Pr-920/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. R., O.: …, zastupanog po punomoćniku J. T., odvjetniku u S., protiv tuženika P.P. d.o.o.,

O.: …, S., zastupan po direktoru R. A., a

on po punomoćniku T. T., odvjetniku u S., radi utvrđenja i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. ožujka 2024. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja M. Š., odvjetnika u S. i

zamjenika punomoćnika tuženika V. B., odvjetnika u S., objavljene dana 12. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu koji je tuženik P. P. d.o.o.(prije A. d.o.o), O.: …, dao tužitelju M.

R., O.:…, Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od

30.11.2020.g. nedopušten.

2. Raskida se radni odnos tužitelja M. R. i tuženika P. P. d.o.o. (prije A. M. d.o.o.) s danom 2.2.2021.g.

3. Nalaže se tuženiku P. P. d.o.o., O.: …, da u roku od 15dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju M. R., OIB: …, naknadi

štetu u novčanom iznosu 2.012,82 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema stopi koja se određuje prema odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenoj po stopi u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a koja teče počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 8.1.2021. tužitelj navodi da Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30.11.2020. koju je tuženik M. R. zaprimio dana 2.12.2020.g. tuženiku M. R. otkazuje se ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 15.11.2019.g. zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa uslijed kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć. Citiranom odlukom određeno je da radni odnos prestaje danom dostave odluke tužitelju. Protiv navedene odluke tužitelj da je podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava radnika na koji tuženik nije odgovorio. Odluka o izvanrednom otkazu da je u cijelosti nezakonita i neopravdana. Tužitelja da se pobijanom odlukom o izvanrednom otkazu tereti da je dana 24.11.2020.g. oko 13 sati bez znanja i suglasnosti i odobrenja poslodavca otvorio bočna vrata vozila marke V. C., reg oznake. … te da bi iz istog otuđio kliješta za krimpanje, sks set (spiralni kabel i kartice), razne fotoćelije, 6 kom daljinskih upravljača marke why evo te drugi sitni alat, koje stvari da su u vlasništvu poslodavca pa da se radnik M. R. s istima udaljio u nepoznatom smjeru, a da tuženik-poslodavac ni danas nema saznanja gdje se isti nalaze. Tužitelj ističe da navedeno nije istina. Naime, da je točno da je tuženik-poslodavac prijavio tužitelja policiji, međutim policija prilikom postupanja prema radniku nije utvrdila počinjenje nikakvog kaznenog djela, a najmanje da bi tužitelj u navedenom vozilu imao navedene stvari, a još manje da bi te stvari otuđio radnik M. R.. Dakle, tužitelj da nije otuđio nikakav alat u vlasništvu tuženika već da je uzeo svoj alat koji je sam kupio i sam platio i za koji ima račune. Navedeni alat da je bio u vozilu poslodavca iz razloga što da ga je tužitelj morao kupiti i koristiti budući da poslodavac nije imao potreban alat i slao je radnike bez alata ili s manjkavim alatom na intervencije. O navedenom tužitelj da je obavijestio tuženika putem Whatsapp poruke. Tuženik napominje da je Ustavom RH propisano da nitko nije kriv dok mu se pravomoćnom presudom ne utvrdi krivnja pa da je ovakvo postupanje tuženika u najmanju ruku nekorektno, klevetničko i neistinito. Nadalje, u pogledu navoda tuženika da je isti usmeno i pisano upozoravao radnika na kršenje radnih obveza, za navesti je da to nije istina već je poslodavac upravo molio tužitelja da se vrati na posao jer nema tko raditi i da mu je potreban, a što da je radnik odbio zbog svoje privremene nesposobnosti za rad. Nadalje, predmetni otkaz da je nezakonit iz razloga što tuženik tužitelja nije pozvao da iznese obranu, a što da je sukladno odredbi članka 119. stavak 2. bio dužan učiniti jer nisu postojale nikakve okolnosti zbog kojih to nije bilo opravdano očekivati, a da SMS dopisivanje nije omogućavanje iznošenja obrane u 21. stoljeću