REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-4801/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. O., OIB … , iz R., kojeg zastupa punomoćnica H. B. K., odvjetnica u R., protiv tuženika: 1. V. S., OIB … iz R., kojeg zastupa punomoćnica L. Z., odvjetnica u J. i 2. A. M., OIB … , iz R., koju zastupa punomoćnica L. V., odvjetnica u M., radi utvrđenja ništetnosti i raskida ugovora, odlučujući o reviziji i dopuni revizije 2. tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1172/2016-2 od 7. siječnja 2019., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2519/2013-37 od 29. veljače 2016., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija i dopuna revizije 2. tužene podnesena protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1172/2016-2 od 7. siječnja 2019.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje ništetnosti ugovora o razmjeni od 5. srpnja 1988. sklopljenog između tužitelja i 1. tuženika (točka I. 1. izreke), na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju od 17. lipnja 1991. sklopljenog između 1. tuženika i 2. tužene (točka I. 2. izreke), na utvrđenje ništetnosti anexa darovnici od 17. lipnja 1991. sklopljenog između 1. tuženika i 2. tužene 21. veljače 2013 (točka I. 3. izreke), na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju od 21. veljače 2013. sklopljenog između 1. tuženika i 2. tužene 21. veljače 2013. (točka I. 4. izreke) te na brisanje zemljišnoknjižnog upisa (točka I. 5. izreke). Djelomično je prihvaćen eventualni tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje da je raskinut ugovor o razmjeni od 5. srpnja 1988. sklopljen između tužitelja i 1. tuženika (točka II. 1. izreke), u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju od 21. veljače 2013. sklopljenog između 1. tuženika i 2. tužene 21. veljače 2013. (točka II. 2. izreke) i u dijelu kojim se traži brisanje zemljišnoknjižnog stanja (točka I. 4. izreke). Odbijen je eventualni zahtjev u dijelu kojim se traži ništetnost ugovora o darovanju od 17. lipnja 1991. sklopljenog između 1. tuženika i 2. tužene (točka III. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka I. 6. i točka IV. izreke)
2. Drugostupanjskom presudom je djelomično prihvaćena žalba 1. tuženika i 2. tužene te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točaka II. 2. i II. 3. na način da je tužbeni zahtjev odbijen. Odbijena je žalba tužitelja i u preostalom dijelu žalbe tuženika i u tom dijelu je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude 2. tuženica je podnijela (redovnu) reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), te dopunu revizije. Reviziju je podnijela zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev za brisanjem zemljišnoknjižnog stanja.
3.1. Podneskom koji je na sudu zaprimljen 29. ožujka 2019., ali predan preporučeno poštom 28. ožujka 2019. 2. tužena je reviziju dopunila i ustrajala u prijedlogu za preinačenjem pobijane presude.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj se istoj protivi i predlaže je odbaciti kao nedopuštenu, dok dopunu revizije predlaže odbaciti kao nepravovremenu. Traži trošak za sastav odgovora.
5. Revizija 2. tužene i dopuna revizije je neosnovana.
6. Prvenstveno tužitelju valja ukazati da je dopuna revizije pravovremena. To iz razloga što je prema stanju spisa 2. tužena presudu zaprimila 26. veljače 2019. (poleđina lista 239 spisa), dok je dopunu podnijela preporučeno poštom 28. ožujka 2019. (list 250 spisa), odnosno u roku za podnošenje revizije (trideseti dan od dana zaprimanja pobijane odluke).
7. Pobijana presuda je u skladu sa čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu kojim se pobija revizijom i samo u granicama određeno navedenih u reviziji.
8.2. tužena izričito navodi da reviziju podnosi protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena toč. II.4. prvostupanjske presude, dakle u dijelu kojim je naloženo brisanje zemljišnoknjižnog upisa pod brojem Z-3233/13 nastalog temeljem ugovora o razmjeni sklopljenog između tužitelja i 1. tuženika te ugovora o darovanju između 1. tuženika i 2. tužene, te aneksa tog ugovora, te naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja upisom prava vlasništva na ime tužitelja.
9. Sadržajno revizijom 2. tuženica upućuje na revizijske razloge propisane čl. 385. st. 1. i 3. ZPP.
10. Povodom revizije predmetom ispitivanja sporna je odluka nižestupanjskih sudova kojom se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo upisano u zemljišnim knjigama prije provedbe upisa pod posl. br. Z-3233/13 temeljem ugovora o razmjeni (sklopljenog između tužitelja i 1. tuženika) i ugovora o darovanju (sklopljenog između 1. i 2. tuženika) i uspostava zemljišnonjižnog stanja koje je prethodilo tom upisu.
