tužiteljici na ime troškova izrade financijskog vještačenja pripada iznos od 300,00 eura, ukupno iznos od 1.893,75 eura koji iznos je naložen tuženiku naknaditi tužiteljici. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana donošenja ove odluke do isplate, a kao u točki III izreke presude.

U Splitu, 12.lipnja 2024.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu,

putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- tuženiku