u R. H. te pri tome selektivno vaditi iz poruka što poslodavcu odgovara, a što ne, pogotovo ne upućujući radnika da iznese obranu u pogledu optužbi koje mu stavlja na teret. U konkretnom slučaju, tuženik da je uz to što nije počinio povredu koju mu tuženik želi „prišiti“ bio i na bolovanju, a odredbom čl. 38. Zakona o radu da je propisano da se radniku koji je pretrpio ozljedu naradu ne može otkazati Ugovor o radu za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad. U konkretnom slučaju radnik da je bio privremeno nesposoban za rad iz razloga što je pretrpio udarac obavljajući radni zadatak za poslodavca dana 29.09.2020.g. na otoku Š., što da je dovelo do komplikacija, a koje komplikacije da i dalje traju. Stoga je tužitelj predložio donošenje presude kojom bi se utvrdilo da je odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena i da tužitelju radni odnos nije prestao i kojom bi se tuženiku naložilo vračanje tužitelja na radno mjesto radnika na montaži-servisera.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom pred sudom 12.2.2021. tuženik se protivi tužbenom zahtjevu kao činjenično i pravno neutemeljenom. Tuženik ističe da je tužitelj 24.11.2020. oko 13,00 sati neovlašteno otvorio bočna vrata vozila marke VW C., reg. Oznake … (vlasništvo tuženika) te iz istog otuđio kliješta za krimpanje, sks set (spiralni kabel i kartice), razne fotoćelije, 6 komada daljinskih upravljače marke why i drugi sitni inventar. Predmetni događaj da se odvio za vrijeme dok je tužitelj bio privremeno spriječen za rad te da za tuženika nije obavljao nikakve radne zadatke niti je primao bilo kakve upute te da vozilo tuženika na taj dan nije bilo povjereno tužitelju da se njime služi. Tuženik ustraje u tome da je navedenog dana tužitelj otuđio stvari iz vozila tuženika koje stvari su u vlasništvu tuženika, a koje da do danas nije vratio tuženiku. Tuženik ističe da stvari koje su navedene u računu koje je tužitelj dostavio spis, nisu stvari koje je tužitelj predmetne prigode otuđio tuženiku. Tuženik dostavlja račune za šest daljinskih upravljača za koje tuženik smatra da ih je tužitelj spornog dana otuđio iz navedenog vozila. Nadalje, tuženik ističe da nije istina daje tužitelj putem whatsapp poruke obavijestio tuženika da će uzeti svoj alat iz navedenog vozila. Isto tako, da nije točno da se tužitelj predmetnog dana nalazio na bolovanju zbog ozljede koju je pretrpio na radu ili u svezi rada kod tuženika jer iz medicinske dokumentacije da proizlazi da je tužitelj unatrag dvije godine stradao u predmetnoj nezgodi u kojoj je zadobio trzajnu ozljedu vrata. Tuženik da je prethodno upozoravao tužitelja na kršenje radnih obveza, a što da je vidljivo iz pisanih upozorenja od 25.9.2020. i 1.10.2020. uz prijetnju otkazivanja ugovora o radu u kojem se tužitelj upozorava zbog nepojavljivanja na radnom mjestu, ne javljanja na pozive nadređenog i napuštanja radnog mjesta prije završetka propisanog radnog vremena. Nadalje, tuženik da je obaviješten od svojih zaposlenika o predmetnom događaju pa da je telefonskim putem pokušao stupiti u kontakt s tužiteljem kako bi doznao razlog njegovog protupravnog postupanja, međutim tužitelj da se nije odazvao pozivima tuženika da bi mu nekoliko sati kasnije putem whatsappa odaslao poruku u kojoj da je protiv njega iznio niz neistina i prijetećih poruka. Budući da je tužitelj u poruci potvrdio da je sporne prilike uzeo stvari iz vozila tuženika te da ih namjerava zadržati za sebe, s tim da je ustrajao u tome da se radi o njegovim stvarima, da nije bilo razumno očekivati od tuženika da omogući tužitelju iznošenje obrane.

3. Tužitelj u podnesku od 21.10.2021. napominje da su mu upozorenja dostavljena za vrijeme privremene nesposobnosti za rad pa da su u tom smislu ista nezakonita, iako je tužitelj preporučenom pošiljkom od 30.09.2020. (list 38 spisa) dostavio tuženiku doznake o otvorenom bolovanju. Što se tiče navodno otuđenog alata koji da je otuđen tuženiku, tužitelj ističe da je kaznena prijava protiv njega odbačena te da je alat u njegovom vlasništvu.