11. Suprotno revizijskim navodima 2. tužene pobijana presuda nije proturječna, niti su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni ili nejasni, a također ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim tijekom postupka i samih tih isprava i zapisnika. Slijedom navedenog proizlaze neosnovanim revizijski navodi 2. tužene kojima tvrdi da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
12. Preostalim revizijskim navodima 2. tužena sadržajno osporava dio drugostupanjske presude kojom je potvrđena toč. II. 1. izreke prvostupanjske presude (iako izričito navodi da reviziju podnosi isključivo protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč.
II.4. izreke, a ne protiv toč. II.1. izreke), a kojom je odlučeno da je ugovor o razmjeni nekretnina koji su sklopili tužitelj i 1. tuženik raskinut.
13. Pritom 2. tužena osporava pravilnost ocjene suda drugog stupnja prema kojoj je zahtjev koji je sadržan u toč. II.4. prvostupanjske presude zasebna brisovna tužba, smatrajući da se radi o pravnim nedostacima koje je tužitelj mogao isticati prema 1. tuženiku nakon sklapanja ugovora, a da ona nije imala nikakvih saznanja o pravnoj prirodi njihovog pravnog posla i da je u odnosu na nekretninu koju joj je 1. tuženik darovao bila pošteni stjecatelj.
14. Suprotno navodima tužene, tužbeni zahtjev za uspostavom zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije sporne uknjižbe predstavlja brisovnu tužbu iz čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama - „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 i 63/19 - dalje: ZZK, (na isti način i Rev 1489/2018-2 od 7. travnja 2021.)
15. Ovom odredbom je propisano da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. 16. Knjižno pravo nositelja prestaje u okolnostima koje su predviđene stavkom drugim istoga članka, a odnose se na stjecatelja koji je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri uknjižio svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženog, ali neistinitog (nevaljanog) prava prednika osim:
- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno
- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena.
17. U konkretnom slučaju upis prava vlasništva 2. tužene rješenjem Općinskog suda u Rijeci Z-3233/13 od 11. ožujka 2013. izvršen je temeljem ugovora o razmjeni od 5. srpnja 1988. i ugovora o darovanju od 21. veljače 2013., tzv. lančanim upisom tako da je izvršeno brisanje prava vlasništva tužitelja koji je ugovorom o razmjeni (koji je nižestupanjskim presudama raskinut) pravo vlasništva prenio na 1. tuženika, te je istodobno izvršen upis prava vlasništva na ime 2. tužene temeljem ugovora o darovanju sklopljenom između 1. i 2. tužene.
18. Povreda knjižnog prava u smislu čl. 129. st. 1. ZZK moguća je neistinitom uknjižbom, dakle u situaciji kada za uknjižbu nisu bile ispunjene materijalnopravne ili postupovnopravne pretpostavke određene zakonom. Jedna od materijalnopravnih pretpostavki je egzistiranje pravnog posla temeljem kojeg je izvršena uknjižba.
19. U konkretnom slučaju pobijanom presudom je utvrđeno da je ugovor o razmjeni nekretnina tužitelja i 1. tuženika raskinut. Stoga u konkretnom slučaju ne postoje zakonske pretpostavke za primjenu čl. 129. st. 2. ZZK jer se 2. tužena ne može pozivati da je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženog, ali neistinitog (nevaljanog) prava svog prednika jer 1. tuženik (njen otac) nije u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju (niti ikada prije ili poslije) bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine koju je darovao 2. tuženoj.
20. Suprotno revizijskim navodima 2. tužene pravilan je zaključak suda drugog stupnja da je tek provedbom upisa prava vlasništva na 2. tuženu povrijeđeno zemljišnoknjižno pravo tužitelja jer je sve do provedbe tog upisa tužitelj bio vlasnik nekretnine koja je bila predmetom darovanja.
21. Preostalim revizijskim navodima tužena iznosi nove činjenice koje nije isticala tijekom postupka a isti se ne odnose niti na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti (čl. 387. ZPP) pa stoga ne mogu biti predmetom ispitivanja povodom revizije.
22. Stoga je pobijanom presudom pravilnom primjenom čl. 129. st. 1. ZVDSP prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.
23. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao pod I. izreke.
24. Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, tako je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom takvoga troška (čl. 155. ZPP-a).
Zagreb, 12. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