3.1. Tuženik u podnesku od 15.11.2021. ističe, da je potpuno irelevantno kada su mu upozorenja dostavljena, s obzirom se radi o nepojavljivanju tužitelja na ranom mjestu dana 30.9. i 1.10.2020., bez da je o razlozima spriječenosti obavijestio tuženika i nije se odazivao na telefonske pozive svom nadređenom, a bolovi u lijevom ramenu, uz trnjenje lijeve ruke i šake, kako se to navodi u medicinskoj dokumentaciji i koji tužitelj ističe kao razlog njegovog odlaska u K. S. i to 9.10.2020., dakle devet dana nakon nepojavljivanja na radnom mjestu, da nisu takve prirode da bi tužitelju onemogućilo da obavijesti poslodavca o tome da zbog bolova nije u mogućnosti obavljati svoje radne zadatke, a posebno da se javi na telefonski poziv. Nadalje, tuženik navodi da tužitelj ističe da je predmetne prigode iz vozila iznio isključivo svoje stvari koje je platio i za koje ima račune. Međutim, ističe tuženik, da iz računa koji je priložio tužitelj, nije vidljivo da bi tužitelj kupio bateriju u iznosu od 135,00 kn, kao ni šipku, a za koju da je pred policijom rekao da ju je kupio u D. za nekih 20-

tak kn. Nadalje, tuženik ističe da nije dokazano da bi tužitelj prilikom rada koristio svoj alat, opremu ili zamjenske dijelove, a tuženik da posluje duže od 10 godina kao ovlašteni predstavnik proizvođača garažnih vrata pa da nije razumno da se u svom poslovanju oslanja na alat radnika. Za očekivati je, navodi tuženik, da ukoliko bi tužitelju bio potreban bilo kakav alat za obavljanje rada, da o tome obavijesti poslodavca i da mu poslodavac taj alat i osigura.

4. Podneskom od 31.1.2023. tužitelj je kao tuženika označio tvrtku P.P. d.o.o. Navedeno stoga što je tuženik internom Odlukom od 23.5.2022.g., akoja odluka je upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu, Rješenjem istoimenog suda od 26.5.2022.g., posl.br.: Tt-22/4718-2, izmijenio tvrtku tuženika pa tako i njen naziv, tako da se više ne naziva A.M. d.o.o. već P.P. d.o.o.

4.1. Nadalje, tužitelj u podnesku navodi da se u međuvremenu zaposlio, s tim da mu je radni odnos kod novog poslodavca počeo 3.2.2021.g. pa uvažavajući činjenicu da je nemoguć nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika, a s obzirom je zakonski zastupnik tuženika kazneno prijavio tužitelja, to tužitelj predlaže na temelju odredbe čl. 125. ZR-a da sud utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom 2.2.2021. i da naloži tuženiku da naknadi tužitelju štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu koja odgovara novčanom ekvivalentu tri mjesečne bruto plaće. Tužitelj navodi da mu je plaća kod tuženika iznosila neto iznos od 5.055,20 kn/ 670,94 EUR pa tužitelj po tom osnovu potražuje od tuženika isplatu ukupnog iznosa od2.012,82 EUR (670,94 x 3). Time je tužitelj preinačio tužbu (čl. 191. st. 1. ) koja je dopuštena na temelju odredbe čl. 190. st. 2. i čl. 125. st. 1. i 3. ZR-a.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem zahtjeva za zaštitu prava radnika s kopijom povratnice, računa od 08. listopada 2020.g. ispostavljenog od tvrtke L. H. d.o.o., računa 04. travnja 2018.g. ispostavljenog od L. H. d.o.o.,

računa od 16 rujna 2020.g. ispostavljenog od E.S.M. j.d.o.o., računa od

04. ožujka 2019.g. ispostavljenog od L. H. d.o.o., čitanjem medicinske dokumentacije priložene spisu, računa A.M. d.o.o. od 10. studenog 2012.g., prijepisa W. A. poruke od 24. studenog, upozorenja na obveze iz radnog odnosa u vezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu od 25. rujna 2020.g. i Drugog upozorenja od 01. listopada 2020.g. na obveze iz radnog na obveze iz radnog odnosa u vezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu, kopije povratnice ( list 38. spis), odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. studenog 2020.g., potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad od 30. rujna 2020.g. (list 50. spis)., potvrde HZMO-a od 03. veljače 2021.g., ispisa po računu tužitelja koji se vodi kod PBZ Z. za kolovoz, rujan i listopad 2020.g., povijesnog izvatka iz sudskog registra za A.M. d.o.o., pročitana je spisu druga priložena dokumentacija,

pregledana je video snimka nadzornog sustava garaže u … za dan 24. studenog 2020.g. koja je sadržana na optičkom mediju (DVD) priloženom spisu Županijskog suda u Splitu br.: Kir-421/2021 u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužitelja, a o čemu je sastavljeno utvrđenje na zapisnik pred ovim sudom dana 14. ožujka 2024.g., pročitan je spis OO u S. br. KP-DO-

3180/2020, saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke, zakonski zastupnik tuženika R. A., saslušani su svjedoci A. M., S. B., A.

M., M. S., P. K. G., P. M., M. Z. i Z.

T..

5.1. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 1. i 2. ZPP).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30.11.2020. nije dopuštena, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 2.2.2021. i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u ukupnom iznosu od 2.012,82 EUR-a.

8. Iz Odluke o otkazu od 30.11.2020. proizlazi da je tužitelju M. R., koji je radio kod A.M. d.o.o. (sada P. porta d.o.o.) na radnom mjestu radnika

na montaži na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15.11.2019., odlukom poslodavca od 30.11.2020. otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa (izvanredni otkaz).

8.1. Tužitelja se Odlukom o izvanrednom otkazu tereti da je dana 24.11.2020.g. oko 13 sati bez znanja i suglasnosti i odobrenja poslodavca otvorio bočna vrata vozila marke V. C., reg oznake. … i iz istog otuđio kliješta za krimpanje, sks set (spiralni kabel i kartice), razne fotoćelije, 6 kom daljinskih upravljača marke why evo te drugi sitni alat, koje stvari da su u vlasništvu poslodavca pa da se radnik M. R. s istima udaljio u nepoznatom smjeru, a da tuženik-poslodavac ni danas nema saznanja gdje se isti nalaze.

8.2. Tužitelja se tereti da je predmetne prigode neovlašteno otvorio vozilo u vlasništvu poslodavca i iz njega odnio stvari. Naime, tužitelj da je bio privremeno nesposoban za rad (na bolovanju) i da za tuženika nije obavljao nikakve radne zadatke, da mu nije vozilo bilo povjereno na rad ili u svezi rada i da nije primio bilo kakve upute i nalog poslodavca za taj dan.

8.3. U Odluci o izvanrednom otkazu, kao osobito važne činjenice zbog kojih tuženik smatra da nastavak radnog odnosa nije moguć, navode se usmena i pisana upozorenja tužitelja na prethodna kršenja radnih obveza uz upozorenje na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povreda radnih obveza i to, zbog napuštanja radnog mjesta-gradilišta prije završetka propisanog i ugovorenog radnog vremena poslodavca, ne pojavljivanja na radnom mjestu i neodazivanju na telefonske pozive nadređene osobe-zakonskog zastupnika tuženika za vrijeme radnog vremena. Nadalje, navodi se da je tužitelj 25.11.2020. zakonskom zastupniku tuženika uputio 2 SMS poruke u kojima, da je među ostalim naveo, da je točno da je navedene prigode otvorio vozilo poslodavca, ali da je iz njega uzeo stvari (bateriju) koje su u vlasništvu tužitelja i da je zakonski zastupnik "ionako gotov s firmom". Zbog svega navedenog, poslodavac da je trajno izgubio povjerenju u tužitelja kao ranika i njegov rad pa da nastavak radnog odnosa nije moguć.

9. Iz spisu dostavljenog Upozorenja od 25.9.2020. proizlazi da je tuženik kao poslodavac, upozorio tužitelja kao radnika, na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu, iz razloga što da je tužitelj dana 25.9.2020. ranije i samovoljno otišao s radnog mjesta, a Drugim upozorenjem od 1.10.2020. upozorio ga je iz razloga što da se 30.9.2020. i 1.10.2020. nije pojavio na radnom mjestu i nije se javio na telefonski poziv direktora.

9.1. Iz Potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad od 30.9.2020. proizlazi da je tužitelju otvoreno bolovanje s prvim danom 30.9.2020., a iz Povratnice (list 38 spisa) proizlazi da je tužitelj pisanu pošiljku (u kojoj da su bile doznake), radi dostave preporučenim putem, predao u poštanski ured 30.9.2020. i da je ista utučena tuženiku 5.10.2020. Dakle, ukoliko je tužitelj zaista dostavio tuženiku doznake o bolovanju, to je bilo tek 5.10.2020., odnosno nakon pisanja Drugog upozorenja od 1.10.2020. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka i to, saslušanjem tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika R. A. i posebno saslušanjem svjedoka

A. M., proizlazi da je radnik A. M. obavijestio zakonskog

zastupnika tuženika R. A. da tužitelj ima problema s ramenom pa da neće doći raditi. Međutim, kako proizlazi da tužitelj to nije osobno potvrdio tuženiku i da mu do 1.10.2020. nije dostavio doznaku kao dokaz o privremenoj nesposobnosti za rad, logično je tuženik smatrao da treba izdati pisano upozorenje tužitelju zbog izostanka s posla 30.9.2020. i 1.10.2020.

9.2. Što se tiče Upozorenja od 25.9.2020., tužitelj iskazuje da taj dan nije otišao samovoljno s posla i da to može potvrditi svjedok A., koji da je s njim radio. Međutim svjedok A. M., čiji iskaz sud ocjenjuje kao uvjerljiv i životan, navodi da su on i tužitelj toga dana radili posao na P., kada je u jednom trenutku došao zakonski zastupnik tuženika i zatekao tužitelja kako ne radi ništa pa da su se porječkali, a nakon čega da je tužitelj napustio gradilište. Takav iskaz se nadopunjuje s iskazom R. A. koji navodi, da je te prigode zatekao tužitelj a kako sjedi pa kad ga je pitao je li što toga dana radio, da se tužitelj protestno ustao, rekao da ništa neće raditi, napustio radno mjesto i više se nije vraćao pa sud smatra da je tuženik u toj situaciji opravdano upozorio na povredu radne obveze zbog samovoljnog odlaska s radnog mjesta.

10. Tužitelj tvrdi da je Odluka o izvanrednom otkazu od 30.11.2020. nezakonita iz razloga što da mu je otkazan ugovor o radu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Naime, da je pretrpio udarac obavljajući radni zadatak za poslodavca dana 29.09.2020.g. na otoku Š., što da je dovelo do komplikacija, a koje komplikacije da i dalje traju.

10.1. Članak 38. Zakonom o radu ("NN" br. 93/14., 127/17, u tekstu ZR)

propisuje da radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.

10.2. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad u vrijeme kada mu je otkazan ugovor o radu. Kao dokaz o navedenom, u spis je dostavio Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad od 30.9.2020., koja je tužitelju izdana od strane specijaliste obiteljske medicine pa stoga ne proizlazi da bi se radilo o liječenju ili oporavku od ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Naime, prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju („NN“ br. 80/13., 137/13.,

80/19.) određeno je što se smatra ozljedom na radu (čl. 66.) te da se postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede o radu pokreće podnošenjem tiskanice „Prijave ozljede na radu„ koja se podnosi nadležom HZZ

osiguranje (čl. 5. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti, “NN” br. br. 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20.), a što prama provedenom dokaznom postupku ne proizlazi da je bio slučaj pa je za zaključiti, da je tužitelj u vrijeme donošenja predmetne odluke bio privremeno nesposoban za rad, ali ne zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

11. Članak 116. st. 1. ZR-a propisuje da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

11.1. Članak 119. st. 1. ZR-a propisuje da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Stavkom 2. Propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

12. Tužitelj M. R. ne spori da je dana 24.11.2020., dok je bio privremeno nesposoban za rad, iz vozila tuženika uzeo alat. Naveden prigode, iskazuje tužitelj, da je pred vozilom zatekao kolegu, da mu je rekao da mu je kolega, da je na bolovanju i da će iz kombija uzeti svoj alat, a čemu da se isti nije protivio. Tužitelj tvrdi da je predmetne prigode nazvao poslodavca kako bi mu rekao da će uzeti svoj alat, ali da se nije javio na poziv pa da ga je o navedenom obavijestio sms porukom. Međutim, spisu je priložen ispis poruke (list 30) iz koje se može zaključiti da je ista poslana poslodavcu nakon što ga je ovaj prijavio policiji (više pod točkom 13.1.1.1. obrazloženja).

12.1. Nadalje, tužitelj iskazujući potvrđuje da mu tuženik spornog dana nije izdao ikakav radni zadatak. Navedeno stoga jer je tužitelj bio na bolovanju. Tužitelj navodi da je za vrijeme rada kod poslodavca koristio svoj alat jer da tužitelj nije htio kupiti adekvatan i siguran alat i da ga je predmetne prigode htio odnijeti kući kako bi spriječio dag a drugi koriste, uništavaju i kvare. Tužitelj tvrdi da tuženik “nije htio trošiti novce na alat” pa da je iz tog razloga bio prisiljen nostiti svoj alat za rad. 13. Zakonski zastupnik R. A. tvrdi da je sav alat koji se nalazio u kombiju, bio u vlasništvu tvrtke tuženika. Navodi da alata ima tri puta više nego je potrebno I da ga svi radnici koriste, i montažeri (tužitelj) i serviseri. Međutim, tužitelj da mu je jedne prigode rekao da bi on “radije koristio” svoj alat umjesto alata firme.

13.1. R. A. navodi da je od radnika doznao što se dogodilo 24.11.2020. Tog dana da su zajedno radili A. M. i S. M.. A. M. da je bio kod

predstavnika stanara kada je tužitelj došao na mjesto događaja. S. M. da je primijetio “da se netko vrti oko kombija” pa da ga je upitao što tu radi jer ga nije poznavao, a on da mu je rekao da će uzeti svoj alat pa kada ga je S. upitao je li o tome obavijestio R., da mu je tužitelj rekao da mu nema što govoriti. Kombij da je bio otključan pa da ga je tužitelj otvorio bez ičijeg pristanka. Nakon što su radnici obavijestili R. A. o tome što se dogodilo, on da im je dao uputu da pregledaju cijeli kombij i da utvrde što nedostaje prije nego otiđe na policiju, a što da su oni i napravili i usmeno mu nabrojali što sve nedostaje iz kombija, a točno to da je tuženik napisao u odluci o otkazu. Dakle, da je nedostajao alat koji je u vlasništvu tuženika. R. A. iskazuje da je kaznena prijava je odbačena iz razloga što da se na video snimci jasno ne vidi što je tužitelj uzeo, ali da je tvrtka preuzela kazneni progon protiv tužitelja. Sud je pročitao spis OO u S. br. KP-DO-3180/2020 iz

kojeg zaista proizlazi da je rješenjem od 12.4.2021. odbačena kaznena prijava tuženika protiv tužitelja zbog kaznenog djela krađe zbog nepostojanja osnovane sumnje da je osumnjičenik počinio terećeno djelo, ali je tuženik upućen da može poduzeti kazneni progon, a što R. A. navodi da je i učinio, a kako to proizlazi iz pribavljenog spisa Županijskog suda u Splitu Kir-421/21 i dopisa O. S.. od 14.7.2022. (list 77).

13.1.1. Zakonski zastupnik ističe da ga tužitelj prije uzimanja alata iz kombija nije kontaktirao u svezi dopuštenja za navedeno već tek nakon što ga je prijavio policiji, a kada da mu je poslao poruku čiji ispis je u spisu (list 30 spisa). Iz navedene poruke proizlazi, da ju je tužitelj poslao 24. studenog u 13 sati i 50 min, za zaključiti je iz provedenog dokaznog postupa da ju je poslao R. A. i to, nakon što je

tužitelj doznao da ga je zakonski zastupnik tuženika prijavio ili da će ga prijaviti policiji za krađu, s obzirom tužitelj u toj poruci ističe da iz kombija nije uzeo ništa od firme već je uzeo svoj alat ("bateriju") pa da zakonski zastupnik može "jedino sebe prijaviti policiji. A ti si ionako sa firmom gotov".

13.2. R. A. napominje da mu je kod donošenja odluke o otkazu bila bitna činjenica to što je tužitelj iz vozila tuženika uzeo nešto bez ičijeg dopuštenja i znanja. Nadalje, ističe da je M. R. usmeno upozorio bar sto puta na povrede radnih obveza jer isti ujutro ne bi dolazio na posao, ne bi se javio, svadio bi se s nekim drugim radnikom npr. Z. G., a nakon čega bi otišao i više se ne bi vraćao toga dana na radno mjesto, a jedne prigode da dva dana nisu znali gdje je. Nadalje navodi, da nema stranke koja se nije žalila na M. R. pa tako i direktor T. koji da mu je rekao, dok je tužitelj u radnom odnosu, da neće poslovati s tuženikom. Drugi da se nisu žalili na ne znanje tužitelja nego na njegovo ponašanje, da je bilo u pitanju njegovo ophođenje prema stranci jer bi ih znao "poslati u neku stvar".

14. Svjedok S. B. navodi kako više nije radnom odnosu kod tuženika jer da je dobio ponudu za drugo radno mjesto koje mu je više odgovaralo i da je kod tuženika radio dva mjeseca. Navodi da je kod tuženika 24.11.2020. radio s kolegom A. M., kao i uvijek dok je radio za tuženika, a taj dan u garaži zgrade, a kada je u jednom trenutku došao muškarac, za kojeg je kasnije doznao da je to bio M. R. (tada ga je "vidio prvi put u životu"), otvorio vrata službenog V. C. i otuđio opremu. Drugi kolega da je u to vrijeme bio u drugom dijelu zgrade s predstavnikom stanara. Tužitelj da mu se nije obratio i da nije tražio dozvolu od njega da otvori kombi pa kada je počeo uzimati stvari iz kombija da ga je svjedok pitao: "Što radiš tu, zašto uopće diraš kombi?", na što da mu je tužitelj odgovorio, zna li on tko je on, a svjedok B. da mu je na to rekao, da ga to ne zanima, da je kombij u vlasništvu firme i da prestane s tim što radi. U trenutku kada je tužitelj došao, svjedok navodi da kombi nije bio zaključan. Svjedok ističe da mu se tužitelj ni u jednom trenutku nije predstavio već da ga je naknadno opisao kolegi, a koji da mu je rekao da se radi o M. R.. Tužitelj da je nešto uzeo iz kombija, ali svjedok nije vidio točno što pa kada je tužitelj otišao, da je svjedok otišao po kolegu. Svjedok navodi da su on i kolega M. utvrdili što točno nedostaje iz kombija. Naime, da kolega M. cijelo vrijeme radi s tim kombijem pa da zna koje se stvari u njemu nalaze. Da su pregledali cijeli inventar i utvrdili koje stvari nedostaju i to javili poslodavcu, a koji da im je rekao da bi to najbolje bilo prijavit policiji. Inače, za kombi i alat koji se nalazi u njemu da je bio zadužen lega A.. Svjedok S. B. jasno je iskazao o dinamici predmetnog događaja te se njegov iskaz nadopunjuje s iskazom svjedoka A. M. pa su njihove iskaze uzima kao vjerodostojne.

15. Svjedok A. M., u bitnom iskazuje kao i svjedok S. B., a koji svjedoci su nazočili tužiteljevom uzimanju alata iz kombija pa ti svjedoci imaju neposredna saznanja o predmetnom događaju. A. M. navodi da je kritične prigode bio zadužen za službeno vozilo tuženika C., a to da znači da je bio odgovoran i za alat koji se nalazi u njemu. Prva saznanja o predmetnom događaju da ima od kolege S., a koji da mu je rekao da je bio jedan momak, da ga ne poznaje, "da se vrtio oko kombija" i kada ga je opisao da je shvatio da se radi o M. R.. S. da mu je rekao da je taj momak nešto uzeo iz auta. Sjeća se da su nakon incidenta pregledali auto i da su utvrdili što nedostaje, polazeći od toga što se u kombiju nalazilo na početku radnog dana, a što nakon kritične prigode. Naime, na početku svakog radnog dana svjedok A. M. navodi da točno zna što se od alata nalazi u kombiju jer da toga nema puno i da ako nešto nedostaje, da se primijeti odmah. Inače, neke od stranaka da su imale pritužbi na ponašanje tužitelja.

16. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelj dana 24.11.2020. nije radio jer je bio privremeno nesposoban za rad, ali da je unatoč tome, došao do službenog vozila tuženika, dok su se njime i alatom koji se nalazio u kombiju služili drugi radnici tuženika radi potrebe obavljanja posla, i bez ikakvog radnog naloga, prethodne najave i odobrenja poslodavca uzeo alat koji se nalazio u njemu. O tome da je uzeo alat iz vozila tuženika, tužitelj je obavijestio zakonskog zastupnika tuženika, ali tek naknadno i to, nakon što je doznao da ga je tuženik prijavio ili da će ga prijaviti policiji za krađu i to, putem poruke u kojoj upućuje zakonskom zastupniku tuženika da može "jedino sebe prijaviti policiji. A ti si ionako sa firmom gotov". Mišljenje je suda, da utvrđenje činjenice, koji je to, točno alat, tužitelj uzeo iz kombija tuženika, nije od utjecaja za odlučivanje o meritumu spora ove pravne stvari pa stoga, utvrđenje te činjenice, sud prepušta sudu koji vodi kazneni postupak povodom navedenog događaja. Bitna, i utvrđena činjenica, za odlučivanje o ovom sporu, u kojem tužitelj tvrdi da tuženik nije imao opravdani razlog da mu tuženik izvanredno otkaže ugovor o radu, je ta, da je tužitelj dok je bio na bolovanju bez naloga, znanja, suglasnosti i odobrenja tuženika uzeo alat iz kombija poslodavca.

17. Zakonski zastupnik tuženika iskazao je da je nazvao tužitelja nakon događanja pred policijom i OO jer da je htio mirnim putem

navedeno riješiti, ali da se tužitelj nije javljao, kao što se nije javio ni kolegici M. S., administratorici tuženika, i da je saznao da je tužitelj za vrijeme otvorenog bolovanja kod tuženika, radio kod P. G., a kod kojeg da se tužitelj naknadno i zaposlio, a kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka P. K. G., u dijelu kada navodi, da je tužitelj kod njega u radnom odnosu od veljače 2021., a koji svjedok je radio kod tuženika nekoliko mjeseci u 2017. godini.

18. Kraj tako utvrđenih činjenica i okolnosti navedenih pod točkom 16. i 17. obrazloženja ove odluke, nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da pozove tužitelja da iznese svoju obranu prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu (čl. 119. st. 2. ZR-a). S obzirom na sve navedeno, a uvažavajući i okolnost da je tuženik u više navrata upozoravao tužitelja usmenim i pisanim putem na povrede radnih obveza s mogućnošću otkaza ugovora o radu, mišljenje je suda, da je tuženik imao opravdan razlog tužitelju izvanredno otkazati ugovor o radu, da je poslodavac trajno izgubio povjerenje u radnika pa da uz uvažavanje svih navedenih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa više nije moguć, a slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

19. Tuženiku na temelju odredbe članka 154. st.1. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,

02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP), u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23., dalje: Tarife).

19.1. Tuženiku je određen trošak zastupanja po punomoćniku prema VPS-u u vrijeme poduzimana radnji i to: jednokratna nagrada u visini od 250 bodova (Tbr. 7. t. 2. Tarife), za zastupanje na ročištima od 31.1.2023. i 14.3.2024.- za svaku radnju 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 27.4.2023.- 25 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife) i za zastupanje na ročištu za objavu presude-50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), što zbrojeno daje 525 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) daje 1.050,00 EUR, a uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife) daje 1.312,50 EUR koliko je naloženo tužitelju da isplati tuženiku na ime naknade parničnog troška.

19.2. Tuženiku pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("NN", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO), koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I i II.

Split, 12. lipnja 2024.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis

.